MOJ MSN: mala.julie@hotmail.com
...in this world there's real and makebelieve, this seems real to me... */3 doors down/*
ja imam planove.
promjena života:
Glas ruže Serdara Ozkana, Elizabethtown, gitara Mikea Oldfielda.
šetnja u nogama, ne u glavi. šetnja koju započnem na pragu svoje zgrade i potpuno se prepuštam svojim koracima, da ne moram, čak ne bih otvarala oči. na putu si kupujem cvijet, po mogućnosti daliju (zamislite, nije ruža 
).
odlazak u Englesku na godinu i po. posjet Globeu, obavezno... po mogućnosti mačevanje s crvenokosim Englezom 
.
roadtrip. i to u kamp prikolici. oko svijeta, ali možda samo do Francuske. kupujem apsolutno nemoguće suvenire na svakom stajalištu.
Grčka, Egipat. udišem davno zastarjele građevine i čitam između redova...
ležanje na livadi, usred apsolutno ničega.
odlazak nasamo brodom do otvorenog mora. ležim na palubi i gledam zvijezde... pročišćavajuće iskustvo.
dijeljenje najintimnijih misli pretvorenih u puke riječi s potpunim strancem kojeg zasigurno nikada više neću vidjeti.
jednodnevni izleti na Zlarin. sunčam se i plivam cijeli dan...
izgubiti se. jednostavno krenem negdje i izgubim se sa smiješkom.
pisanje priče o slikaru Cordonu koji je jedini uspio podariti dječaku s paralizom donjih usnih mišića osmijeh.
čitati Juliu Cameron i napokon se prestati sputavati...
pampi...diva...
badžo...jedini koji me razumije ne razumijevajući (moja ljubav)
jela...očiju promjenjivih kao more...moja starija sestra...
moja sekach ineska (best friends-since always & forever!!!)
moja pejči...curica s tužnim osmijehom, moja dobrica
emesenovci...zamrli blog
čokoladni oblak...optimizam na djelu =)
snufflepagus...mladi genije...
moja shiza...jedna jako nadarena cura iz susjednog razreda
moj bany...pa, već bi se moglo reć da smo best friendovi...
Euforia...u strahu pred skokom...
Sandra...the dream maker...
Kolega pjesnik
Tiha uzbuna
(ne)Mrtva duša
kaLu...predobar lik iz Samobora...
*/izvučeno s poezije online 
/*
Crna vila
Dok hodam ulicom sto mami uzdah
Crna Vila gleda me svojim crvenim ocima...
Pas lutalica pred mojom slikom bjezi u jos veci mrak...
Tuzna noc reklo bi se...
A ja ostajem ista, nepopravljiva skitnica...
U zraku mirise bol..
Na klupi pored mene jedno srce krvari..
Srce sto jos nije shvatilo da drugog izbora nema...
Tuga je obojila park...
Njeno lice, mlado a izborano onim borama vidljivim samo onome ko je isto prezivio, topi se suzama sto su potekle zahvaljujuci onome okrutnom stvoru...
Totalni krah.. jecaj.. ili nesto gore...
Ona je sama, ona ne vidi mene..
Ona jos nije upoznala Crnu Vilu...
Ona je na putu da je spozna...
Crna Vila se smije njenim suzama...
Crna Vila nece da razumije moju tugu.. niti njenu...
....
Vjetar.. novo je jutro u parku.. ptice su odavno pocele svoj pjev...
Na klupi dva tijela nasa...
Nase jutro tek je svanulo...
Pogledi su cijelu noc ispovijedali pricu o nasim zivotima...
Moje misli su rukama istrazile tvoje tijelo...
Usne nase su postale most za dvije duse...
Dvije skitnice... izgubljene, od Boga odbacene..
Sanjali smo jedan san... sada... ides ti... ostajem ja...
A Crna Vila kezi svoje zute zube...
Prokleta utvara...
