|
Uh, baš sam se ulijenila, toliko da nisam bila vrijedna ni post napisati cijelih mjesec dana…a onda kako to obično biva i u životu kad nekog duže ne čujete pomislite «tko će sad pričati sve unatrag» pa još malo odgodite…
Ali, upozoriše me da je stoti komentar limit i uplaših se da ćete me početi bojkotirati…
Dakle, kako sam provela godišnji? U skladu s onom pričom o bombonjeri, ali ipak je ovo prvi godišnji nakon niza godina kad sam mozak pustila na ispašu i nisam jurcala na faks…
S morem sam se obilato družila, i sebi obećala da će tako biti dok god jesenje kiše opasno ne snize temperaturu:
Hrpa knjiga se smanjila, ali i nakrcala novim, s kojima ne znam kad ću se obračunati s obzirom na obim posla koji me očekuje. Nisam vam htjela otkrivati naslove jer će mi sigurno poslužiti kao inspiracija za buduće postove.
Bilo je i romantičnih trenutaka:
Ispijanja kava s prijateljicama (dobro, priznajem: i sladoleda):
Nezaobilaznih natezanja s Makijem:
Obilazaka antikvarijata (ne popušta me želja da otvorim antikvarnicu):
Pokušaja da pripitomim ježurka, kojemu se očigledno nije svidjelo, pa sam ga vratila u šumu:
I čestih obilazaka vaših blogova ali više u ulozi duha, opraštate?
Sve u svemu, prilično isto kao i lani, ali ja odnedavno uživam u rutini, premda me je nekada užasavala.
I da ne zaboravim: čak sam proslavila prije neki dan i dvogodišnjicu blogiranja i popila kavicu u vašu čast! Idemo dalje…
|
