|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OVOLIKO VAS JE BILO OD 08.06.2007
PRVI BLOG. klikni me!
| B | Bubbly |
| E | Emotional |
| L | Light |
| L | Little |
| A | Adventurous |
| W | Warm |
| O | Original |
| L | Legendary |
| F | Fuzzy |
Recimo ovako - koliko god ja vise voljela zimu (za mene ima vise pogodnost), ovo ljeto je pravi gust! Danas sam zaboravila na fax, na sve sto moram napraviti, sto sam morala napraviti i otisla na more... Uzivala sam vise nego ikada, dobila bojicu, igrala picigin...
Gust mi je hodati u suknjici...
Gust mi je gledati preplanule decke kako setaju bez majci uokolo...
Gust mi je baciti se u more...
Gust mi je igrati picigin...
Gust mi je cijele dane sjediti na istom mjestu, na istoj plazi, sa istim mi dragim ljudima i ne raditi APSOLUTNO NISTA KORISNO...
Gust mi je kada navecer sjednem na terasu nekog kafica i na povjetarcu ispijam bevandu...
Gust mi je jesti morske plodove po ljeti (veci nego zimi)...
Gust mi je sa dragim - najdrazim setkarati uz lungo mare kada sunce malo zadje...
Gust mi je sjest na katamaran i otic na zrce i vratiti se prvim katamaranom...
Gust mi je kada dok sam u provodu navecer mogu mirno izaci van bez da trazim jaknu, majcu itd....
Gust mi je spavati u satoru sa dragim - najdrazim kada odemo tako negdje...
Gust mi je otici na ljetni karneval...
Gust mi je lezati u hodniku na lufticu, sa casom hladne fante i citati neku dobru i kvalitetnu knjigu dok lima hladi...
Gust mi je sto nema teske odjece....
Ma gust mi je, ljudi moji, sto iako je ljeto kobno za mene ipak dodje...
Ne, cudno je to sto preko zime i kada se negdje tako lupim da vidim sve zvijezde koje postoje (i su one koje su se ugasile) niada nemam niti jednu plavicu na sebi...
A preko ljeta!!!! Sva sam puna plavica, ogrebotina, natecenih djelova tijela... Ali neka to me podsjeca na vrijeme kada sam bila tek mala curica, koja se igrala u parku ispod bakine kuce sa dijecom iz cijele ulice... Kada nisam znala sto je to problem nego sam po cijele dane (i noci uglavnom) gradila kule od pjeska, igrala lovice, skrivaca, boja ili jednostavno sjedila na klupici i besuzpješno pokusavala nauciti raditi pletenice....
Dala bi sve da se sada mogu popesti na staru amulu i vjesati se, da mogu sjesti u pjesak i sva se zablatitibez da me netko cudno gleda ili da cujem "pa imas x godina, nisi vise djete! Studiras, misli malo na buducnost i nemoj se glupirati"...
Jedino sto sa sigurnoscu mogu tvrditi je da bi moj dragi - najdrazi sjeo samnom u taj pjesak ili se popeo samnom na tu amulu...
Tuzno je sto kada prodjem pored tog istog parka u njemu nema djece, svi sjede pred tv-om, kompom, ps-om ili jednostavno neznaju kuda ce sami sa sobom...
Ja sam ostala zaprepastena kada sam proslo ljeto sestru odvela u park (malo poveca razlika medju nama), pa kada je htijela napraviti kucicu pa nije znala niti sa cime, niti gdje, niti kako... U moje je vrijeme park bio pun nasih nastanbi, krikova djece... Bilo je - SNADJI SE - ako nisi znao napraviti kucicu ljubomorno bi gledao u druge dok su imali svoje...
Vise nema krikova djece, nema kucica, nema mama i baka kako ispijaju kave na balkonima, nema lovice, skrivaca, boja... Cak je i staru amulu neko posjekao...
Zato treba misliti na fax, na to kako se izvuci iz kredita, dugova i kako sam sebi osigurati da sigurno stignes doma... Naravno, ako si si vec osigurao dom, da se imas kamo vratiti...
ALi neka, ja cu opet sjest na plazu sva plava i ogrebana, i opet cu igrati picigin, i ponasati se kao maleno djete dok se sa dragim - najdrazim bacam po moru... I OPET cu se sjetiti kako je bilo kada sam JA BILA MALA i sa prezirom gledati ovo sto je danas... Pa cu zivjeti u mislima... Vratiti cu se u naj park i napraviti svoju VLASTITU KUCICU, i opet pasti sa amule... Makar to mogu...
