|
|
| listopad, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
..
OVO SU NAJBOLJI BLOGOVI MENI......
DREAMS
blog
pogledaj pa češ vidjeti
MRAČNI
Valentina
Ako hoćete slike koje ja imam samo kliknite ispod njih žuta slova
i pojaviti će vam se stranica odakle skidam
Myspace Comments
Myspace Comments
Myspace Comments
SVI STE DOBRO DOŠLI NA OVAJ BLOG....I DRAGO MI JE ŠTO STE DOŠLI I NADAM SE DA ĆETE I DOLAZITI....
Myspace Comments
Myspace Comments
Myspace Comments
Myspace Comments
Uz velike bundeve, kojima su doseljenici u
Sjevernu Ameriku zamijenili manje
repe, brojna druga nadnaravna bića i
sile povezivali
su se uz Halloween, poput
vilenjaka, duhova, mumija i vještica,
a koji su danas najčešći
motiv za maske kojima se ljudi
ukrašavaju za ovu veselu noć.
Uz njih, ušećerene jabuke i horor
muziku, jednu večer u godini mnogi
od nas zamjenjuju svoje svakodnevne
uloge, a uobičajeni dan postaje pravi karneval!
Legenda o Jack-o'-lanternu
Običaj dubljenja bundevi zasniva
se na irskoj legendi o kovaču Jacku,
poznatom po njegovoj domišljatosti ali
i škrtosti. Jedna od priča govori kako je
prevario vraga tako što je vragu ponudio
dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag
pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack
ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ,
zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u
svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da
neće tražiti njegovu dušu još deset godina,
Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina
opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da
mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla
brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije
mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio
primljen zbog svog griješnog života u Raj, a
na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao
natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu
ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio,
stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije
pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu
repu u ruci. Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer)
postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
center>
svima vama želim što bolji provod tko to slavi odn...tko ide na neki party
U jednom stanu je živjela sama jedna starica. Jednoga dana njezini prijatelji su je pokušali nazvati ali je bilo zauzeto. Nakon što je nekoliko dana, kada je uvijek bilo zauzeto, prijatelji su se zabrinuli i nazvali policiju da odu kod nje u stan da provjere da li je sve u redu s njom.
Kada je policija ušla u stan, znali su da nešto nije u redu. Osjećao se snažan smrad. Odmah su pomislili da je starica umrla. Kada su ušli u njezinu sobu, našli su njezino beživotno tijelo s telefonom u ruci. Nije bilo nikakvih naznaka da je napadnuta, ali njezino lice je bilo ''smrznuto'' od straha.
Saznalo se da se njezin muž jako bojao da će biti sahranjen živ i žena mu je dala da instaliraju telefon u lijes. Policija je tražila od operatera da kažu odakle je došao zadnji poziv starici i oni su ustanovili da je došao iz lijesa njezina muža. Policija je odmah rekla grobaru da iskopa njegov lijes.
Kada je iskopao, grobar je glasno vrisnuo i istrčao iz groblja. Njegova kosa je potpuno pobijelila. Kada su policajci pogledali u grob vidjeli su mrtvaca s veoma bolnim izrazom lica i telefonom u ruci. Čovjek je pokušao nazvati ženu i prestrašio ju do smrti.
Obećanje
U Ličkoj Rječici živjela su dva mladića koji su se zvali Marko i Stjepan. Oni su bili najbolji prijatelji, toliko da su jedan drugom obećali da će biti kumovi jedan drugom kada su budu ženili. Uzeli su nož i zarezali su ruku i spojili ih da to obećaju i krvlju.
Kada su odrasli, postali su jako različiti ljudi. Marko je bio dobar čovjek, radio je na imanju svoga oca, bio je vrijedan, uvijek je htio pomoći. Stjepan je bio nezaposlen, trošio je puno novaca svojeg oca u barovima i na kockanje. Marko ga je upozoravao da mu to nije dobro i da bi se trebao negdje zaposliti, ali mu je Stjepan rekao da se ne brine za njega. Jednog dana Stjepan je izgubio puno novaca na kartanju, a nije više imao od koga posuditi i sljedeće jutro je pronađen mrtav u jednoj uličici.
