Amidala...
ponedjeljak, 29.11.2004.
Zašto je to toliko bitno....
Poljupci su besplatni. Zato nastavite se ljubiti. Bila sam vani ovaj vikend i nekako smo ja i još dvije frendice zapele na temu "Koliko nam je zapravo bitno kako se neki tip ljubi"... Zašto? Ako si s nekim tipom koji se loše ljubi kada se budete ljubili recimo, kad izađete van, neće vam baš bit drago na toj maloj pusi koju vam je dao, i lako moguće da vam ta "mala" pusa uništi večer jer ćete si počet razbijat glavu s činjenicim da baš vam i nije tako dobro s njim i da bi vam bilo bolje s nekim drugim... Mislim ipak ljubljenje i nije toliko ni bitno samo po sebi ali sadrži neku dozu čarolije koja se ispoljava na način da vi nakon što vas tip poljubi osjećate se najvoljenija osoba na svijetu.... Znači osjećate se dobro s njime i to drugi vide... Sreću nakon dobrog poljupca je nemoguće opisat... A tek osjećaj... "Leptirići" u trbuhu, misli lete, i izraz blaženstva na licu... Ahhh kako dobar osjećaj... S takvim tipom naradije ne bi te ništa drugo radili nego se ljubili... Opet i na novo... Ali znam, tko će samo na tome ostat... Ipak i sex ima svojih čari pogotovo ako uapijete i sebe i njega zadovoljit... Ali o tome neki drugi put... :) Pusa, |
- 10:31 - A na to ti kažeš... (2) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||