Slunj
|
Danas sam razmišljala o Vukovaru, pod utjecajem vijesti i već ovdje otvorenih tema kod drugih blogera.... i guglala sam tražeći fotografije i uspomene toga lijepog grada, toga tužnog dana... te tragedije... i onda sam se sjetila... "Mama a kojeg je dana pao Slunj?"... nekako su istu sudbinu doživjeli u isto vrijeme... DANAS... NA DANAŠNJI DAN je pao Slunj.... Da li se netko toga sjetio, da li je to spomenuto... i isto kao što svaki put prošećem po svome Slunju, kroz svoje Rastoke... sjetila sam se slika... koje hvala Bogu nisam doživjela kada su se događale i stvarale... nego tek kada je sve bilo gotovo... kada smo svi mislili da se ohladilo... ali ne može se ohladiti nešto što je bolno tako... nešto što je ukralo vrijeme i živote, odrastanja i starenja... nešto što me odmaklo od mojih slapova... mojih lipa... murve s vrha Rastoka... Koranskih susreta i penjanja preko ograde na kocert Prljavog Kazališta... mlinova koji su radili punom parom.... onda, onda davno, prije dalekih 14 godina....puno je četrnaest godina za nekoga ko je tek prošao dvadestu... a što je za onoga ko je tek ušao u život, ili onoga kome je tamo sve bilo život... ali 14 godina sjećanja na taj jedan dan... na bijeg po tuđim šumama... preko tuđih država... danima lutajući s odjećom kao jedinom imovinom koja je ostala... odvođeni u logore iz koje mnogi nisu izašli... odlaziti u gradove koje nikada neće nazvati svojim... jer njihovo je netko uzeo, srušio, zapalio i ubio... zar nije sramota zaboraviti na sve one koji su to doživjeli... Ovo je spomenar na jedan dan... na jedan Grad kojeg se nitko nije sjetio... na jedan san koji nitko ne želi sanjati, na jednu groznu nesreću.... na one koji nisu više s nama... na one koji ožiljke nose i u srcu i na svome tijelu.... na one koji nikada nisu vidjeli Slunj onakav kakav je on uistinu bio...moj, lijep...naš, romantičan....na Grad koji je sada još uvijek pun rana koje nikada neće zacjeliti... na Grad koji je izgubio svoju djecu... i izgubio smisao jednoga Grada..... Na današnji dan... prije 14 godina.... umro je Grad Slunj i sva njegova okolica.... tiho, u tišini... istim bolom, istim suzama, suzama za Vukovar |