Marko je nekoliko mjeseci redovito posjećivao Stjepanov grob na malom lokalnom groblju nedaleko od grada. Marko je znao da mora nastaviti svoj život, što je i učinio. Godinu dana kasnije upoznao je jednu mladu djevojku koja se zvala Marija, koja se tek doselila u grad. Šest mjeseci poslije odlučili su se vjenčati.
Tada se Marko sjetio obećanja koje je napravio sa Stjepanom dok su bili djeca. Stjepan je bio mrtav, pa, jasno, nije mogao mu biti kum. Ali Marko je osjetio da barem treba poštivati svoje obećanje i pitati ga, bio on živ ili mrtav. A, osim toga Marko je bio i malo praznovjeran. I smatrao je da bi Stjepan mogao doći kao duh i uništiti njegov život ako ga ne pita.
Jedne noći Marko je otišao na mjesno groblje. Otvorio je vrata groblja koja su glasno škripala dok ih je otvarao. Otišao je do Stjepanovog groba i rekao mu o planovima za vjenčanje. ''Sjećaš li se onoga što smo si obećali dok smo bili djeca?'', pitao je Marko. ''Bilo bi lijepo kad bi mi mogao biti kum, ali kad si mrtav i…….''
Ali prije nego što je Marko završio rečenicu, osjetio je da tlo počinje podrhtavati pod njim. Postajalo je sve jače i jače, i svjetlo se pojavilo na nebu. Otvorila se velika rupa tamo gdje je bio Stjepanov grob. Marku se krv sledila u žilama kad je se Stjepan počeo polako dizati iz zemlje, njegovo lice je bilo isto kao kada je sahranjen.
''Lijepo od tebe što si došao i pitao me.'', rekao je Stjepan. ''Mislio sam da nećeš nikad doći.'' Marko je jedva progovorio: ''Pa…….ti si bio mrtav, kako to da se nisi uopće promijenio?''
''Ne puštaju ljude u Raj tko je nešto obećao i nije ispunio.'', odgovorio je Stjepan. ''Tako sam ja ležao ovdje cijelo vrijeme. I bit ću i dalje prisiljen, ako mi ne daš da ispunim obećanje i budem ti kum na tvom vjenčanju.''
Marko je shvatio da ne može ništa drugo nego pomoći prijatelju. Tako je on njega odveo u grad. Ne moram ni reći kako su građani bili prestravljeni i začuđeni kada su vidjeli Stjepana, kojega su sahranili prije godinu dana, koji se vratio nazad živ. Kada su vidjeli da je isti kao što je bio, stanovnici su ga počeli ponovno prihvaćati, iako je već bio mrtav.
Došao je i dan vjenčanja, svi su se zabavljali do ranih jutarnjih sati. Dok je Marko uživao u sporom valceru sa Marijom, Stjepan ga potapšao po ramenu i rekao:
''Vrijeme je da idem. Bilo bi lijepo da me ti otpratiš do groblja. Tako se možemo oprostiti…''
Marko je poljubio Mariju i rekao: ''Vratit ću se ovdje, obećajem ti.''
Njih dvojica su krenuli na groblje, većinom su šutjeli. Stjepan je gledao u sjaj zvijezda s osmijehom na licu. Kada su došli do groblja Stjepan je otvorio vrata, a sada nisu bili s druge strane stari, kameni grobovi, nego zlatni put koji vodi kroz predivnu šumu sa šarenim voćkama. Pjesma ptica je bila nešto najljepše što je Marko ikad čuo.
''Da li je to Raj'', Marko je pitao Stjepana
''Mora biti'', odgovorio je Stjepan. ''Ali ti ne možeš ići, još nije tvoje vrijeme. A usto ti imaš i ženu koja te čeka u gradu.''
