ovo je pisano na papiru da bi sad bilo prepisano u komp.

4 sata su ujutro, a ja sjedim kod frendice na baklonu i pisem li ga, pisem. kako bi ona rekla, zivot nam iz dana u dan postaje sve zanimljiviji.

nakon kava, gledanja propustenih epizoda iz zadnje sezone "Friendsa", vjezbanja i glupiranja, osal ja u Mocvaru, i to po drugi put u zivotu. koji izlazak! nas 5 komada(od toga 4 u suknji, a 2 u japankama, samo sto sam ja kasnije presvukla u tenisice da bih mogla skakati kak se spada na "Final countdown") u Mocvari! i to na dirty dancingu. komedija i pol!!! jedini problem je bio to sto je unutra bilo valjda 100 stupnjeva, pa smo u roku od pol sata bile potpuno, ali potpuno mokre.majica mi se ni nakon tri sata nije osusila, a o jezicima na tenisicama da ne pricam. nije bilo nista poznatih ljudi, osim frendice iz kvarta (koja mi je dala pusu u obraz i nakon toga se obrisala), pa mi nista nije bilo bed, samo je bilo nespretno plesat u kratkoj suknji. likovi okolo su skidali majice da bi pokazali svoja mokra tjelesa, a ja sam se pitala kako itko ikoga ikad tamo zbari. mislim, ja sam se gadila sama sebi koliko sam bilamokra, a da me jedan takav lik pokusao samo dotaknuti, mislim da bih pocela vristati. zamisli samo, poljubis nekoga po prvi put, a ono, umjesto romantike, osjetis mjesavinu znoja, sline i pive. dodatni minus je bio to sto sam vozila, pa sam popila samo malo stellu, a onda pocela drmati po koli. pepsi, if you will.
oko pol 2 dosle smo do zakljucka da je to vec malo too much za nas, pa idemo na pumpu (jer sam ja, klasicno, bila na rezervi, a i cuga bi nam dobro dosla). kad vidi vraga! nema para. negdje sam spusila 200 kn. cak ni poivratak na mjesto zlocina nije pomogao (vjerojatno su mi ispale kad sam presvlacila cipele na autu), pa smo razocarane otisle na vrbik. a onda sat i pol o depilaciji (brazilska ne boli), kontracepciji (yasmin i kondom najbolji), menarcheima (10-16 godine) i menstruacijama opcenito... bas pravi zenski razgovori! a sve tinejdjerke osim mene (vec 5 mjeseci). a onda im je bilo dosta mog pametovanja (bila sam majcinski raspolozena), pa sam ih razvezla doma. a za kraj, frendica je, ulazeci u kucu, bubnula glavom poprilicno jako u stok... svaka cast, jos mi nije jasno kako je to uspjela.

i vec je pomalo dan. kako je negdje lijepo gledati budjenje novog dana s voljenom osobom! ali veceras sam shvatila nesto drugo: ja sam u biti samo balavica s neprozivljenim mnogim stvarima, kao sto su ovakvi izlasci. jer, kad su svi izlazili, ja sam ucila, vjezbala, bila bolesna, brijala o djeci i obitelji... tak sad kad vidim sve sa strane, shvacam da nisam u potpunosti spremna na sve to. vjerojatno mi je i sam Bog htio to dati do znanja, jer mi se treci put u godinu i pol desilo isto sranje. samo zato da me izvuce... bol ostaje, ali zivot se nastavlja, ne?


a sad mi se prdi. kako je Jergovic napisao u jednoj noveli "a onda sam prdnuo, i zaspao". cvrkut ptica mi govori da je zora tu, novi dan pocinje. sto li ce mi samo ovaj put donijeti? tko ce tisini put znat...?


budite mi dobro, i nemojte se previse napiti danas!!!