Ne dramim
 Već je sada bolje...kad sam se u jednom trenu osvjestila i rekla sama sebi... "Nemoj dramit!" I eto tako...ne dramim više :-) Išla sam u teretanu malo se ispucat i to je definitvno bio pravi pogodak. Baš sam se izmorila i fino izvježbala, već dugo nisam tako ono baš, probila granice svojih dosadašnjih mogućnosti i super mi je...ipak ima nešto kondicije tu ispod plave kose:-) Imali smo jednu situacijicu... naime, zid između muške i ženske svlačionice visok je otpilike 3 metra, tak nekaj, i sasvim slučajno, razgovarajući s jednom curom o tome kako i gdje kupiti velike ženske cipele...skužila sam mobitel s fotoaparatom preko zida. Nije uspio slikati zato što sam ga ja omela, a mi se jadne nismo snašle da odmah zovemo voditelje teretane, nego kasnije kada sam rekla kaj se dogodilo, dečko koji tamo radi je poludio i reko da tako nešto nesmijemo slijedeći put zanemarit i čim ulovimo tog nekog ko slika da će dobit prvo čušku, a i doživotni izgon iz teretane. Mislim presmješno da bi bilo strašno! Onda sam kasnije završila u City centru i vratila se kući s 3 majice, što kupljene što poklonjene...hm...polako počinjem razumjeti kako šoping može izliječiti zbrkanu glavu...možda zato što napokon polako ulazim u brojeve, a možda i zato što New Yorker ima XL. Pusam |
