30 Minutes...

15.04.2010., četvrtak

DARGI MOJIIII... EVO JEDNE POUČNE PRIČICE... NOVI POST!

Bijaše jednom otac i sin, vrlo siromašni, ali sretni. Živjeli su na selu, imali dvije-tri oranice koje su im osiguravale hranu, tako da ne bijaše gladni. No, jednog dana otac se razboli i tako to trajaše mjesec dana sve dok nije došla ona... obućena u crno, sa svilenom maramom oko glave i kosom oko ramena... To bijaše SMRT! I pošto bijaše jako siromašan, i neimade ništa da ostavi sinu, otac mu pruži malu PLAVU kutijicu govoreći: ''Dragi moj sine, kada ti bude najteže u životu, kada te obuzme tama i mržnja prema životu, otvori ovu malu PLAVU kutijicu!''. Potom mu pruži još jednu, nešto manju, CRVENU kutijicu govoreći: ''Jednom, kada budeš mislio da si najsretniji na svijetu, kada budeš mislio da sve imaš, otvori ovu CRVENU kutijicu!'' I potom preminuše. Nakon nekoliko godina nastupila kriza, glad i neimaština, tama i zlo obuze sina te se on, netom prije samoubojstva, sjeti očevih riječi i otvori PLAVU kutijicu, a u njoj papirić na kojem je pisalo: ''OVO ĆE PROĆI!'' I tako zaista i bijaše, očeve riječi se ispuniše... Nakon toga sinu se posreći, oženi se bogatom, prelijepom ženom koja mu rodi dvoje prelijepe djece. I kako pomisli da ima sve, da je najsretniji čovjek na svijetu, sjeti se ponovno očevih riječi i u džepu starog kaputa pronađe i CRVENU kutijicu. Otvori je, kad unutra pisamce te ga pročita. A na njemu piše: ''I OVO ĆE PROĆI!!'' :)

- 01:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.04.2010., petak

Shanaynay... obozavamo te!! XDD (Shane Dawson the king)

- 04:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Europska unija... ima li smisla???

Razmišljam o geografiji koju bih sutra mogao odgovarati. Puno mi se misli mota po glavi. Učili smo o Italiji. U knjizi piše: „Članica sastava G-8 i Europske unije.“ Ima li ta rečenica neko veliko značenje? Što će li Europska unija promijeniti u našim životima? Hoće li biti manje nasilja i nezadovoljstva, a više ljubavi i sreće ili će samo kune postati euri? Ne znam, ali bih uskoro mogao otkriti jer je Hrvatska sve bliže i bliže ulasku u najveću Europsku zajednicu. Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska… Neke od članica EU. Što ih to povezuje? Kakva je to tajna sila koja ih spaja u jedno? Nije prošao ni jedan dan, a da mi na svojim malim ekranima nismo čuli za spor Hrvatske i Slovenije. Mi, djeca, tada kažemo svoja mišljenja jer volimo biti upućeni u neke stvari, koje nekada i nisu za naše uši, a onda se javljaju roditelji: „Ma daj, do malo prije nisi ni vezice na patikama znao vezati, a sada se baviš političkim problemima“. Istina je, katkada se i petljamo tamo gdje nam nije mjesto, ali i nas treba poslušati, možda i mi imamo kakvu dobru ideju. Onda sam okrenu svoju debelu knjigu iz geografije na sto osamdeset i sedmu stranicu i pronašao jednu važnu tvrdnju. Knjiga kaže: „EU je jezgra europskog gospodarstva i najjača trgovačka sila svijeta“. Pomislih: „Zašto?“ No odgovor mi je bio ispred nosa. Zemlje Europske unije, kojih je dvadeset i sedam, su se međusobno udružile, čineći jednu izvrsnu cjelinu, bogatu i nezaustavljivu u svojim ciljevima. Nitko lud nije izrekao izreku: „Složna braća kuću grade, a nesložna ju ruše“. No pitanje, koje danas muči hrvatski narod je: „Kada će Europska unija dostići Hrvatsku ili pak Hrvatska treba dostići Europsku uniju?“ Imamo li šansu? Mislim da trenutno imamo i to vrlo veliku, koju sada ne smijemo samo tako odbaciti. Ključna rečenica je „Hrvatska se ne predaje tako lako“. Nismo veliki, nismo bogati niti hvalisavi, ali smo ponosni, ponosni jer imamo dom, predivan dom, našu Hrvatsku. Ja vjerujem da će se Hrvatska moći pridružiti tih dvadeset i sedam zemalja, te postati velika dvadeset i osma. Ali to i je jedino što je važno-vjera. Vjera u dobrotu, ljubav, čovječanstvo, čovjekov um, savjest i svijest. Ako to imamo, onda imamo dovoljno materijala za ostvarivanje svih naših snova i želja. Europska unija, za mene ne tako važan pojam, za odrasle pojam od neizmjerne važnosti. Stalno želimo nešto bolje, nikad nam nije dovoljno onoliko koliko imamo. Ah, ljudi su takvi bili, takvi će i ostati. No, zapitajte se: „Jesmo li zaista sretni“? I ne znamo koliko. Imamo dom koji je nekima uskraćen, kao onima koji nemaju za cjepivo protiv gripe ili za koricu kruha. Mi se probudimo ujutro, dobro naspavani, ali ima i nekih koji zauvijek žele zaspati. Kažemo: „Ne sviđa mi se ručak, napravit ću si sendvič“, a neki nemaju izbora. Onda, što je točno sreća i kakav je osjećaj biti sretan? Samo zavirite u svoje srce i odgovor će biti tamo. undefined

- 04:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

'Dragi prijatelju...' sastav za natjecanje Najljepše pismo 2010 godine... Molim vas, ako imate 5 minuta pročitajte!!!

