no, bilo je zanimljivo. pocelo je dobro, pa katastrofa (ekipa mi je bila totalno partibrejkerska radi kise. pa sto? ja u haljini - onoj bez grudnjaka - i sandalama, vani prolom oblaka. i sta sad?). nakon pun kurac vozikanja odlucili su kolektivno da idu doma. pa sam ih razvezla. ali to je bila moja vecer i nisam se dala. osla na jarun, kolegice bijahu tamo. live mjuza, cuga (vraga, za kojeg jarca sam morala ici autom???), ma bas super. kad uletava neki tip, istog imena kao moj zadnji djecak, i pocne pricat gluposti. pa je pao preko gitare od benda i slomio ju. malo je falilo da se potuku. bacao mobitel (ili bolje receno komade mobitela) po dvorani, maltretirao sve oko sebe, najvise mene jer sam bila ocito solo. pa su decki provalili da sam zarucena i da se udajem iducu subotu (any volounteers??? :)), a sve to uz "umjesto zvijezda kisne kapi na grad padaju". nekako smo pobjegli, pa gacali bosi po lokvama i jurili po gradu... dezurni taksist, nema sta!

ostarila sam, ocito. prosli su moji studentski dani.

kisa i ja... ponovno pateticna poetika...

gledam sve te svijece u sobi (skupljam ih), znam koju sam kada, od koga i za sto dobila. neke su u ormaru jer me bole, ali i one su tu. jednog dana sav ce taj moj trud biti zapaljen (doslovno). samo cu sjesti u sobu, poslagati svijece uokolo i zapaliti jednu po jednu. i gledati kako nestaje nesto oko ceg sam se trudila, sto me uveseljavalo i cinilo drukcijom. kao i sve u zivotu. jer, sve je prolazno. dodje i ode. samo tako. kao sto sam i ja mnogim ljudima dosla i otisla. i vrlo cesto se nakon toga ne zapitala nikad koliki sam trag ostavila u njima, sto sam im znacila, da li im nedostajem, kako danas zive... otkud mi pravo zahtijevati to onda od drugih?
nocni leptiric mi leti uzrujano po sobi. ej, lima, pa jel ti znas da si i ti prolazan? vecina tih leptira zivi samo jedan dan. pare se i umru. "zelim se pariti s tobom i umrijeti..." (m.b., nisam ja). kako u tome ima neke umirujuce patetike... konacnosti. jer to sve i jest. samo novo iskustvo, toplina, bol i nastavak... vrlo je jednostavno, ne? toliko da je i apsurdno.


budite dobro.