Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Filmski.net
tu ćeš me nać'

Moja heroina
Erich Fromm
Umijeće Ljubavi

JE LI LJUBAV UMIJEĆE?

Je li ljubav umijeće? Ako jest, onda ona od nas traži i trud i poznavanje. Ili je ljubav tek ugodni osjećaj, nešto što nam se slučajno dogodi, nešto što nas »zahvati« - ako samo imamo sreće? Ova knjižica polazi od prve pretpostavke, iako danas većina ljudi nedvojbeno vjeruje u potonje.
Što ne znači da ljudi misle da ljubav nije važna. Oni su je, zapravo, gladni; oni gledaju bezbrojne filmove sa sretnim i nesretnim ljubavnim pričama, oni slušaju stotine petparačkih pjesama o ljubavi - pa ipak teško da bi se našao itko tko smatra da o ljubavi treba išta naučiti.
Taj se neobični stav temelji na nekoliko pretpostavki koje ga, što pojedinačno što zajedno, u pravilu podržavaju. Većina ljudi problem ljubavi vidi u prvom redu kao pitanje kako biti ljubljen, a ne kao pitanje kako ljubiti, kako steći sposobnost voljenja. Zbog toga se taj problem za njih svodi na pitanje kako biti ljubljen, kako biti omiljen. U želji za ostvarenjem tog cilja oni slijede nekoliko putova. Jedan od njih, kojim kroče napose muškarci, svodi se na tvrdnju da treba biti uspješan, moćan i bogat koliko god je to moguće u okvirima vlastitog društvenog položaja. Drugi, a kojim kroče napose žene, glasi da treba biti privlačan, da treba paziti na svoje tijelo, odijevanje itd. Drugi se načini da iz sebe stvorimo privlačnu osobu, a kojim se služe i muškarci i žene, svode na razvijanje ugodnih navika, vođenje zanimljivih razgovora, na prijaznost, skromnost, nenametljivost. Mnogi su načini privlačenja ljubavi u biti identični tehnikama postizanja uspjeha, receptima tipa »kako steći prijatelje i utjecati na ljude«. Činjenica jest da većina ljudi naše kulture u pridjevu »omiljen« u biti vidi nekakvu smjesu popularnosti i spolne privlačnosti.
Druga pretpostavka koja stoji iza stava da se o ljubavi nema što naučiti, jest uvjerenje da se problem ljubavi svodi na problem objekta, a ne sposobnosti. Ljudi misle da je ljubav jednostavna, no da je teško naći pravi objekt koji ćemo ljubiti - ili koji će ljubiti nas.
Dvoje se ljudi stoga zaljubljuje kad osjeti da je pronašlo najbolji objekt na tržištu, dakako u okviru ograničenja što ih nameće vlastita razmjenska vrijednost.
Treća greška koja vodi do pretpostavke da se o ljubavi nema što naučiti počiva na brkanju početnog osjećaja zaljubljivanja i stalnog stanja zaljubljenosti, ili, kako bi se to možda bolje reklo, neodljubljivanja.
Odigravanje tog mirakula naglo nadošle bliskosti počesto je olakšano ako je povezano ili pokrenuto spolnom privlačnošću i konzumacijom. Pa ipak, ta vrsta ljubavi već po samoj svojoj naravi nije trajna. Što se dvoje ljudi bolje upoznaje, to njihova prisnost sve više gubi na čudesnosti, i tako to traje sve dok njihovi antagonizmi, njihova razočaranja i dosada što je osjećaju jedno prema drugom ne ubiju i zadnje ostatke početnog ushita
