MAJSTORSKE MUDROLIJE
28.08.2007., utorak
Kada čovjek ima vezu
|
e sada ovo bi se moglo rastumačiti na razne načine..... ali krenimo korupcijskim vezama pričat... danas eto nemreš ni kod doktora u bolnicu na vrjeme doči bez nečije ajmo reći intervencije... mislim moguće je, ali teže..... kod nas još uvijek vlada onaj sistem, da kada ideš doktoru moraš mu dat nešto... dok sam eto tako ležao u bolnici uvidjeo sam da zapravo nije im previše drago (mlađa garda) i nekada zna negodovat zbog toga, dok starija garda bez puno ustručavanja uzme poklon.... tako je nekako i sa poslom... mislim može se čovjek sam probijati kroz sustav, ali će opet na "ključna" mjesta sjesti ljudi koji su manje sposobni, manje odlučni, manje promišljeni, jer eto neko je nekome dugovao neku uslugu, pa se odužuje na taj način.... sigurno je i vani nešto slično, tamo ne teče med i mljeko, ali nekako sam mišljenja da taj sustav veza i vezica nije tako moćan i jak kao kod nas... možda se varam možda sam u krivu..... e sada ono osobno.... naišla je jedna ptičica, koja je meni vrlo slična, a opet tako različitog mišljenja i stava... to mi je drago, jer nastupa dosada kada se oko svega slažete, imate isto mišljenje.... naišla je ona jedna zbog koje bi se isplatilo podrezati krila i ostati.... mislim kažu da se različitosti privlače... ali naše je društvo eto nekako zastranilo pa se i iste stvari privlače... mislim ne želim nikoga uvrijediti, ali prema mojim spoznajama o svijetu oko sebe, zaključujem da se različitosti privlače, a da se ponekada pod "prisilnim" uvjetima iste stvari privlače.... raznolikost je čar, ljepota, a opet opasnost, strah i trepet da će ono novo pokositi ono staro i se mi čak i nesvjesno borimo protiv promjena..... ne mogu reći da me ova ozljeda promijenila drastično... još sam uvijek onaj dječarac na bajku što propiči pored vas, vrluda kroz gomilu, sada samo sa malo više pažnje i strpljenja.... možda mi je trebalo ovo da malo usporim..... jer ne kažu đaba da iza svakog zla neko dobro izađe.... eto ja znam barem jedno dobro koje je izašlo (a zna i ona)  +dodatak: podrezati krila ne znači odrezati ih i ne moći poletjeti.... to se radi pticama... reže im se perije na krilima, to je bezbolno, ali ne mogu poletjeti neko vrjeme... eto da ne bi bilo krivo shvaćeno.... |
- 10:29 - da te čujem!!! (27) - pljuni na papir - #
18.08.2007., subota
vjetrovi....
|
jedan razgovor me potako na razmišljanje... u stvari kako se pokušavamo boriti protiv sebe, drugih,.... borba koja nema ravnopravnosti, gdje stojiš sam, a tamo gomila.... drugi ti mogu pružiti poptoru, brigu,njegu, ali opet stojimo sami.... kadkada je teško, nekada se bojimo, nekada smo hrabri, nekada ne razmišljamo puno što će biti u sljedećem trenu.... sada vidim da život nije šala, i da je vrjeme preuzeti uzde u svoje ruke.... više ne mogu biti razuzdani dječarac, bez brige.... sada moram postati odgovoran za sebe... moram stati na vjetrometinu i izdržati... ali lakše je kada bol, sreću,veselje i sve patnje možeš podjeliti sa nekime.... to je čar.... kada se smiješ sa nekim, kada drhtiš zbog nekog, kada se tučeš zbog nekog, ali znaš da je to sve sasvim shodno, sa razlogom i logičkim objašnjenjem.... mada neki bližnji nikada neće to shvatiti, razumjeti.... uvijek će im taj čin biti sulud, čudan ili u najmanju ruku samoubilački, ali ti ćeš imat ono nešto zbog čega si to učinio.... i ponovio bi sve to... život je nepredvidiv, ne zna, ne pita, jesi li spreman za neke izazove, ne mari jesi li dovoljno jak.... već jednostavno te stavi u tu situaciju i ti se snalazi... nekada se snađeš