Amidala...
srijeda, 01.12.2004.
Yu nostalgija
|
Carstvo u drugarstvu U svijetu postoji jedno carstvo U njemu caruje drugarstvo U njemu je sve lepo U njemu je sve nežno U njemu se sve raduje Tamo su kuće od čokolade Prozori su od marmelade Tamo svako radi ono šta hoče Tamo raste svako voče U svetu postoji, jedno carstvo U njemu caruje drugarstvo U njemu caruje drugarstvo U njemu caruje drugarstvo Ova pjesma me odmah podsijeti na dane kad sam bila klinka. Kojih se jedva i sjecam. Sadašnjos je tu ali opet ja se želim malo okrenut prošlosti. I Yu nostalgičarima. Ima ih dosta. Počevši od moje mame koja je zaplakala kad sam joj pustila pjesmu Drug Tito (ma znate onu "Druže Tito mi ti se kunemo") i koja svaki put kad je riječ o politici i tekućim problemima naroda uvijek se sjeti kako joj je nekad bilo dobro. Tuguje ona malo za starim vremenima. Tako su mi i ona i strai pričali o štafeti za Titov rođendan, o titovom vlaku koji je prošao blizu mjesta di živimo i kako su oni pozdravljali Druga. Vidim da su ga svi voljeli i poštivali. Definitivno je imao karizmu. Ali nije ni tad bilo sve crno-bijelo, tj. Neki se sijećaju maltratacije raznoraznim pobjedama u kojima se željelo pokazat Yu nadmoć i veličinu. Čemu sve to? Jedna od tipičnih socijalističkih pojava je bilo veličanje politke i ljudi na vlasti su bili prikazni kao bogovi. Išli su, po mojem mišljenju, na rimski princip "Kruha i Igara". Da ljudi malo zaborave o nekim problemima. No realno gledano, tad su ljudi barem radili i dobivali plaću. A danas kad pitaš ljude kako im posao garant ćeš dobit ovaj odgovor : "Bitno je da radim nešto i da dobivam plaću". Suočavamo se svaki dan sa ljudima koji pokušavaju preživjet, a vjerujem da je i tad bilo takvih ljudi. Mada većina veliča onaj sustav i ona "davna" vremena. No ima i lijepih stvari a nije mi bila namjera toliko se raspričat o tadašnjoj politici. Recimo samo onih divnih stvari koje se ljudi sjećaju, Eurokrem je jedna od tih stvari i ja već dugo ga nisam vidjela. Zamjenila ga Nutella. Sigurno se svi sjećate njegovog okusa. Ili pak žvaka u obliku cigareta u plavoj kutiji (mislim da je bila sa uzorkom jeansa), ili Bazoka žvake za koje mi je frend pričao da su ih oni cijelo vrijeme žvakali. Ahh divno dijetinstvo. Sama moda u ono vrijeme (osamdesete)- Iskreno ne jedna od mojih omiljenih. Glazba , jer se sigurno sjećate grupe Riva i njihove pobjede na Euroviziji. A tek "Đuli". Ili "Balkan" kojeg svako toliko čujem u disku, a tek Lepa Brena i Balašević, većina današnjih klinaca ni ne zna tko su oni a kaom li njihovih pjesma.... Još i dan danas mi ponekad dodje volja da počnem pjevat stare stvari. Lijepo se vraćat prošlost, ali treba nastavit živjet u sadašnjosti i gledat da nam ona ostane u lijepom sijećanju te se, ako ništa drugo, nadat boljoj budućnosti. Svima vama, drugovi, sa malim zakašnjenjem sretan Dan Republike. Pusa :) Mali link na koji sam slucajno nabasala na forumu...Yu Nostalgija |
- 10:40 - A na to ti kažeš... (1) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||