< | veljača, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ja još volim malu beštiju dragu srcu mom...
ja
* * *
IME-Ema
DATUM ROĐENJA-08.03.1990
SKOLA-medicinska, 4.c
e-mail- Ema90@hi.t-com.hr
msn-im-sy@hotmail.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
lela
bafa
hrvac
angie
freddy
black_hunter
miha
plavusha rose
narky
zuja
Ivy
annamary
macan
tribunjka
veki
lora
kristina
ivana
hugolina
hip-hop
tena
zahir
konfucije
miss lynn
poison heart
toni
dolores
ja i franka
marina,ja,lora,lenkic,bilic
mega beba i ja
ana,franka i ja
petra i ja
ja i ana
ja,marko,matija,barbara
obožavan ovu sliku i ljude na njoj
lakoš i ja
Koliko krivih rici pobigne kroz zube...a ko ce ih stici
Free Site Counter
koliko vas je bilo ode!!!
Makar grub tvoj dodir bio,još mi godi
GETANIN
Tega san dana mrzija školu
Više san volija divit se moru
Otić marendat na Tomića stine
I s dičjon mašton poć u daljine
A tega dana život je propa
Čovik u veštitu od skupega štofa
Vika je "Svitu tu su mi stvari,
on ih je ukreja, getanin mali"
Osta san plačuć sidit na stini
Svu su mi boršu prosuli po rivi
Još i sad se sićan, vika je
Prašće, ako još nisi ukra, krast' ćeš
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
U bisu san reka da me se ostavi
i prvon ga stinon puka po glavi
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
Zbunjen san gleda di leži u krvi
A svi su vikali "to mu je tek prvi"
Doma su došla dva policjota
Odma me odveli bez imalo mota
Mater je ostala plačuć na skali
Nesritno dite vika je stari
Gleda san mater i tija se vratit
Otac je reka da ću mu platit
Pita san "barba, oće li bolit?"
Reka je "getaru, ol znaš i molit?"
Ako san getanin...
Nigdi je prošlo pola života
Otac je skonča, a mater sirota
Sama u tuzi se odala piću
Samo san doša da utrnen sviću
Nisan se više moga suzdržat
i bis u meni se počea trzat
Dalje od svega san pokuša bižat
A slike su davne me počele stizat
PIŠEM TI PISMO
Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
Proljece je sada mene obuze sjeta
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci sto znas
I da l' jos svirate nocu pored rijeke
Sad je doslo lijepo vrijeme
Pjevate li one nase pjesme
Da li ponekad sretnes moju dragu
Je l' jos uvijek onako lijepa
Pita li za mene i da l' me ceka
Pisi mi sve
Jutrom kad se budim cesto tuzan sam
Noci su moje duge pozdravi drustvo i druge
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci o njoj
ŽIVOT JE TEŽAK ALI JA SAM JAČA
...nasmiješi se kad me vidiš OSTANIMO PRIJATELJI, jer nitko nezna što smo bilo, nitko nezna što smo htjeli OSTANIMO PRIJATELJI.
Kad te vidim spustim pogled
Sve do koljena
Jer se stidim da sam tebe
Ikad voljela
Sta me sad pitas kako si lopove moje mladosti
Puno sam bolje od kad te nema
Al sam i dalje nesretna zena
Sretno ti
Moja bivsa radosti…
Dvoje ljudi koji su se voljeli
ne mogu biti prijatelji,
jer svaki susret se svodi
na previse tajanstven pogled
da bi se oboje prestali nadati...
Da bez boli, pamtim te
trebam vremena
pa tiho kazem
cemu zagrljaj za kraj
taj prazan obicaj
ojla...nakon dugo vrimana evo sitila se ja da iman blog,
svako malo krenen pisat post pa m neko prikine,i tako nikad da ga dovršin,a kako ce ovaj završit samo Onaj gore zna.
a šta se u ova 2 miseca događalo meni...imala san zadnje zimske praznike u svom srednjoškolskom školovanju,svaki put kad to spomenem,vata me neka tuga,nostalgija.
nova godina je prošla više nego dobro,iako san ocekivala propali docek 2008.g. ispalo je predobro.
nakon praznika nismo se ni okrenili vec je doša maturalni ples...koliko problema sa haljinon i na kraju ispadne super.ne kaže se za ništa da se ta vecer pamti cili život,bilo je nekako posebno,bili smo kao mali ljudi,cure u haljinama,sve smo zablistale tu vecer.ono malo muških šta imamo izgledalo je više nego dobro u odijelima,tek sam onda vidila u našim licima dozu ljudskosti,veliku dozu necega šta se zove odrastanje.svi smo tu vecer bili bolji.ima nešto šta nikad necu zaboravit,trenutak kad smo nas 27 fizioterapeuta zagrlili razrednicu koja je bila uz nas 4 godine,imali smo srice i dobili najbolju razrednicu u školi,svima su u ocima bile suze dok je u pozadini naruceno svirala ona naša:SVE JE ONA MENI...!!!
ta razrednica je bila dio nas,koliko je samo ucenika izvukla od ponavljanja godina,a o neopravdaniman necu ni govorit,svi smo mi vec odavno tribali dobit ukore od neopravdanih,a zahvaljujuci toj ženi nismo. vrabac nam je bio spontan i ispa je ja mislin super.a razrednici smo kupili zlatni sat,tretmane u wellnessu,mislin da je bila masaža cijelog tijela,masaža vrucim kamenjem i masaža cokoladom...i ogromni buket sa 27 ruža i na svakoj ruži ceduljica sa nasim imenima.
šta se tice atmosvere ,bilo je predobro,pivalo i plesalo se do 4 ipo,onda opet nastavat ludila na afteru.
sad kad je proša maturalni i eskurzija...nije lako svatit da još imamo samo 3 miseca ici u školu