inace me zivciraju te tri tockice opcenito, ali u naslovu mi bas pasu. onako malo neodredjeno, misticno (bolje nego da buljim u nekog, ), ah takva sam po cijelom tijelu!

ucila sam cijelu noc i cijeli dan (isuse kak lazem, mozda par sati efektivno), pa eto pauzice od par sati. opet sladoled (nisam ga dugo papala), i setnjica po gradu. a kad na trgu, moji stari prijatelji: Raspashow! nisam ih vidla sto tisuca godina (citaj-od kad sam svirala sa Zeljkom Houdekom, hehe), i ja masem, radim budalu od sebe, a oni nista! u ekstazi nastupanja nitko me od njih nije skuzio. moram priznat da bolje izgledaju normalno obuceni, a ne u kratkim hlacama i dresovima, ali sto ces, moraju bit obuceni po poslijednjoj modi!
jos pored svega, grad je pun plakata sa Zeljkom, pa sam se dobro nasmijala. naime, taj covjek je sve samo ne umisljeni frajer kakvim ga prikazuju na fotkama. sto se danas prodaje... no da.

dove vai, ora
sei sola
non fare cosi... (Nek, upravo mi svira, pa da zapamtim vec jednom taj tekst)

evo par redaka iz mojih skripti:
osoba se ponasa u skladu s ocekivanjima koja drugi o njoj imaju.

izazivanje osjecaja krivnje u ucenika moze rezuktirati samoubojstvom (???)

ako mislimo negativno, sto se vise trudimo ide nam sve slabije.

izvodjenje glazbe zahtijeva cijelo bice.

potpuna prisutnost je kljuc uspjesne samokontrole.

cesta je generalizacija los glazbenik=los covjek.

fizioloske elemente treme moze se smanjiti opustanjem vilice (zvaka, pjevusenje, osmijeh), B-vitaminima (???), kreativnom vizualizacijom.

trening pozitivno misljenja: usvojite pozitivne misli, zamislite na to situaciju na slijedecem koncertu, negativne misli proizasle iz toga analizirajte i pretvorite u pozitivne. (Morana, jesi cula?? pokusaj, fakat pali)

ne biste vjerovali, ali fakat ima tu nekaj. cak bih se usudila reci da je moguce primjeniti i na ostale segmente zivota (joj, puna sam pametnih savjeta u zadnje vrijeme, mda). u svakom slucaju, vrijedi probati. nisu ti ljudi bezveze potrosili vrijeme na istrazivanje o tom, ne? ili ne? wait & see...


zavrsisvsi jos jednu knjigu Haruka Murakamija (ovaj put zbirka prica nakon potresa-malo je manje bolesna od ostalih), zaputila se ja jucer u profil, jer imam naviku, kako mi kolegica kaze, kupovat knjige u denim kolicinama. i to po fazama: prije je bio Myst, pa G.G.Marquez, pa Kishon, pa sad zavrsavam potpunu biblioteku Murakamija... ima netko neki prijedlog, jer profil igrom slucaja nije radio, sprijecivsi me tako da potrosim abnormalnu kolicinu novca na papir??? ako imate, samo dajte, sve je dobrodoslo, pogotovo ako je u pitanju poezija ili romani s ponecim bolesnim u sebi (mislim, vidi sta citam!!!).

eto, dosta o meni. uzbudljiv nastavak u iducem broju!

budite mi dobro