Marko je znao da mora ići nazad, ali nije mogao maknuti pogled s tih ljepota Raja. ''Mogu li ići s tobom?'', pitao je Marko. ''Izaći ću za nekoliko minuta, obećajem. Moram vidjeti kako je unutra.
Stjepan je znao da Marku duguje uslugu, pa mu je dopustio da ga slijedi unutra. Oni su šetali kroz predivne šume, livade i plaže, Marko je razmišljao o tome kako je to ljepše tisuću puta nego što su govorili da će biti. Marku su došle suze na oči od tih svih ljepota.
Kada je pogledao na sat, začudio se što je već prošao jedan sat otkako je on ovdje, a izgledalo je samo kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Marko je htio nastaviti hodati, ali je ipak potapšao Stjepana po ramenu i rekao da mora ići.
''U redu onda.'', rekao je Stjepan s osmjehom. ''Možda ćemo se vidjeti jednog dana.''
Rekavši to, svijet oko njih je nestao i Marko se ponovno našao na mračnom groblju. Nije mogao dočekati da dođe u grad i kaže Mariji što ih čeka s druge strane. Ali dok je hodao grobljem primijetio je da se nešto čudno dogodilo. Staro, malo groblje sada je bilo popunjeno novim grobovima, velikim spomenicima i mauzolejima.
Kad je došao u grad, pomislio je da je skrenuo negdje s puta i došao u krivi grad, jer je grad bio pun visokih zgrada od stakla i čelika. Ljudi su bili čudno obučeni i gledali su u njega kao da je neko čudovište. ''Gdje sam ja?'', upitao je prolaznika. ''Ti si u Ličkoj Rječici.'', odgovorio mu začuđeno. ''Što je s tobom? Da li si pijan ili što?''
Marko je već bio prestravljen. Pitao je po gradu za Mariju, ali nitko nije čuo za nju. Pokušao je naći svećenika koji ih je vjenčao, ali bezuspješno. Tamo je naišao na jednog svećenika kojem je ispričao cijelu priču o tome kako je otišao na groblje odvesti mrtvog prijatelja i ostalo. Svećenik se počeo smijati i naravno nije mu vjerovao i rekao je:
''Nemoj govoriti gluposti. Čuo sam tu staru priču o duhovima već milijun puta.''
''O čemu govorite?'', pitao je Marko.
Svećenik je zapalio cigaru i tada je rekao Marku da je to stara priča o mladoženji koji je nestao na dan vjenčanja, a mlada, kada je vidjela da je on nestao, razboljela se i umrla.
''To nije moguće!!!'', vikao je Marko.
Svećenik je izvadio debelu, prašnjavu knjigu s vrha police. Otvorio je knjigu i rekao:
''Ne kažem da je to istinita priča, ali imam stare crkvene spise o tome.''
Našao je zapis o vjenčanju, pokazao ih Marku i rekao: ''Vidiš? Evo ih, vjenčani prije 150 godina.'' Marko je pogledao u zapis i ''smrznuo se''. Imena koja su pisala su bila Marija i Marko.
Marko nije ispunio ono što je obećao Mariji da će se vratiti, a nije se vratio. Marko nikad nije povjerovao da ga nije bilo 150 godina. Marko je otišao ponovno na groblje i nikad se više nije vratio. Nitko ne zna što je bilo s njime. Zapravo, govori se da njegov duh još uvijek luta starim dijelom groblja u Ličkoj Rječici, izvan Raja. Ako želite ići pomoći njemu da nađe Mariju, bolje nemojte, zbog toga što je već bilo desetak slučaja da je netko otišao na taj dio groblja i nikad se nije vratio.
OVU PRIČU SAM PRONAŠLA SAMO ZA VAS...
Ne znam hoću li sutra imati vremena pisati vam pa evo pišem sada kad imam vremena.... sutra nam je noć viještica dan kada možemo biti bilo kakvi......
Niko nas ne pita zašto smo tako obućeni,našminkani,itd.....
EVO JEDNE IZREKE PA JU PROBAJTE SHVATIT...
"Ma koliko bila okorjela nečija ćud,
rastopit će se na vatri ljubavi.
