over my shoulder...

priznajem vam svima da imate pravo, ali ponekad se testo rijesiti snova i razocaranja... volim vas!!!

pa sam se jucer nervozno vozila po gradu, tocnije po brdima, slusajuci novi mix od poznanika, i naletila na ovu pjesmu. i po glavi su mi se pocele vrtiti smijesne situacije iz proslosti. osim divnih veceri na Unijama, Tisnom, Istri, Zagrebu, najvise sam se iznenadila kad sam se sjetila svoje iskrenosti. i to u totalno krivim situacijama! evo primjer:

recimo gospodin xy mi se svidja vec duuuuugo, ali nikako nista. i tako ja po stoti put kod njega, pricamo uz znacajne poglede u oci, i u jednom trenutku osjetim njegovu ruku na nozi. ako cemo precizirati, na listu. da napomenem, imala sam suknju, a bilo je ljeto. i ukocim se. zasto? njegov zbunjeni pogled zbog moje ukocenosti dao mi je do znanja da mogu biti iskrena. pa sam naglas komentirala da mi je jedino na pameti da li sam dobro zdepilirala noge. i pocnem se smijati od cuda sto sam to naglas rekla. a on se nasmijesio (i vjerojatno mislio da sam potpuno luda) i rekao da nema veze. a ja sam se do kraja veceri pitala da li je to znacilo da je osjetio nesto pikavo ili ne.
ili bih se sad trebala pitati zasto s njim na kraju nije bilo nista ozbiljno???

ili kad smo imali koncert u Italiji, s direktnim prijenosom na tv, a meni je palo gudalo usred najtiseg dijela kompozicije, pa se culo samo "tup" o violu, pa o pod, i moje "sranje, di je??!"

ili kad sam se sa kolegom zezala, pa smo malo previse popili, u jednom se trenutku zagrlili, ali ipak imali dovoljno razuma da sam se ja prestala micati, a on me odgurnuo uz rijeci "daj bjezi"... zar je potrebno spomenuti da smo oboje bili solo onda?

eh te heureke noci...

ljubim vas sve! budite dobro!