*by _anestezija_
Sanjam
Zaspalo je dijete u naručju anđela
Spokojno su titrale trepavice
Kao da sanja
Kao da sanja ljepotu
Zaspalo je dijete
Anđeo je zauvijek pritisnuo off na djetetovoj budilici
A spokojno su titrale trepavice
Ne okrećem se i ne odlazim
Zaspalo je dijete u naručju jednog anđela
Anđeo je gledao u titranje
Razrogačene oči
Ne želim vjerovati
Kada dijete u naručju anđela zaspe zauvijek
(Iako već zauvijek spava)
Tada ću se okrenuti i otići
Jer
Kao da sanjam
Kao da ponekad sanjam nešto lijepo
*by Hela
Koncentracija moći
Situacija kao da i nije
Idu i vraćaju se malodušni kao prije
Srce na ulici moli ljubav da se vrati
Podsvijest nameće pitanje koje će sutra da shvati
Krenuli su sami protiv sebe
Odbacili ideale
Otpisali pjesme
Ubili su boga u bogu
Nad ponorom izgradili školu
Nije im dovoljno
Ići će još dalje - budale
*by Poison Ivy
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vratit ću se kroz vrijeme dva dana unazad.
sve mi je cvjetalo, sve je bilo savršeno, bila sam najsretnija dosad...
i onda sam shvatila zašto ja sebi nikad ne dopuštam da budem potpuno sretna.
moj život nije bio savršen, to se nikad, ali baš nikad ne bi moglo reći. al ja ipak držim svoju dozu optimizma, pa makar se stvari u tom trenu činile najcrnje.
ali mogu vam također reć da mi moj altruizam ponekad stvarno ide na živce.
i u toj tako super situaciji, dogodi se nešto što se jako dugo nije desilo i šta stvarno nisam očekivala, makar sam u biti trebala.
prebacujem temu.
u petak sam bila na badžinoj maturalnoj (
). bilo je presavršeno, samo šta su me noge katastravično ubijale. o tome poslije.
opet prebacujem temu.
shvatila sam da me puno, puno ljudi voli i poštuje i drago mi je što sam to shvatila, jer je to za mene još jedan korak prema onom samoispunjenju o kojem sam već pričala. iako mi onaj kapitalni dio života (family) poprilično šteka, zahvalna sam za sve što mi se događa, jer ja to jednostavno moram proživjeti.
stvar je u tome da ja jako uživam u malim stvarima (npr. činjenica da je stablo badema ispred moje zgrade procvjetalo znam mi potpuno uljepšati dan) i sretna sam zato što imam toliko prijatelja i doslovno skoro-pa-savršenog momka (VOLIM TE!).
neću više prebacivat temu.
ima jedna pjesma koju sam nedavno otkrila od grupe new order, zove se waiting for the sirens call...
What does this ship bring to me
Far across the restless sea
Waiting for the sirens' call
I've never seen it here before
There she plies a lonely trade
Cutting through the breaking waves
Drifting slowly from her course
She is lost forever more
We all want some kind of love
But sometimes it's not enough
To the wall and through the door
With a stranger on the shore
I won't desert you
I don't know what to say
I really hurt you
I nearly gave it all away
I've got it all wrong
Cause you were not the wrong one
And I don't know where to turn when you're gone
When you're gone
Gotta catch the midnight train
First to Paris then to Spain
Travel with a document
All across the continent
City life is flying by
The wheels are turning all the while
Get on board we can't be late
Our destination cannot wait
All the stars and all the worlds
Filling up this universe
Could never be as close as us
Will never shine as bright on us
I won't desert you
I don't know what to say
I really hurt you
I nearly gave it all away
I've got it all wrong
Cause you were not the wrong one
And I don't know where to turn when you're gone
When you're gone
I won't desert you
I don't know what to say
I really hurt you
I nearly gave it all away
I've got it all wrong
Cause you were not the wrong one
And I don't know where to turn when you're gone
How many times must I lose my way, hey
How many words do I have to say, hey
What can I do just to make you see
That you're so good for a man like
A man like me
volim vas ljudi!
i sad sam stvarno sretna...
Čoky, volim te, drži se, još malo =)
