Amidala...
petak, 19.11.2004.
Hrvati vs. Slovenci
Sjedim ja danas sa frendovima u kafiću.. I ono klasične spike... Trač partije i ostalo... Kada najedamput zapnemo na temu Slovenaca... Živim u Istri pa smatram da mi je (nam je) ta tema veoma bliska... Naravno takva tema ne može proć bez sprdačine.. Dakle idemo redom (opa Slovenci bi se mogli i uvrijedit):- Kako slovenci čitaju novine? Jedan kraj novina im je u Hrvatskoj a drugi u Italiji... Ako se slučajno neki hrvat nađe čitat novine na slovenskoj granici mora pazit da ne izazove krvavi rat sa Italijom... - Neki naši (Istarski) gradovi neće krenut u napad protiv Slovenije je bi već bili pijani dok dođu do nje a baratanje sa dvocjevkom u pijanom stanju nije baš preporučljivo... - I sad ja vas pitam šta vi imate protiv Slovenaca? Klasičan odgovor. Ništa... Ja imam sačmaricu... i još puno takvih nebuloza sam čula danas. ali ako ih krenem pričat mogla bi izazvat krvavi rat... Istina je da Slovenci od kad su ušli u EU prave se pametni... Jer su oni kao zaštitnici, njezine oči i uši i vidi vraga sve znaju (zato i javljaju našima da mi tamo preko kupujemo nešto i onda nas naši zaustave i pregledaju). Pri ulasku u Sloveniju, pardon EU (pošto se već toliko hvale da su tamo) praksa je da se svaki auto, kamion i sve ostalo sa HR registraciom zaustavi i temeljito pregleda (jer mi smo Balkanci i sto posto nešto švercamo)... A kad dođu tu mi jadnici im se ulizujemo a oni tvrde da ih podkradamo u kafićima, prodavaonicama, benzinskim postajama... A mi pokušavamo preživjet od ljeta do ljeta (nekao me to malo vraća u davno doba kada su ljudi čekali ljeto da vide kako su im usjevi uspjeli...) Ipak ima nade da im bar malo naštetimo... Jer ipak ima nešto u izreci Make love, no war... Prestanimo kupovat njihove proizvode (80% izvoza im ide tu kod nas)... Bacimo ih na prosijački štap i odimo tamo na more (ne znam di ćemo svi stat u onih par metara kvadratnih), pokupovajmo im obalu (bez građevinskih i inih dozvola naravno) i ne plaćamo im porez... Vjerojatno će poželjet da se više ne vrate ovdje... |
- 16:59 - A na to ti kažeš... (4) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||