< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ja još volim malu beštiju dragu srcu mom...
ja
* * *
IME-Ema
DATUM ROĐENJA-08.03.1990
SKOLA-medicinska, 4.c
e-mail- Ema90@hi.t-com.hr
msn-im-sy@hotmail.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
lela
bafa
hrvac
angie
freddy
black_hunter
miha
plavusha rose
narky
zuja
Ivy
annamary
macan
tribunjka
veki
lora
kristina
ivana
hugolina
hip-hop
tena
zahir
konfucije
miss lynn
poison heart
toni
dolores
ja i franka
marina,ja,lora,lenkic,bilic
mega beba i ja
ana,franka i ja
petra i ja
ja i ana
ja,marko,matija,barbara
obožavan ovu sliku i ljude na njoj
lakoš i ja
Koliko krivih rici pobigne kroz zube...a ko ce ih stici
Free Site Counter
koliko vas je bilo ode!!!
Makar grub tvoj dodir bio,još mi godi
GETANIN
Tega san dana mrzija školu
Više san volija divit se moru
Otić marendat na Tomića stine
I s dičjon mašton poć u daljine
A tega dana život je propa
Čovik u veštitu od skupega štofa
Vika je "Svitu tu su mi stvari,
on ih je ukreja, getanin mali"
Osta san plačuć sidit na stini
Svu su mi boršu prosuli po rivi
Još i sad se sićan, vika je
Prašće, ako još nisi ukra, krast' ćeš
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
U bisu san reka da me se ostavi
i prvon ga stinon puka po glavi
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
Zbunjen san gleda di leži u krvi
A svi su vikali "to mu je tek prvi"
Doma su došla dva policjota
Odma me odveli bez imalo mota
Mater je ostala plačuć na skali
Nesritno dite vika je stari
Gleda san mater i tija se vratit
Otac je reka da ću mu platit
Pita san "barba, oće li bolit?"
Reka je "getaru, ol znaš i molit?"
Ako san getanin...
Nigdi je prošlo pola života
Otac je skonča, a mater sirota
Sama u tuzi se odala piću
Samo san doša da utrnen sviću
Nisan se više moga suzdržat
i bis u meni se počea trzat
Dalje od svega san pokuša bižat
A slike su davne me počele stizat
PIŠEM TI PISMO
Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
Proljece je sada mene obuze sjeta
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci sto znas
I da l' jos svirate nocu pored rijeke
Sad je doslo lijepo vrijeme
Pjevate li one nase pjesme
Da li ponekad sretnes moju dragu
Je l' jos uvijek onako lijepa
Pita li za mene i da l' me ceka
Pisi mi sve
Jutrom kad se budim cesto tuzan sam
Noci su moje duge pozdravi drustvo i druge
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci o njoj
ŽIVOT JE TEŽAK ALI JA SAM JAČA
...nasmiješi se kad me vidiš OSTANIMO PRIJATELJI, jer nitko nezna što smo bilo, nitko nezna što smo htjeli OSTANIMO PRIJATELJI.
Kad te vidim spustim pogled
Sve do koljena
Jer se stidim da sam tebe
Ikad voljela
Sta me sad pitas kako si lopove moje mladosti
Puno sam bolje od kad te nema
Al sam i dalje nesretna zena
Sretno ti
Moja bivsa radosti…
Dvoje ljudi koji su se voljeli
ne mogu biti prijatelji,
jer svaki susret se svodi
na previse tajanstven pogled
da bi se oboje prestali nadati...
Da bez boli, pamtim te
trebam vremena
pa tiho kazem
cemu zagrljaj za kraj
taj prazan obicaj
uvik i baš uvik sve odgađamo za sutra,sljedeci tjedan,ili pak dogodine.prelini smo za nesto obavit danas ,taj tren.
smišljamo planove za buducnost,razmišljamo o danu kojeg možda nikad necemo doživit,bit ce nam zauvik uskracen.
danas kad san se vracala kuci srela sam curicu koja je sama sidila na skali ispod moje ulice,
moran priznat nije mi bilo svejedno vidit nju tako malu i još neiskusnu za ovaj pokvareni svit kako sidi sama na tim velikim skalama.u glavi san provrtila sto filmova,i dala sto razloga zašto je sama,međutim njeno lice nije bilo tužno,mrklo niti uplakano,nego sasvom suprotno,cak mi se i nasmijala kad sam prolazila ,iako san za nju bila samo još jedan prolaznik koji ju je zacuđeno gledao.prestala san razmišjati o toj curici kad san došla kuci,i pocela san ucit da ispravin dermatologiju,ne mogu reci da nisan naucila,znam dosta toga,ali uvik je tu onaj strah u meni da necu uspit ispravit i da ce biti još gore ako dobijen još jednu jedinicu.odlucila san se javit ispravit sljedeci put,ovaj put san iz meni poznatog razloga (straha i linosti odustala),nakon sat dva krenula sam u školu,razmišljajuci o nekoj glupoj temi, opet san srela curicu na istom mjestu,ali ovaj put nije bila sama.pored nje je stajalo malo bodljikavo klupko,približavajuci se svatila san da je to jež.ona mi se opet nasmijala,toliko slatko,kao da me zvala da vidin ko je pored nje,kao da mi se hvali,stala san kraj nje i rekla mi je kako je cekala ježa na skalama jer je jucer odluta iz njenog dvorišta.nije mi bilo jasno kako tako mala curica ima volje i strpljenja da sama stoji i cega nekog ko se možda nikad nije moga vratit,postavljala san pitanja sebi ,bili ona otišla kuci i sutra nastavila cekanje da se jež danas nije vratija.bila san iznenađena.
došla san u školu i digla ruku pitajuci profesora mogu li se javit i ispravit,naravno bilo mi je dozvoljeno i dobila san 4.
ako može ona mala curica iskoristit svoj dan i dobit zasluženu nagradu mogu i ja,sljedeci put bi me sigurno opet nešto sprijecilo da se javin i ispravin ocjenu. zato živite kako da vam je zadnji dan,prije odlaska lipo pozdravite roditelje,prijatelju recite koliko ga volite i koliko vam znaci..a voljenu osobu pogledajte u oci i recite volim te,ulipšat cete nekom dan,a vi cete se osjecat zadovoljnije