Amidala...
srijeda, 24.11.2004.
Beautiful day...
Ima malo dana kad se tko dobro osjećam ko danas... Ko da je ponovno proljeće. Sunce grije ptičice pjevaju... Nije da ne volim jesen... Obožavam i nju... Ali danas mi je nekako proljetni dan i gotovo... Vjerojatno jer sam se uspjela naspavat... I kozila sam da mi ipak netko (e bar netko) čita blog... Kad sam bila na kavi (čudno prva danas je bila posljepodne iliti u 2)... sve mi se činilo tako super... Dobra muzika... svi ljudi nekako sretni i veseli (danas nosim ružičaste naočale)... Raspričala se na forumu... I sve mi je nekako divno i krasno danas... Kad bi bar taj osjećaj vrijedi i sutra i prekosutra... Bas bi mi onda doslo za pjevat i plesat i skakat na sredini trga... Ahhh... Ljudi moji život je krasan prekrasam i štoviše divan... Više mi nije bitno da ću za par dana imati rođendan i da ću se osjećat staro, nije mi ni bitno dali imam ili nemam tipa, jer mi to trenutno ne nedostaje... Makar mi nedostaje netko s kim bi mogla malo popričat i sjest na kavu (već su me počeli zamarat ljudi sa kojima se inače družim).... Ali to trenutno nije bitno... Prekrasan je dan i ja uživam u njemu...:) Pusa |
- 16:03 - A na to ti kažeš... (0) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||