Amidala...
subota, 11.12.2004.
Sorry... Najteža riječ...
|
Sorry Seems To Be The Hardest Word What have I got to do to make you love me What have I got to do to make you care What do I do when lightning strikes me And I wake to find that you're not there What do I do to make you want me What have I got to do to be heard What do I say when it's all over And sorry seems to be the hardest word It's sad, so sad It's a sad, sad situation And it's getting more and more absurd It's sad, so sad Why can't we talk it over Oh it seems to me That sorry seems to be the hardest word What do I do to make you love me What have I got to do to be heard What do I do when lightning strikes me What have I got to do What have I got to do When sorry seems to be the hardest word Kad nekoga povrijedite obično ne znate ste to i napravili. E meni se to desilo i jednoj davnoj zajebanciji. Povrijedila sam jednu dragu osobu. Ono slučajno. Sad nakon dvije godine napokon sam smogla snage i rekla mu... "Oprosti za sve ono loše što sam ti ikad napravila". I taj predivan osjećaj. Da sad znate da je sve ok i da se više oko toga ne brinete. Olakšanje i osjećate se dobro. Potpuno nekako. Postajete dobra osoba jer ste upravo izrekli ono što vam je na duši dugo stajalo. I niste se pokajali zbog vašeg "oprosti". Taj osjećaj je nezamjenjiv i predivan. Jer znate da imate snage za to i još vam je bolje ako ta osoba prihvati tu ispriku. Jeste da je ponekad ta riječ teška za izreć, ali vjerujte mi isplati se. Pusa :) |
- 02:10 - A na to ti kažeš... (2) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||