Svašta/Ništa
četvrtak, 17.10.2013.
PUT SJECANJA
Lijep dan....podsjeca me na dane kada sam isla u skolu, samo sto sam ovaj put isla na posao. Prolazim istim putem kojim sam isla u skolu, isti put, ista drveca, razliciti ljudi koji od nekud dolaze ili odlaze, dvije male djevojcice koje idu prema skoli i ja na biciklu sa svojim mislima. To je put koji sam bezbroj puta prosla, ista stazica... jedino je nova klupica sa strane te staze na kojoj se ljudi odmaraju od setnje. Tim putem toliko prolazim da ga rijetko primjecujem...no danas se nesto promijenilo, danas sam malo bolje promotrila put i dozivjela ga opet onim ocima djevojke koja je isla u skolu, pa i iz nje. Za to su mozda najzasluznije curice koje su sa svojim ogromnim torbama, razglabajuci o necemu sto je samo njima svojstveno, isle prema skoli. Kroz taj put sam prosla u mnogim raspravama, smijanjima, prepricavanjima anegdota iz skole pa i strahovima sto ce roditelji reci na jedinicu iz matematike ( nee samo iz matematike, bila sam prosjecan ucenik). Taj put je samnom prosao sve emocije koje su me sorale kroz moje skolstvo i koje me soraju i danas dok idem na posao. A ja nikad nisam skroz uvidjela ljepotu tog puta. I nije neka ljepota u zamazanoj cesti koja ide ravno do krizanja s drrugom cestom, vec ocaravajuci trenutrak jeseni koja utjece na taj put. Ne znam....to je kao osjecaj kada gledate neku stvar ili osobu zdravo za gotovo. Ona je uvijek tu i vi znate da je ona prisutna, i znate da uvijek mozete na njunjega ili tu stvar racunati, ali nikad niste uvidjeli ljepotu toga sto je pred vama. Nazalost neki put prekasno shvatimo vrijednosti onoga sto nam je toliko vremena bilo dostupno. Al takvi smo mi ljudi, gledamo al ne vidimo, ili ne zelimo jednostavno vidjeti.... slusamo al ne zelimo cuti. Neke stvari te jednostavno pogode ko grom iz vedra neba pa pocnes drugacije razmisljati o njima. Shvatis da zivot nije samo ravna cesta, vec kombinacija makadama, raskrizja i autoputa...pocnes uvidjati vrijednosti, koje su cijelo vrijeme bile prisutne, a ti si bio slijep na njih. Pa tako uvidjas ljepotu jednog obicnog puta koji godinama postoji. Koji ti cijelo vrijeme sapuce : Vidi sto je livada s desne strane lijepa, pogle kako se razvilo lijepo drvece s moje lijeve strane, pogledaj kako uljepsava moju tmurnu boju.....pogledaj kako dise i zivi u ovo jesensko doba, kada gubi svoje lisce i priprema se za zimu..pogledaj bolje, naculi usi i cut ces sum na granama koje pjevaju posebnu melodiju.... pogledaj kako me sunce obasjava i ocarava... otvori oci i naculi usi i samo uzivaj...tu sam...gledam te svaki dan, a ti mene ne vidis...pjevam ti svaki dan ali me ne cujes...
Gledam te i vidim te po prvi put u svom zivotu... po prvi put uvidjam tvoju ljpotu i ljepotu ovog suncanog dana sto te uljepsava. Prekrasan je jesenski dan, toliko lijep da pozelim ici van i setati se po puticcu i upijati sve njegove raskosi. Pozelim se igrati svijetlom i sjenom koje pada na tebe. Zelim ti se oduziti i vise nikad prestati gledati i slusati.....i samo uzivati u lijepoti jednog jesenskog dana.
