Boooooooook ekipo…kako ste? Evo napravila sam novi blog, sama…hehe… Ima mene i na http://tonkavsmarina.blog.hr => to je blog od mene i moje naj, naj, naaaaaj frendice… Nadam se da će vam se svidjeti i pokušat ću vam redovito pisati…..pusa svima =))
.....JA...=)) Ovako… My name is MARINA… Idem u ekonomsku školu, 1.a - ekonomisti… Bila sam Vidikovac. Visoka sam 177. Rođena sam u Puli, 18.10.90., Vaga sam, i živim u Puli kod istrinog stadiona… Izlazim u grad, kvart, uglavnom se gubim, yeah baby… Volim skoro pa sve… Volim zajebanciju, životinje, prirodu, more, "školu", rikavati od smijeha, plesati, rolati(ponekad),šetati, papati, volim svoje naj frendice i frendove…volim šmek i…hehe…Sretna sam osoba ali ponekad imam i ja svojih trenutaka…=)
Treniram ples... Art - dance... Obožavam plesati... Trenirala sam prije na mornaru 4 godine, ali sam odustala jer je postala tapija... Sad sam tu i super mi je...hehe... Koreografije su mi ok, baš ok... a program mi se isto sviđa... I LOVE DANCE !!!
Jedini zakon u ljubavi: JACE, BRZE, DUBLJE, DUZE!
Imam brata..ima 23 godine (sad u osmom mjesecu će ga slaviti-14.8.1983)..radi kao brodomehaničar u nekoj privatnoj tvrtci - INOX TIG...ima dugu smeđu kosu,pa mu često radim frizuru...voli raditi i obožava se zajebavati(lud je)...s njim se fuuuul dobro slažem i lolam ga puno puno!! I LOVE MY
oooolaaaaaaaa svima....ovo će biti samo još jedan ludi blog jedne teenagerice =))...nadam se da ćete uživati.....kiisssss
Ako sam sam sebi najveći neprijatelj, onda mi nitko drugi nemože biti prijatelj
Postoji dva izbora, suočiti se s problemima ili propasti. Nije bitno ono što mi se dogodilo, već način na koji se s tim nosim.
Ja sam ono što sam željela biti. Postati ću ono što želim. Samo ako želim.
Tko bi znao uzrok svoje nesreće, vjerojatno bi je se riješio…?
Slobodna sam samo ako mogu reći istinu i nositi se s njom.
Nemogu se stidjeti ako sam drugačija, to ne može biti ničiji problem.
Da nam je sve jasno, gdje bismo bili? Što bi postali…?
Skinuti ću osmijeh s lica ako sam tužna. Imam pravo pokazivati svoje emocije.
Nebojim se boli, ona je škola moje duše.
Svaki čovjek ima barem četiri vrline. Iskoristite ih u svakom mogućem trenutku i ne izbjegavajte rečenice «Ja znam...»!
Znate li uopće nekoga tko je savršen? Ne vjerujem! Nije ni čudo jer nitko nije savršen. Samokritičnost nije loša, ali u malim dozama.
Za sve postoji riješenje. Nemojte svoju snagu koristiti na traženje razloga protiv svoje odluke. Pokušajte razmišljati samo o pozitivnim riješenjima. I nezaboravite – čaša je uvijek polupuna!
U potpunom mraku svi smo isti, samo nas naše znanje i mudrost razlikuje. Zato ne dopustite da vas oči prevare.
Ljudi kažu da činiš pogrešne stvari samo zato što ih radiš na svoj način.
Da bi ostvario svoje snove moraš se najprije probuditi.[/I]
U životu ne vjeruj očima...... gledaju, vide pa opet pogriješe. U životu vjeruj samo srcu.... ne vidi, ne čuje, a uvijek je u pravu. Ono govori više od riječi!!!!
Anđeli ne broje sate,
nude svoje prijateljstvo,
miluju i popravljaju.
Ima još anđela – među nama.
Oni nemaju krila,
ali je njihovo srce sigurna luka
za sve koji su upali u nevolju
u burama života.
My friend,
If I could give you
One thing,
I would give you
The ability to see
Yourself
As others see you...
They you would realize
What a truly special
Person
You are.
Sinoć kad sam prišla prozoru,
i priljubila obraz na staklo
opet sam brojala kapi kiše,
a ustvari
kasnije više nisam bila sigurna
dal´ su to zaista kišne kapi,
ili samo ostaci mojih suza…
Dovoljan je jedan tren da nekoga zavoliš, a premalo čitav život da ga zaboraviš - zauvijek ćeš mi biti u mislima.
"Od svih rijeci sto rekao si mi u zivotu, o istini i slobodnom bicu, da pjevao si meni... prvi put ne bojim se ljubavi..."
I tvoj cvijet što si ga darovao,
počeo je da vene,
da umire,
kada si otišao..
Umirao je polako,
iz dana u dan,
umirao polako sa mnom..
I naše slike,
tužno me gledaju,
i tvoja pisma moje suze skupljaju,
svakim danom sve tvoje što imam,
u tugu me zove,
svakim danom ja se pitam,
zašto volim
ono sto izgubljeno odavno je...
Postala sam slika jednog
razrušenog sna,
obris nečijeg sjećanja,
dio nekog dna...
Postala sam blijedo lice,
s pogledom bez sjaja,
s usnama bez izražaja...
Postala sam jesenja kiša,
izgubljena u toplini ljeta,
posljednja kap,
proljetna sjeta...
Postala sam sjena,
pratim kišu dugu,
putujem s vjetrom
i u sebi nosim tugu..
Postala sam kip,
živog srca...
njema, mrtva, sama,
al ipak živa...uz otkucaje srca.
Otišla je duša,i odnijela
sva pisma,
sve slike, sve riječi...
ništa sačuvala nisam...
Ni njega koji
mi je nekad bio sve,
ni onu ljubav,
koja sad ubila me...