naime, pocela sam raditi kao profesorica glazbenog. nije bas moja domena, ali je nekakav pocetak. tako da sad dane provodim vjezbajuci (da vidite s kakvim ucenicima imam posla, razumjeli biste moj razlog), i to puno, pomalo svirajuci u nekim orkestrima (kao sto je npr. Zagrebacka filharmonija) i spremajuci nastavu.
odlucila sam ne biti jedan od onih suhoparnih profesora koji pustaju samo klasiku i diktiraju brojke (pogotovo kad sam se ulovila da ja, violistica, ne znam koliko je Beethoven napisao kvarteta... zna li tko???), nego da im zelim pribliziti klasicnu glazbu i pokazati im da u biti ogranke i nastavke iste slusaju svakodnevno.
pa provodim dane smisljajuci i trazeci usporedbe (npr. renesansna glazba u crkvama i engleski sastav Enigma u pjesmi "Mea culpa"), pa jednu duhovitu da podijelim s vama:
a sad dalje na posao... treba naci primjere za razdoblje klasicizma...
i da iskoristim priliku da se ispricam svim profesorima kojima sam radila kaos na satu, sad znam kako je to.
Ma bravoooo draga!!! Iskreno se radujem tvom uspjehu. Bit ćeš sigurno jedinstvena što se vidi i kroz ovo što si napisala o načinu predavanja, takva sam i ja (bar se trudim biti, odnosno, ne biti po standardu). S veseljem ću pratiti tvoj rad, trud...pa i zabavu.
Drago mi je da si pak tu u blogosferi. Pozdravček, gospođo profesorice. Cmokkkk.