Ooooooook, prvi post je jedan sastav... naravno moj, pa kako vam se svida... jos ne znam rezultate s natjecanja, nadam se da ce biti dobri... Pismo je trebalo biti upuceno prijatelju u bolnici koji boluje od Aidsa... pa ovo je moj uradak!!! Inace najvise inspiracije imam nocu, moj najdrazi dio dana kada bistro mozes razmisliti sto ces sljedeci dan napraviti, a da ne bude uzalud proveden, jer znas da ih je sve manje ostalo!!! Dragi prijatelju, Kako li je samo hladna i tiha ova noć, puna tuge i boli, u kojoj ti pišem ovo pismo… Jedina utjeha koja me sprječava da pustim suzu jest svjetlost noćnih 'stvorenja', onako plava, lijepa i misteriozna kao iz zamišljenog svijeta. Jesam li to samo ja ili zbilja osjećam toplinu tvog, sada već slabašnog, umornog srca? Ne brini, ja ti neću pisati niti uopće pitati išta vezano za ovu strašnu bolest s kojom se boriš, naprotiv suprotno, pokušat ću ti odvesti misli negdje drugdje, da bar na minutu napustiš ovaj pakao i ugledaš svjetlost dana. Sjećaš li se, prijatelju dragi, kako smo se igrali dok smo djeca bili? Sjećaš li se priča koje smo pričali, bajki bez završetka? Svaki naš dan bio bi novi nastavak, svaki naš pogled bio bi novi stih, a svaka naša igra bila bi nova kitica. No, sjećaš li se kućice na vrhu našeg brijega koju smo svojim krhkim, malim i slabašnim ručicama napravili, našeg utočišta punog tajni, naše tajne odaje? Iz naše bujne mašte niknuo je spomenik, koji će nas uvijek vezati, gdje god se nalazili, što god radili. Ta će kućica uvijek ostati znak našeg prijateljstva i koliko god da smo udaljeni, ja te neću zaboraviti. Naravno da se sjećaš i da nikad nećeš zaboraviti jer to je jače i od mene i od tebe. I neću reći da je sada sve upropašteno, da je kasno, jer nikad nije kasno da se ostvari cilj, makar nam on bio i zadnji u životu. Da, znam što misliš, znam koje mi pitanje sada, prilikom čitanja, želiš postaviti. A odgovor je: 'Da! Sjećam se!' Itekako se sjećam što bi odrasli govorili kad bi prošli pokraj naše odaje, našeg tajnog skrovišta. Pitali bi: 'Kako su dvojica mališana uspjeli napraviti nešto ovako divno i veličanstveno?'. Jer to ne bijaše samo neka kućica. To bijaše krasna, malena, ali dovoljna kućica nebeske boje na početku šumarka. Na to pitanje ni ja do sada nisam imao odgovor, ali neki dan mi je sinulo, ko' iz vedra neba. Znaš li zašto smo mi, tek neki mališani iz obližnjeg zaseoka, uspjeli u ostvarenju naše želje, našeg jedinstvenog cilja? E pa reći ću ti: 'Zato što nije bilo nikoga da nam kaže da je to nemoguće!'. Pokušavam ti reći da ne bi trebao biti tužan, niti ljut ni na koga. Sve dok ti je život mio, ti ćeš ga imati, sve dok ga voliš i on će voljeti tebe iako se nekad ne čini poštenim. Prijatelju, najgore je ako sam sebi kažeš da je nešto nemoguće, a ono je zapravo doista moguće. Čak je bolje i kada ti to netko drugi kaže jer onda još uvijek ima nade, ali kada odustaneš sam od sebe, to je nagori grijeh. Zato, ne popuštaj, ne daj da ti oduzme kontrolu nad onime što je uvijek bilo tvoje, a to je život, jer svatko ga zaslužuje, vjeruj mi to! Ima li tvoj život smisla, dragi moj prijatelju? Ima, itekako, jer vidiš, dragi prijatelju, ti si poseban. Tebe je Bog odabrao, jer on ima plan, on ima srce veće od najvećeg planeta, on ima dušu isklesanu od ruke pravog umjetnika, samoga sebe. Zato se ne daj, budi svoj i ne razmišljaj negativno. Pomisli na mene i sve ćeš crne misli otjerati, a sunce će ti zasjati. Jer ti i ja ćemo zauvijek ostati opasni i nerazdvojni. J

- 03:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.