MOJ MSN: mala.julie@hotmail.com
...in this world there's real and makebelieve, this seems real to me... */3 doors down/*
ja imam planove.
promjena života:
Glas ruže Serdara Ozkana, Elizabethtown, gitara Mikea Oldfielda.
šetnja u nogama, ne u glavi. šetnja koju započnem na pragu svoje zgrade i potpuno se prepuštam svojim koracima, da ne moram, čak ne bih otvarala oči. na putu si kupujem cvijet, po mogućnosti daliju (zamislite, nije ruža 
).
odlazak u Englesku na godinu i po. posjet Globeu, obavezno... po mogućnosti mačevanje s crvenokosim Englezom 
.
roadtrip. i to u kamp prikolici. oko svijeta, ali možda samo do Francuske. kupujem apsolutno nemoguće suvenire na svakom stajalištu.
Grčka, Egipat. udišem davno zastarjele građevine i čitam između redova...
ležanje na livadi, usred apsolutno ničega.
odlazak nasamo brodom do otvorenog mora. ležim na palubi i gledam zvijezde... pročišćavajuće iskustvo.
dijeljenje najintimnijih misli pretvorenih u puke riječi s potpunim strancem kojeg zasigurno nikada više neću vidjeti.
jednodnevni izleti na Zlarin. sunčam se i plivam cijeli dan...
izgubiti se. jednostavno krenem negdje i izgubim se sa smiješkom.
pisanje priče o slikaru Cordonu koji je jedini uspio podariti dječaku s paralizom donjih usnih mišića osmijeh.
čitati Juliu Cameron i napokon se prestati sputavati...
pampi...diva...
badžo...jedini koji me razumije ne razumijevajući (moja ljubav)
jela...očiju promjenjivih kao more...moja starija sestra...
moja sekach ineska (best friends-since always & forever!!!)
moja pejči...curica s tužnim osmijehom, moja dobrica
emesenovci...zamrli blog
čokoladni oblak...optimizam na djelu =)
snufflepagus...mladi genije...
moja shiza...jedna jako nadarena cura iz susjednog razreda
moj bany...pa, već bi se moglo reć da smo best friendovi...
Euforia...u strahu pred skokom...
Sandra...the dream maker...
Kolega pjesnik
Tiha uzbuna
(ne)Mrtva duša
kaLu...predobar lik iz Samobora...
*/izvučeno s poezije online 
/*
Crna vila
Dok hodam ulicom sto mami uzdah
Crna Vila gleda me svojim crvenim ocima...
Pas lutalica pred mojom slikom bjezi u jos veci mrak...
Tuzna noc reklo bi se...
A ja ostajem ista, nepopravljiva skitnica...
U zraku mirise bol..
Na klupi pored mene jedno srce krvari..
Srce sto jos nije shvatilo da drugog izbora nema...
Tuga je obojila park...
Njeno lice, mlado a izborano onim borama vidljivim samo onome ko je isto prezivio, topi se suzama sto su potekle zahvaljujuci onome okrutnom stvoru...
Totalni krah.. jecaj.. ili nesto gore...
Ona je sama, ona ne vidi mene..
Ona jos nije upoznala Crnu Vilu...
Ona je na putu da je spozna...
Crna Vila se smije njenim suzama...
Crna Vila nece da razumije moju tugu.. niti njenu...
....
Vjetar.. novo je jutro u parku.. ptice su odavno pocele svoj pjev...
Na klupi dva tijela nasa...
Nase jutro tek je svanulo...
Pogledi su cijelu noc ispovijedali pricu o nasim zivotima...
Moje misli su rukama istrazile tvoje tijelo...
Usne nase su postale most za dvije duse...
Dvije skitnice... izgubljene, od Boga odbacene..
Sanjali smo jedan san... sada... ides ti... ostajem ja...
A Crna Vila kezi svoje zute zube...
Prokleta utvara...
*by _anestezija_
Sanjam
Zaspalo je dijete u naručju anđela
Spokojno su titrale trepavice
Kao da sanja
Kao da sanja ljepotu
Zaspalo je dijete
Anđeo je zauvijek pritisnuo off na djetetovoj budilici
A spokojno su titrale trepavice
Ne okrećem se i ne odlazim
Zaspalo je dijete u naručju jednog anđela
Anđeo je gledao u titranje
Razrogačene oči
Ne želim vjerovati
Kada dijete u naručju anđela zaspe zauvijek
(Iako već zauvijek spava)
Tada ću se okrenuti i otići
Jer
Kao da sanjam
Kao da ponekad sanjam nešto lijepo
*by Hela
Koncentracija moći
Situacija kao da i nije
Idu i vraćaju se malodušni kao prije
Srce na ulici moli ljubav da se vrati
Podsvijest nameće pitanje koje će sutra da shvati
Krenuli su sami protiv sebe
Odbacili ideale
Otpisali pjesme
Ubili su boga u bogu
Nad ponorom izgradili školu
Nije im dovoljno
Ići će još dalje - budale
*by Poison Ivy
zatvorila se u svoja četiri zida, tražeći onu fantaziju o obećanoj zemlji... ta je zemlja bila mit, neispunjen zbog suvremenih kazni karmičkih kazni. ponovno su joj lijepili neke stare nazive, ponovno je stvarajući u novom imenu, koje nije bilo njeno, i ona je to znala.
zaspala je uz hladnoću vatre i samo jednu zvijezdu koja je obasjavala njeno čitavo nebo. usnula je.
i sanjala...
prolazila je kroz zrcala i vraćala ljeto, skupljajući sunce u svom rukavu i čuvajući ga za buđenje. svako novo zrcalo bilo je novi odraz, i u tom snu je promijenila toliko lica, da ni sama nije znala tko je. tada su se probudile neke zle Suđenice, donoseći joj vijest o tome da će se uskoro rasplesti...
naglo se probudila.
kiša ju je ponovno spasila od sigurnog vriska. nije se htjela svađati sa svojim mislima, ionako su bile dovoljno međusobno posvađane. shvatila je tko to zapravo ne smije postati... pogledala je kroz prozor, i u crnilu ove hladne večeri prepoznala jedan narančasti kišobran. upustila se u maštanje, stvarajući slike novih ljudi i legendi...
presudila si je otvaranjem vrata.
izašla je, ponovno ne zaključavajući vrata, nezaštićena i uporna, i potrčala za narančastim kišobranom... jedno je skretanje okončalo taj trk, ostavljajući je da zbunjeno samuje pod crvenom svjetlosti ulične svjetiljke i sanjari o onoj savršenoj ponoći kada je po prvi put saznala sve svoje mane. bila je očarana njihovom količinom, i znala je da su dio nje. i moglo bi se reći da ih je sada i voljela. jer, nosile su sjećanja...
zapljusne je val ledenog vjetra, i ona shvati da se našla u stvarnosti. koja se njoj činila tako dalekom... nepoznatom... sumnjala je u nju. ali morala ju je prihvatiti.
okrenula se i po prvi put u svom životu, otrčala od mašte, ostavljajući je razočaranu iza čvrato zaključanih vrata. trebala se, bar na tren, vratiti nekom davno minulom životu, nekom koji je stvaran...
znala je da će ponovo pobjeći, ali htjela je bar na tren zaboraviti da je sanjala... htjela je da je probude.
...when everything's made to be broken, I just want you to know who I am...