Ako se pak ne promjeni,
to znači da vatra nije
bila dovoljna jaka."
E danas neće biti pjesama danas ćemo malo pisati i čitati o..................
mogli bi o........
o..... SAVJETIMA.........
Zahvaljujući jednom blogu i prekrasnim ljudima na njemu pišem ovaj post .... Pisati ću isključivo o sebi a možda se neko prepozna u tome...
Mlada sam i mislim da sve znam da sve mogu sama i da mi nitko ne treba nište reći.... Ali nisam toliko odrasla i zrela da bih svcaku odluku mogla donijeti kako treba... Čuti i prihvatiti savijet od nekoga je teško ako ne želim to tako napraviti.... Ali ovaj savijet koji sam ja dobila danas želim prihvatiti i jesam ga prihvatila jer neke stvari ipak ne znam najbolje..... Svaki savijet zlata vrijedi i neprocjenjiv je na svoj način.... Ima razlike i u ljudima neki će te krivo savjetovat a neki i neće zato savijet treba prihvatiti i poslušati a onda o njemu dobro i razmisliti... Tako sam i ja razmislila o onome koji sam dobila i shvatila da je to pravi savijet za mene...
Prve kapi kiše
tope moje lice....
miluju
brišu tvoje tragove....
Vjetar raznosi moje misli
osjećam se izdana
prevarena..
strah me...
Setaš iz jednog mog sna
u drugi...
posjećuješ moju samoću
lice ti je u grču a šutiš
vikni..vrisni
reci da idem
na pola vriska zastani...
opusti grč na licu
pusti suzu iz oka
reci...
ne idi ljubavi
ostani vječno uz mene
budi bar dio mog snA
Glitter Graphics - GlitterLive.com
Zatvori oči........
Ako baš želiš da znaš, sutra ujutro moram otići,
ali gdje god bila, znaj da mislim na tebe...
Ne mogu vjerovati koliko te volim...
Sve što imamo ovdje je sada večeras...
Ne želimo tratiti ovo vrijeme....
Zato ljubavi daj mi nešto za uspomenu,
Stavi usne na moje i voljet ću te zauvijek...
Kad god se budemo osjećali razdvojeno...
Samo zatvori svoje oči i bit ćeš tu sa mnom...
Samo pogledaj svoje srce...
Nikad nećeš biti predaleko od mene ljubavi...Samo zatvori svoje oči...
Znam da ću te vidjeti ponovo, ali obećaj mi da nećeš zaboraviti jer dok god se budeš sjećao; dio nas bit će zajedno...
I kada budeš brzo zaspao; potraži me u svojim snovima...
Vjeruj i dalje u ono što mi jesmo i što imamo čak i ako nisam pored tebe da ti to kažem...
Jer volim te i voljet ću te zauvijek...
I ljubavi zapamti ne postoji mjesto na zemlji koje je daleko i koje se ne može dostići...i ne postoje osjećaji koji mogu umrijeti ako mi to ne želimo...
Zato ljubavi zatvori oči...I bit ćeš sa mnom...
Sada i zauvijek...
Zatvori oči...
Samo ih zatvori...
Glitter Graphics - GlitterLive.com
Osjećaj...
Jedan osjećaj
sada mi se nudi.
Davno izgubljen,
sada pronađen
napokon me budi.
Oživljava me i daje mi snage,
da nastavim živjeti
znajući da postoji,
netko kao ti.
Nisam shvaćala što mi značiš,
zbog toga krivim sebe.
Nakon što si mi oslobodio dušu
počinjem napokon shvaćati
i istinski voljeti, samo tebe.
OCEAN
moja je samoca
duboki tamni ocean
a ti si bila krhki brodic
koji plovi njime
nosio sam te
njihao
na valovima svojim
budio te zrakama sunaca
koje izlazi iz mene
saputao njezno tvojim jedrima
u zlatne sutone
ali more kao more
i drugu stranu ima
kad poludi
mocni val prelio je tvoju krmu
nisi izdrzala
i sada si samo jos jedan brod
na dnu oceana
EVO JOŠ KOJA PJESMICA ZA MOJE KOMENTATORE....
