Nešto čudno u zraku
|
Čudan dan, vrlo čudan dan... Prvo mi jutro započne lijepa jutarnja poruka od davnog susjeda iz Španskog kojeg sam prije par godina čudom srela ne jednom portalu, pa se nismo čuli dugo, pa smo onda prije mjesec dana opet stupli u kontakt (pazi ove riječi...stupili)... I tak se ja fino dopisujem s čovjekom, kojeg nisam vidjela bar 15 godina, bio je želja srdaca svih mojih frendica, osim moga naravno jer se ja nisam nikad palila na male plave nogometaš lukalajk dečke... I tako mene moj susjed bez pardona pozove u Beč k sebi...veli pa kaj, lova nije problem, imam gdje bit, malo će me provest gradom, i tak...bez loših namjera i bez namjera uopće... Zakaj? Zato kaj sam mu ok... Hm...mogu samo reći, čudno vrlo čudno... ili je neka spika iza toga ili je to dokaz da na ovom svijetu ima još dobrih ljudi...kaj ja znam... Malo me plaši...poziv manje nego cijela ta "pustolovina"...jer spontanosti u meni nema ni mrvice i ja idem nekam samo ako me na prepad ulove ili ako je faaaakat sigurno... A ovo bi značilo da se moram moć snać u zemlji u kojoj pričaju njemačkim jezikom...Danke, ne... Čudno, vrlo čudno... Ali mi je izmamio osmjeh na lice ta Dačo plavi... I kaj sad...da idem u Beč ili da ne idem? Onda dalje, idem popodne u grad, naravno u teretanu, biciklom, i na semaforu sretnem brata moje frendice iz Zadra, isto na biciklu...inače se nikada ne pozdravjamo, ali eto ovog puta baš suprotno... Ima slatki osmjeh ou jes...i pametan je mali ou jes... I sve me posjetilo na očitu želju njegove majke da se mi bolje upoznamo... (prepoznajete li pravilo...majke me obožavaju...) Onda vratim se iz teretane i odmaram doma, kad zvoni telefon... Na displeju ime koje obično nije tamo...kad se javim glas koji ne pripada tom imenu... I tak si ja pospikam lijepo s frendom jednim, njemu kao neugodno kaj me uopće zove, ono tema delikatna pa nemoram odgovoriti na pitanje njih trojica se našla pa razglabaju neke tamo teme i taman su se okladili da ja nemogu imat više od 90kn To mi je tako bilo smiješno da sam pristala sudjelovati u njihovoj okladi i da... ovaj jadničak koji je skupio hrabrosti nazvat me izgubio je okladu... Kako sam ja laprdava i blesava rekla sam im koliko imam kila i baš me briga... Kaže... Zbog toga ćemo next week na kavu...e pa on će je i platit. I sad si mislim kako čudan dan i to taman potvrdi poruka od onog mog Smetala... Sad moram izać van, odnest neke letke i sve me strah... Čudno je nešto u zraku... P.S. oduševljena sam kaj sam skužila da se znam rolat a mislila sam da neznam, sad se još samo moram znat zaustavit :-) Pusam |
