24.01.2008. - 18:53
ako je božanski praštati,
zašto mi to moramo naučiti?
ako je ljubav božanska,
zašto mi moramo voljeti?
ako se rađamo sami,
zašto moramo s drugima živjeti?
i što ostaje?
kada pjesnik ostane bez riječi,
a dijete bez osmijeha...
ovo vam je pisma napisana jučer, u poludepresivnom stanju... ali danas su stvari puno bolje! pukla me neka euforija i to jako jako jaka...
ja se osjećam ljudi moji prefenomenalno!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
a OVO vam je jedna genijalna pisma grupe Rise Against... (ljudi moji limewireajte to-ako tolerirate punk =) ). pisma se zove Like The Angel
They turn the lights down low,
In shadows hiding from the world,
Only coming out when it gets cold
The seas part when they hit the floor,
The voices carry on and out the door
And everything you touch turns into gold
Like the angel you are left creating
A lightness in my chest,
Your eyes they penetrate me,
(your answer's always 'maybe')
That's when I got up and left
A beating heart and a microphone,
A ticking clock in an empty home
Still tells of these times so long ago,
Even though I've come so far,
I know I've got so far to go
And any day now I'll explode
Like the angel you are left creating
A lightness in my chest,
Your eyes they penetrate me,
(your answer's always 'maybe')
That's when I got up and left
And each and everyday will lead into tomorrow
tomorrow brings one less day without you
But don't wait up just leave the light on
'Cause all the roads that I might take will all one day lead back to you
And like the angel you are left creating
A lightness in my chest,
Your eyes they penetrate me,
(never cease to amaze me)
That's when I got up and left
ubili me moji prijatelji ili ne... ja ipak vojim punk, kao i sve osim cajkači...
ide Žuja malo pivati...