Život i ljubav
Svatko tko voli,
On i razumije
da svaka ljubav boli.
Kada voliš sve se čini lako,
ali stvarnost nije takva.
Da bi volio moraš trpjeti,
da bi živio moraš voljeti
I tako u nedogled...
Živi da bi mogao voljeti
I tako ispuni svoj život!
posalji mi poljubac na ovim kapima kise
neka se njezno tvoje usne spuste na moje usne
i dozvole da ih upijem da ih osjetim
ja cu znati da te volim....
posalji mi svoj vreli dodir na krilima vjetra
neka se zaplete tvoji prsti u moju dugu kosu
i poigraj se nestasnim pramenovima mojim
ja cu znati da te volim....
posalji mi svoj neodoljivi osmijeh na odsjaju zvijezda
neka zabljesne u mojim ocima sjai....
I po ko zna koji put ugladaces ogledalo moje
a ja cu znati da te volim....
OVIM POSTOM ŽELIM SE ZAHVALITI SVIMA KOJI SU ME KOMALI JUČER I DANAS... ZAHVALJUJEM SE ZATO ŠTO JE SVAKI NA SVOJ NAČIN DIRLJIV I SVAKI U SEBI NOSI NEKU MALU PORUKICU.....I NA NEKI NAČIN SVEVAS SMATRAM PRIJATELJIMA IAKO SE NE ZNAMO ALII IMAMO NEŠTO ZAJEDNIČKO A TO SU LJUBAV I ŽIVOTT...
Glitter Graphics - GlitterLive.com
za ovu sliku asocijacija je sex i ljubav.pa što vi mislite o tome?Dali je ljubav moguća bez sex-a.Za sada ću ja svoje mišljenje zadržati dok ne vidim vaša.............
Glitter Graphics - GlitterLive.com
LJUBAV POKREĆE SVIJET.........
Tihim bespućima sumornih strana
Izgubljeni u posljednjim smirajima dana
Lutamo......
Tražimo draga lica, srodne duše..
Puštamo da nas nosi rijeka gradskih svjetala,
Koja se ulijeva u ocean nemira...
Pričamo o sreći, o ljubavi,
Tražimo oslonac,
A u biti samo tražimo nekoga da nas riješi patnje,
Da nas riješi boli koja ubija...
Postajemo robovi grada,
Robovi vlastitih sebičnih želja, prohtjeva, zabluda.....
Sanjamo o oslobođenju, o nekom novom životu,
O životu u ljubavi......
A što mi očajne duše dajemo????
Mi ljubav tražimo, a patnju dajemo....
Želimo sve, a izgubiti ne želimo ništa....
Što smo mi, što smo postali?
Gdje je nestala ljubav....?
Mislimo da se sve može kupiti,
Ali ne može ono najvažnije......
Ljubav koja pokreće svijet......
za mog dragog
sve što sam ti ikada htjela reći jest volim te;
no bojala sam se...
volim te! sada se ne bojim to reći.
možeš li me čuti? možeš li čuti moje riječi?
ja ne znam ako ih čuješ.
ako ih čuješ, to su moje zadnje riječi upućene tebi.
pričekaj malo...
ako ih doista čuješ, sačuvaj ih u srcu,
nek ti one budu jedino sjećanje na mene.
nek one budu znak koliko sam te voljela.
Slatki snovi vuku me sve dublje,
ne da mi se oduprijeti, tako sam slaba,
a to me tako privlači.
znam da me čuješ.
mogu to osjetiti dok ispuštam zadnji dah;
čuj me: odlazim...
ali ne dok ti ne kažem istinu.
istinu koja će me osloboditi.
slušaj; nemoj se bojati.
anđeli dolaze po mene,
susprežem dah,
moje misli govore same:
hvala što si me trpio.....
sad odlazim, snovi me zovu.
moje posljednje riječi upućene su tebi:
volim te!
