|
Ne, ne mislim na kompozitora već na bernardinca iz dobro nam poznate komedije.
E pa upravo na njega me neodoljivo podsjeća moj D. koji zadnjih dana nakon malo žešće zubne intervencije ima onaj žalosno prestrašeni pogled kao da će se upravo dogoditi smak svijeta.
Kao i velika većina muškaraca i on se boji bolesti u svim oblicima. Uhvatio bi se bez problema u koštac s hordom luđaka da obrani nešto svoje, ali kad ugleda bijelu kutu odmah se okameni. Ako je na TV-u neka serija vezana za bolnicu prebacuje program, a ako mu počnem pričati kako je netko bolestan isti tren snižava glas do šaptanja i mrmlja nešto u stilu «dobro, dobro, šuti…».
I doista, tijekom ovih dvadesetak godina uvjerila sam se na svom poslu kako vrlo često muškarci napuštaju dom ako im se žena razboli ili ako se rodi bolesno dijete, i to doista ne čine zato što ne vole svoju obitelj već iz straha, jer se teško suočavaju s novonastalom situacijom. Rijetki su oni koji to mogu podnjeti.
Ako se pak radi o njima padaju u depresiju i nevjericu, a i najbezazlenija prehlada im zna promijeniti facu do negledljivosti…
Kakva su vaša iskustva?
Zašto se muškarci toliko boje bolesti?
|