super, nekada propadaš... ali tada ti netko da razlog... razlog zašto gurati,stisnuti zube, pokrenuti se i ići do svojih granica i preko njih, samo zato što ti je netko rekao da možeš, da ako to uspiješ očekuje te nešto fenomenalno.... povjeruješ u to slijepo i nadaš se da je istina, da će biti tako.... međutim život namjeni drugačiju sudbinu, pa se razočaraš, ljutiš se.... ali opet te iznenadi i daruje ti nešto fenomenalno... nešto što nisi mogao zamisliti da je moguće u tom trenutku.... život nekada daje, nekada uzima.... traži balans, a mi... pitanje je koliko smo dobri moreplovci da plovimo morem života i ponekada nam se posreći da uplovimo u mirnu i zaštićenu luku, pa makar i na tren.... |
- 00:29 - da te čujem!!! (6) - pljuni na papir - #
09.08.2007., četvrtak
oporavak
|
bio sam danas kod dotora.... slikali mi kosti.. vidio sam si šipke, šerafe u ruci i nozi.... izgleda poprilično u najmanju ruku čudno... znaš da je nešto u tebi ali ne osjećaš to kao promjenu.... prigrlio sam ih kao dio sebe... dotor je rekao kako je jako zadovoljan kako se okoštava ruka, ali noga još nije počela sa okoštavanjem ali ako bude.... ostavio me je na štakama da se ne iskrivim kao paragraf :P još imam terapije, pa onda još jedan mjesec terapije i onda toplice.... nakon toga trebao bi biti onaj stari, onaj isti jao kao prije-barem fizički..... za glavu ne znam, djelovalo je to na mene, htjeo ja to priznat ili ne.....barem nekako... vidjet će mo... život me je još jednom šokirao, a i ja sam sebe.... što sam proživio, kako sam prošao, kako sam reagirao i što sam očekivao, što očekujem..... odlučio sam se na ispitima pojaviti sa štakama, boli me briga šta ljudi pričali..... ja sam uvijek bio onaj malo otkačeniji, malo luđi onaj bez straha..... sada imam puno straha. opet sam sve to trebam prebroditi... nema tu pomoći, mada bi volio sa vremena na vrijeme da imam neki curetak, kojeg ću poljubiti i zagrliti samo zato što nam se to sviđa, da se osjećam sretan na onaj malo drukčiji način.... neću pustiti život da sam leiti bez mene, ja ću letjeti na njemu.... p.s. jeste li gadljivi, imam namjeru staviti fotke ožiljakam pa ako vam se gadi onda bolje da ne stavljam... |
- 18:31 - da te čujem!!! (12) - pljuni na papir - #
07.08.2007., utorak
di je majstor?!?!?!?!?!?
|
Evo jedva sam ostao živ... ali doslovce.... na netu me nije bilo podulje vrjeme, vidim da se ste se zabrinuli, ali sa razlogom.... Završio sam bio u traumi. Sa polomljenom rukom i nogom. Kasnije bio 5,5h na operacji.... Što se dogodilo?!?!?!? E ovako: 1.7 sam se slomio u 00:10 h, na sljemenskoj cesti (malo iznad šestinskog lagvića)... dakle zaključujete da sam bio na sljemenu... krenuo sam na sljeme negdje oko 22h sa frendom, na vrhu je pre..... nema riječi za opisati, kako pogled na grad puca. Koji zrak i priroda... onda je slijedio spust, kroz crnu šumu po asvaltu.... na kraju sam se strgao na ravnom djelu ceste, zabrijao sam da ej zavoj..... eto tako da sam i kosti po sljemenu ostavio... sada sam nakon 20 dana bolnice izašao van, oporavljam se polako... fizikalna terapija svaki dan, suza ima, ali moram stisnut zube ako oću opet trčat,skakat, plesat....... imam sada nekoliko mjeseci oporavka.... dug i bolan put, ali eto nekako ću valjda progurat... hvala svima što su se zabrinuli za mene, a ja ću vam kada izvućem slike iz smrskanog fotića i pokazat djelić čarolije koji vlada na sljemenu.... |
- 12:55 - da te čujem!!! (8) - pljuni na papir - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
što će biti, biti će | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