Da sam zora
pa da mogu jutrom da te budim....
pa da dodjem pod prozore tvoje
i udjem tiho na krilima vjetra
da osjetis miris i poljubce moje.....
Ili da sam barem magla....
da ti mogu u zoru tiho i njezno u postelju uci
da skinem ti jutarnju rosu sa usana
i da vjecno kraj tebe ostanem....
Eh.... da sam bar sunce sto jutro krasi
i mjesto mene sto te budi
da osjetis malo toplinu moju....
da te ja mjesto njega
zracima pomilujem i dobro jutro pozelim...
JASMIN
Volim ga i voljet ću ga svim srcem...I znam da me ovaj put srce nije prevarilo on je pravi izbor za mene.......
haj ljudovi ja se evo vratila sa obiteljskog druženja koje je trajalo tri dana...
Jedino pametno što bih mogla podijeliti sa vam sada su dva vica
1.Sjedi ženska u autu i čeka da se upali zeleno.
U trak do nje stane i Mujo, spušta on prozor
ženska svasretna očekuje flert s njim,pa i
ona počne otvarati prozor.Mujo se nasmiješi
pa joj dobaci
"ŠTO JE I TI SI PRDNULA"
2.posljednja želja
-kaže čovijekna samrti doktoru
-recite svima da sam umro od side
-zašto?
-zato da mi poslije smrti ne diraju ženu,a oni koji jesu
DA UMRU OD STRAHA
NOVA MORA MOĆI ĆEŠ OTKRITI
TEK KADA STEKNEŠ HRABROSTI
DA IZ VIDA IZGUBIŠ OBALU!!!1
Takva je i ljubav kada osjetiš da možeš pružiti ljubav osobi koja ti ju nudi prihvatiš ju....
Teško je nekome dati ljubav,a da ti on ne uzvrati ni mali dio te ljubavi...
Po meni ljubav je kada više brinemo za drugoga nego za sebe...Tek kada shvatimo da smo spremni učiniti više za svoju ljubav nego za sebe tada znamo da volimo... Ne moram se ni zapitati ja znam da volim svoga dragoga svim srcem,a i on mene....
Iako naša ljubav ima zapreka mi ih prelazimo kao i svi kojji se iskreno vole...
Sanjala sam o tome kako ću se zaljubitit,i kako će mi ta osoba priči na jedan romantičan način,ali nikada nisam sanjala o tome da će mi ustvari prava ljubav doći kad ju najmanje očekujem i na čudan pristup...Baš taj drugačiji ulet me je i oborio sa nogu i očarao,ako izostavim tjelo zgodno i oke prekrasne......
Glitter Graphics - GlitterLive.com
Glitter Graphics - GlitterLive.com
Pomislih kako će mi prva ljubav prići na jedan romantičan način i očarat me...................
Ali sve je to bio samo san ludi moja prva ljubav prišla mi je na jedan jako čudan način....Zamolio me da ga izmasiram malo jer se već dosta znamo.A ja naravno pristanem i počnem sa masiranjem.Ima njega dosta mišičav je a ja nemam tako jaku ruku da ga stisnem. Nakon svega pet minuta ja zamolih njega da on mene sada izmasira i on pristane,ali sa planom u glavi....
I tako on mene stisne jednom okrene prema sebi i poljubi.Bio je to jedan krasan poljubac i shvatila sam da ne mogu odoljeti njegovim okama koje su jako lijepe... Ljubav je čudna čudne ulete ima kako tehnologija napreduje napreduje i ulet od momaka....
VOLIM GA SVIM SRCEM SVOJIM....
Glitter Graphics - GlitterLive.com
Majka mi je uvijek govorila slijedi svoje srce kuda god te povede tamo idi.... Kao i svaka mlada osoba pomislila sam kako su to gluposti...
Ali sam shvatila kada sam svoju ljubav upoznala da me srce vodi do njega i da bez njega srce ne živi... Zarobio je moje srce i ne pušta...
Teško je i nemguće srcu zabraniti da voli jer srce mora voljeti....