Teško da ima i jedne djelatnosti, ijednog pothvata u koji se kreće s toliko silnim nadama i očekivanjima, no koji propada tako redovito, kao što je to slučaj s ljubavlju. Kad bi nam se to događalo s ijednim drugim poslom, ljudi bi zacijelo žudjeli doznati razloge tog neuspjeha, i željeli bi naučiti kako da to obave bolje - ili bi se toga sasvim okanili.
Na tom putu najprije moramo spoznati da je ljubav umijeće, baš kao što je to i život; ako želimo naučiti ljubiti, moramo napredovati baš kao i kad želimo naučiti bilo koje drugo umijeće, recimo sviranje, slikanje, tesar-stvo, ili pak strojarstvo ili medicinu.
Zar je moguće da se vrijednim učenja smatra samo ono što nam može pribaviti novac ili prestiž, i da je ljubav, od koje profitira »samo« duša, koja je u modernom smislu sasvim neprofitna, samo luksuz na koji nemamo pravo trošiti toliku energiju?
Ljubav nije prvenstveno odnos prema nekoj određenoj osobi; ona je stav, ona je orijentacija karaktera koja određuje odnos čovjeka prema svijetu kao cjelini, a ne prema samo jednom »objektu« ljubavi. Ako netko voli samo jednu osobu, a ravnodušan je prema ostatku čovječanstva, njegova ljubav nije ljubav nego simbiotska vezanost, ili uvećani egotizam. Pa ipak, većina ljudi vjeruje da ljubav tvori objekt, a ne sposobnost. Oni zapravo čak vjeruju da je to što ne vole nikoga osim »voljenu« osobu samo dokaz jakosti njihove ljubavi.
Pa ipak, ljubav prema bespomoćnom, prema siromahu i strancu, početak je bratske ljubavi. Voljeti svoju krv i meso nije nikakav podvig. I životinja voli svoje mlade i za njih se brine.
Ljubav se, međutim, počinje razotkrivati tek u ljubavi prema onima koji ne služe nikakvoj svrsi.
Ako je vrlina voljeti svog bližnjeg kao ljudsko biće, onda je zacijelo vrlina - a ne obratno - kad volimo i sami sebe, jer smo i sami ljudska bića. Ne postoji nijedno shvaćanje čovjeka iz kojeg bih ja bio isključen. Doktrina koja traži takvo izuzeće, sama je u sebi kontradiktorna. Ideja izražena u biblijskom »Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!« predmnijeva da se poštovanje vlastitog integriteta i jedinstvenosti, ljubav prema vlastitoj osobi i njezino razumijevanje, ne mogu odvojiti od poštovanja, ljubavi i razumijevanja prema drugoj individui. Ljubav prema vlastitoj osobi nerazdruživo je vezana s ljubavlju prema svakom drugom biću.
Ljubav nije posljedica primjerenog spolnog zadovoljenja, nego je spolna sreća - pa čak i poznavanje takozvane spolne tehnike - posljedica ljubavi.
Ljubav je osobni doživljaj koji svatko može doživjeti samo sam sa sobom i za sebe; teško, zapravo, da uopće i ima nekoga tko to nije iskusio pa makar i na vrlo rudimentaran način, i to kao dijete, adolescent ili odrastao čovjek.

