Amidala...
utorak, 23.11.2004.
Moi, ljubavnica???
Poslala sam jučer frendu poruku da se nađemo na kavi. Rekao mi da ne može jer njegova cura sumlja da ju vara sa mnom. Kako? Zašto? Nije mi namjera postat ničija ljubavnica nisam ja Marylin. Nakon silnog mozganja palo mi je par onako dobrih zaključka na pamet. Vidimo se svako jutro na kavi pošto idemo u isti kafić i desilo se par dana za redom da se slučajno vidimo i poslje podne kad on dođe sa svojom curom. Sasvim slučajno je ispalo da izlazimo na ista mjesta (živim u malom gradu gdje ima "gomilu" mjesta za izlazit) , znamo iste ljude, koje redovito tračamo. I naravno sprdamo se sa našom svakodnevicom. I to nikad u ružnom smislu. Možda je i razlog moj govor tijela, jer ja kad sam dobre volje (op.a. kada izlazim preko vikenda), ispada da i koketiram sa svim živima (nenamjerno), ili glupa pričanja i nesuvisle neistine. Pa je ona možda baš tako došla do tog zaključka. I što sad? Koliko vidim ta se njezina sumlja nije produžila dalje jer se ljudi prilično normalno ponašaju prema meni. Ili bar oni sa kojim sa i ja i ona družimo redovito. I sad kako se i dalje ponašat normalno i bit normalan? Zaključila sam da ne bi se trebala odreč jutarnjih kava u omiljenom kafiću samo zbog njezinih sumlji jer bi to opet izgledalo kao da sam nešto skrivila. A ja ni kriva ni dužna (nevina dok se ne dokaže suprotno). I zato od sad dalje pokušat ću se suzdržat uopće od pričanja s tipovima koji su u vezi što znači da ću ja lijepo odj**** sve frendove koji su u vezi i svaki put kad me nešto probaju pitat ili pričat sa mnom ja ću ih ignorirat. Ha zezam se. Nije mi to namjera. Ne, trebam samo popričat s njom o tome. Ili pratit kako se razvija situacija. Možda pomogne.:) Pusa |
- 17:00 - A na to ti kažeš... (0) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||