Paulo Coelho - PETA GORA
|
Pročitala sam je već drugi put...i opet me oduševila, mnogi su problemi u njoj obrađeni, i svakoga puta dobijem od nje nešto drugo, nešto što mi je toga trena potrebno. Moja preporuka, po mom mišljenju ova je knjiga 10 puta bolja od Alkemičara. Evo nekih crtica koje sam izvukla... Uživajte! * Svakoj dobi u životu čovjeka, Gospodin je pridružio njoj svojstvene nemire. * Život ne čine želje, već ga čine djela svakoga od nas. U razgovoru između Ilije i udovice, udovica mu govori o svojoj strasti za učenjem alfabetha i slikanjem koje je otkrila, citat jednog dijela koji govori o bojama koje koristi u svome radu: "Poželjela sam ih upotrebiti da naslikam svijet u kojem živim, ali svjesna sam koliko je to teško; iako imam boje, samo ih je Gospod kadar izmješati s toliko sklada." * Nijedna prilika nije jedinstvena, Gospod daje ljudima mnoge prilike. * Svima je data moć od Boga, ali nitko je nezna iskoristiti. Ponekad smo toliko usredotočeni na vlastiti želju da razgovaramo s anđelima, da i ne čujemo da nam oni već govore. Nije lako slušati; u našim molitvama uvijek pokušavamo izreči gdje smo sagriješili i što bismo htjeli da nam se dogodi. A Gospodina sve to već zna i ponekad nas moli samo da slušamo što nam Nebo govori. I da budemo strpljivi. * Sve bitke u životu služe da nas pouče nečemu - i one koje izgubimo. * Gospodin od svakog pojedinca traži samo ono što je u okviru njegovih mogućnosti. Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi. * Svaka kušnja ima kraj - kako dođe tako i ode. Tako je sa svim blistavim trenucima, ali i tragedijama ovoga svijeta. * Čovjek se mora opredjeliti. U tom leži njegova snaga i moć da donese odluku. * Vječnost otvorenih ruku čeka na svaku dušu i svatko može do kraja ispuniti svoje poslanje. Postoji razlog za sve što postoji pod suncem. * Ne postoji tragedija, samo neminovnost. Sve ima svoj razlog postojanja, ti samo trebaš znati razlučiti ono što je prolazno od onog što je konačno. * Bol koju osjećamo nikada neće proći, ali rad će nam pomoći da je podnesemo. Patnja nema dovoljno snage da bi slomila jedno umorno tijelo. Svako ljudsko biće, u nekom trenutku života zadesi nesreća; bilo to razaranje grada, smrt djeteta, nepravedena optužba, bolest koja nas doživotno onesposobi. U takvim trenucima Bog nas izaziva da mu se odupremo i da odgovorimo na pitanje: -Zašto si se tako grčevito uhvatio za jedan kratak i tako patnički život? Koji je smisao tvoje borbe? Čovjek koji nezna odgovoriti na to pitanje, pokori se i pomiri s usudom. Onaj drugi, koji je uvijek tražio smisao svog života, pomisli kako je Bog nepravedan i odluči izazvati vlastiti sudbinu. I tada Bog pošalje vatru s neba, jednu drugačiju vatru, ne onu koja ubija, već onu koja razara stare zidine i otvara pred svakim ljudskim bićem njegove istinske, prave mogućnosti. Kukavice nikada ne dopuštaju da im takva vatra zapali srce, žele jedino da se sve što prije ustali i vrati na staro, kako bi mogli nastaviti živjeti i razmišljati onako kako su navikli. Oni hrabri, međutim, spale sve staro i, čak i po cijenu velike duševne patnje, napuštaju sve, čak i Boga, i idu dalje. - Hrabri s uvijek svojeglavi. S Nebesa, Gospodin se smiješi od zadovoljstva, jer upravo to je ono što On želi; da svatko bude sam odgovoran za svoj vlastiti život. Konačno, svojoj je djeci dao najveći od darova: sposobnost da odabiru i sami odluče o svojim činima. * Bog je neizmjerno velik u svojem milosrđu - i neumoljiv u svojoj strogosti prema onima koji nemaju odvažnosti, hrabrosti da pokušaju. Pravi ratnik je uvijek svjestan za što se vrijedi boriti. Ne upušta se u bitke koje ničem ne vode i ne da se na bilo što nahuškati. Pravi ratnik zna prihvatiti poraz. Ne pravi se da je prema njemu ravnodušan, niti ga pokušava pretvoriti u pobjedu. Osjeća gorčinu zbog gubitka, pati zbog bezosjećajnosti i očajava zbog besmisla. Nakon što prođe sve to, obliže svoje rane i počinje otpočetka. Borac zna da se rat sastoji od mnogo bitaka, on ide dalje. * Tragedije se događaju. Možemo se truditi da im otkrijemo razlog, kriviti druge, zamišljati kako bi nam život bio drugačiji da ih nije bilo. No ništa od toga nema smisla; nesreća se već dogodila i to je iza nas. Od tog trenutka, moramo zaboraviti strah i užas koji je u nama izazavala i krenuti u obnavljanje. * Ima trenutaka kada Bog zahtjeva poslušnost. No ima i onih kada želi islušati našu volju, izaziva da shvatimo Njegovu ljubav. * Gospodinove riječi su zapisane svuda oko nas. Dovoljno je pokloniti pozornost svemu što nam se u životu događa, pa ćemo otkriti gdje On skriva svoje riječi i svoju volju. * Uvijek se mora znati kada je završilo jedno razdoblje života. Ako tvrdokorno želiš ostati u njemu duže nego štoje potrebno, gubiš radost i smisao onog što predstoji. Razgovor između Ilije i dječaka: "- Može li Bog biti zao? - ustrajao je dječak - Bog je svemoćan - odgovori Ilija - On može sve i ništa mu nije zabranjeno - jer, da nije tako, značilo bi da postoji netko veći i moćniji od Njega, koji mu to priječi. U tom slučaju bih ja, po svoj prilici štovao i častio tog nekog moćnijeg. Zastane ne nekoliko trenutaka da bi dječak usvojio smisao nejgovih riječi. Potom nastavi: -Ipak, i uz svoju neograničenu moć, On je odabrao da čini samo Dobro. Kada bismo mogli vidjeti završetak naše priče, bilo bi nam jasno da Dobro, iako mnogo puta pod krinkom Zla, ipak ostaje Dobro, i dio je plana koji je On osmislio za čovječanstvo." Izvukla sam samo neke stvari koje su me trenutno opterećivale, kako se čovjek mora naučiti nositi sa svojim životom, ja sam to naučila davno, možda čak i uz pomoć ove knjige, tko zna, a opet ima ljudi oko mene koji još to nisu uspjeli, a ova knjiga je samo jedan od niza koje mogu u tome pomoći... Sve ta spika s Benijem je prilično odredila lajt motiv ovoga posta...i shvaćanja ove knjige... Pusam i uživajte! Ovdje još stoji link Borisove borbe pa tko nije pročitao, obavezno neka klikne :-) Borisova Borba |
