Ružan san
|
Sinoć sam imala baš neki čudan san...sanjala sam dečka u kojeg sam prije 5 godina bila zaljubljena, kako sam izbjegavala njegov pogled, a on je gledao u mene i nekom nešto pričao, moja mi je frendica rekla vidi gleda te i priča o tebi, a onda se naljutio i otišao, a ja kad sam skužila krenula za njim...s mišlju neću ponovno napraviti istu grešku...i mislim da je na kraju sve bilo ok i bili smo zajedno... Hebate, kak se cijeli dan čudno osjećam zbog toga...nemam pojma...tako me u zadnje vrijeme peru neke spike, kako sam bezveze neke stvari propustila, jer nešto slično sam i napravila prije 5 godina, ali nisam promijenila kraj...nije da nisam imala razloge ignorirati ga, nije da nisam imala razloge za to da mu ne pokazem da mi se sviđa, povrijedio me je, ali znam da sam kao i kod svih drugih samo iz svog nekog straha blokirala pozitivan razvoj događaja... I mislim si, kada bih ga barem srela, možda bih nešto promijenila, srećem razne ljude, ali njega više nikada, čujem o svima sve, ali o njemu ne čujem ništa, samo se bojim neke glamurozne vijesti u časopisu o njegovoj svadbi, jer jedan je od onih čiji se životi na neki blesav način prate, jer sin je poznatoga oca.... Ali ipak znam, kad bih ga srela, možda bi se pravila da ga ne poznam, a možda ni on nebi mene prepoznao, mada vjerujem da bi...znam da bi zatitrala, znam da bi zastala, usrala se od straha...neznam zašto radim takve stvari, zašto se zablokiram i izbjegavam pogledati i komunicirati s onima koji mi se sviđaju, znam da nije zbog toga da nebi bila povrijeđena, možda zbog toga da nebi bila ismijana, jer ako primjeti da mi se sviđa možda će me prikovati na javni stup srama, jer ko bi mogao biti zainteresiran za mene, tko bi mene mogao voljeti ovakvu... Nemojte misliti da me sada peru takve depresivne spike, to me pere samo onda kada zaista ima ljubavnih aktualnosti u mom životu, a sada, kada sam ovakva kao kit, nije mi jasno zašto sam i onda, onda kada sam imala šansu pokrenuti stvari, onda kada sam bila 20 kg lakša, onda sam brijala da me nitko ne može voljeti ovakvu... Neznam, ne muče me više spike da niša ne vrijedim, ali i dalje me muče one fore, kako to da sve moje frendice, ma kako izgledale imaju ponude, a ja koje ponekad mislim da bolje od nekih izgledam, nemam nikakvih (osim onoga mog Smotanog koji me i dalje gnjavi), nikoga ne interesiram...i to pogotovo napravim kada osjetim da bi se nekome mogla i sviđati... Daleko od toga da žalim za nekim stvarima, ponekad mi bude žao kad znam da je moglo drugačije ispasti, ali život teče dalje, nismo bili iz istog vica...ali ipak me muči, dali bi priča još i dalje, nakon tih 5 godina, mogla nastaviti svoj tok i drugačije završiti... ...ponekad mislim, možda se neću zablokirati, sad sam možda drugačija osoba, sada bih možda skupila snage da ga pozdravim... nemogu izbaciti iz glave sliku kako bi bilo lijepo s njom sjediti na kavi...možda bi imala snage pozvati ga... ...osjećam se kao da sam sporedni glumac u nekom ružnom snu, kada je akcija nema teksta za mene... |