Korake prema tom cilju čovjek može napraviti samo sam...

Kao prvo, za obavljanje nekoga umijeća potrebna je disciplina. Ali problem tu nije samo u disciplini pri prakticiranju nekoga umijeća (recimo da svakog dana prakticiramo izvjestan broj sati) nego i u disciplini čitavog života.
Tvrdnju da je za ovladavanje nekim umijećem nužno potrebna i koncentracija, jedva da je i potrebno dokazivati. Svakome tko je ikad pokušao naučiti neko umijeće to je itekako poznato. Pa ipak je ta koncentracija u našoj kulturi rjeđa čak i od samodiscipline. Manjak koncentracije jasno se ogleda i u našoj nesposobnosti da budemo sami sa sobom.

majkazemlja

24.12.2007., ponedjeljak

moja prijateljica


... je vještica ...

uvijek smo samo o muškarcima pisale, a kad ono - intuicija joj je nevjerojatna !!


ona: a gdje je onaj tvoj ljubljeni
ja: jako ga rjetko vidim, malo je čudan, kao da je previše popio pa je smotan i zaboravan, kao da u njemu nema više životne radosti, tako nekako. bar je pred menom takav ili ga ja takvoga vidim... a možda je izgubio spolnu moć
ona: PA PROVJERI
ja: nema šanse - ima puno zanimljivijih ljudi - njega sam prerasla, da tako kažem, nije to ništa zločesto s moje strane, jednostavno nas je vrijeme udaljilo
ona: pa možda se opet spojite
ja: ne
ona: pa samo za jednu noć
ja: ne
ona: a šta cću ti ja onda. hoćeš da te ja sa svojim okinem jednu noć? ha ha ha
ja: s kojim tvojim?
a ja ionako neću za jednu noć
ona: pa sa ovim svojim crnim šta ga oko sebe zavežem. susjed se ga boji i svi drugi muškarci
svi imaju stah od mojega maloga
pa kolko bi ti noći htjela?
ja: ja hoću stalnu i dugotrajnu vezu
al još mi nije jasno o čemu pričaš. to crno
ona: crni plastični kurac jebala te ja sa njim
ona: pa imas dugotrajnu vezu, u braku si
pa šta ti nisam sliku poslala kaj sam se slikala dok mi je bil zavezan
ja: nisi!!! jesi neka
ona: pa kakva sam?
ja: pa ne misliš na mene
zezam se
ona: ej smijem li te nešta pitat a da se ti ne uvrijediš
ja: smiješ sve pitat
ona: da li si ti malo bi ili bi najradje htjela biti lezbejka?
ja: ja nisam lezbejka jer jako volim muške a u duši jesam možda bi jer imam ponekad želju dodirivati ženu, al uopće ne znam kaj da radim sama sa sobom u vezi s tim
sve je to meni još dosta nejasno
ona: a tak jer nekad kad mi pišeš ili govoriš mi je čudno
a da li sam ti ja privlačna?
ja: jesi, a zakaj ti je čudno?
ona: pa to mi je bilo čudno kaj sam te pitala
imala sam stalno taj osjećaj da si možda malo bi
pa sam nekad i misla da hoćeš nešta od mene itd.
ja: ti si zbilja vještica, nema šta, al ja sam bi toliko malo da je to skroz zanemarivo
al neću ja niš od tebe, ni sex ni ništa, ti si mi prijateljica od djetinjstva i to se u meni razvilo tek prije koju godinu
ona: pa to sam i ja primjetila već pred koju godinu ali nisam te nikad mogla pitat
eto vidiš ako je tako kako veliš da mene moji osjećaji ne varaju
ona:ali sad se moram ugasiti jer za 15 min idem doma


- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
priče iz života zaljubljene žene i majke i još puno više
JESPER JUUL
VAŠE KOMPETENTNO DIJETE

... Ono što se na prvi pogled često čini beskičmenim, zbunjujućim i neodlučnim, nosi u sebi klicu nečega što se jedino može opisati kao kvantitativni skok u ljudskom razvoju: po prvi put u moderno doba spremni smo ozbiljno razmotriti neotuđivo pravo pojedinca na osobni razvoj i to s nedogmatskog i neautoritativnog polazišta. Po prvi put imamo razloga vjerovati da egzistencijalna sloboda svakog pojedinca ne predstavlja prijetnju za zajednicu, već da ona, naprotiv, može biti od presudne važnosti za trajno zdravu zajednicu.

... Već stoljećima, obitelj postoji kao struktura moći u kojoj muškarci imaju moć nad ženama, a odrasli nad djecom. Ta je moć bila apsolutna. ... Uspješnost braka ovisila je o ženinoj sposobnosti i spremnosti podvrgavati se mužu, a jasan cilj odgoja bio je natjerati djecu na prilagođavanje i poslušnost onima na vlasti. Obiteljska struktura moći bila je totalitarna pa se manjak sposobnosti ili spremnosti na suradnju logički kažnjavao tjelesnim nasiljem i/ili ograničenjima ionako smanjene osobne slobode.

... Djeca se rađaju kao ljudska i društvena bića te kako bi se te osobine i dalje razvijale, trebaju biti sa odraslima koji se ponašaju ljudski i društveno. Bilo kakva metoda ne samo da je izlišna, već je i štetna jer djecu svodi na objekte u odnosu na njihove najbliže i najdraže.

... Moramo naučiti prihvaćati sebe takvima kakvi smo i s tog polazišta izgrađivati određeno samopoštovanje. Putem takvog procesa možemo naučiti koliko je besmisleno pomanjkanje tuđeg poštovanja uzimati osobno, a to nas opet vraća na polaznu točku: jesu li poštovanje i prihvaćanje pretpostavke za ljubav ili su njena posljedica?

... Zanimljiva (i kompetentna!) pojava u vezi s djecom jest ta da djeca samo preuzimaju i iskrivljavaju destruktivno ponašanje odraslih te često to čine tako da se tek kasnije u njihovom životu pojavi kao problem.

... Danas, više nego ikada prije, oni roditelji koji žele pokušati dati svojoj djeci uravnoteženiju osnovu za život, prisiljeni su eksperimentirati u različitim stupnjevima.

... Oni Jacobu (svom sinu) prenose poruku da predstavlja smetnju svojim roditeljima kada nastoji biti vjeran sebi te se tako uči prihvaćati načelo koje će biti destruktivno po njega u svakom slijedećem odnosu temeljenom na ljubavi: «Da bi te drugi voljeli, moraš izdati samoga sebe!»

... Društvena prilagodba nikada nije olakšala ničiju životnu patnju; u najboljem je slučaju pružila privremenu pomoć i zaštitu od veće patnje u nekom drugom kontekstu.