Majet na putu od žutih cigli
ponedjeljak, 07.04.2008.
Oproštajno
|
I nije, nije mi žao... Ni onih zimskih noći, ni onoga što bilo je poslije.... Ponesoh sa sobom osmijehe što odzvanjahu smrznutim zvonom, kristaliće radosti koja je stigla s prvim pahuljama. Zadržah u sjećanju tvoje ruke koje su u dubokim džepovima tražile toplinu mojih prstiju, a ispod vrata poljupce s okusom čaja od kamilice s medom. Moja glava – sokolica, usnula na ramenu sokolara što ju je ukrotio... Ti i ja – homotetički likovi koji se kreću po Jakovljevim ljestvama, samo za nas skovanim. Znaš, čudna je ova alhemija ljubavi. Obične ljude pretvara u slikare koji na platnu vlastite duše nanose boje u nekoliko slojeva, sa dlana obojene kapi hrle da se razliju po nježnoj podlozi, nenavikloj na neobičnu igru svjetla i sjene. A onda se vrijeme promijenilo... Prestalo je sniježiti po klupama posijanim duž šetališta, studeni, zimski haiku zamijeni elegija maglenih jutara. A onda si se promijenio. Prestade treptati moje srce, a orbitofrontalni kortekst zabubnja u ritmu dolazećih kiša. Ja sam očito nesavšena kreatura ovoga svijeta, jer proljetni ekvinocij unese u mene puno više tame no svjetla, moji snovi prestaše davati plodove, a Božicu u njenom aspektu Djeve prestade pratiti Mladi Bog. Moje misli su poput klatna. Pokreću se u nedoumici koju mi nameće tvoja neodlučnost, okružila ih tišina i zid što niče između nas. Još, očito, nisam savladala složenu semantiku ljubavi za početnike, još se nisam uzdigla do dazaja analize kojom bih prevladala osjećaj praznine. Još sam samo žena s lutnjom u duši, iskrom u oku i cvijetom u imenu. Ovo je posljednja večera na mandali ispred nas... Al' nije, nije mi žao. Ni onih zimskih noći, ni onoga što bijaše poslije... Iako odoh, ne izdržah.  |
- 18:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 01.04.2008.
Vrijednost vremena
|
Za vrijednost godine pitajte studenta koji je pao godišnji ispit. Koliko znači mjesec, pitajte majku koja je rodila prerano. Spoznati važnost tjedna možete uz osobu koja treba novo srce. Vrijednost dana? Saznajte kod radnika koji neće jesti ne pronađu li poslodavca. Shvatit ćete značaj sata upitate li ljubavnike koji ga moraju ukrasti da se vide. Koliko vrijedi minuta, pitajte osobu kojoj je pobjegao zadnji vlak za doma. Što znači sekunda, znat će tim hitne pomoći koji je oživio stradalog u automobilskoj nesreći. O važnosti stotinke sekunde raspitajte se kod atletičara koji su osvojili zlatnu medalju na Olimpijadi. Vrijeme ponekad leti, a ponekad gmiže. Najčešće se čini kao da ga nema dovoljno. Sekunde se nižu jedna za drugom. Zato iskoristite dan! |
- 14:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2008 (1) Kolovoz 2008 (8) Srpanj 2008 (1) Lipanj 2008 (1) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (1) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (7) Rujan 2007 (9) Kolovoz 2007 (80) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljudi ce reci : "Lud je". Ili : "Zivi u svom svijetu". Ili pak : "Kako se moze uzdati u nesto sto nema logicnog opravdanja?" A Ratnik zna da je intuicija Bozja abeceda. Zato nastavlja osluskivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama. Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u zivotu ponavljaju. Zatice se cesto u situacijama sa kakvima se vec suocavao; tada zapadne u malodusje, misleci da uopste nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teskoce. "To sam vec prosao", zali se svom srcu. "Doista, prosao si", odvraca mu srce. "Ali nisi nadišao."
Fugit irreparabile tempus!
Besame Mucho - Click here for the most popular videos Noću Noću, dok ti spavaš moje srce bdije nad tobom tebi se ništa, ništa ne smije dogoditi toliko, toliko te volim jedino, jedino s tobom mogao bih bih plakati mogao bih se smijati opraštati i razumjeti vjeruj mi, toliko, toliko te volim od juče tek si tu, i o tebi malo znam al mogu život svoj da ti dam uz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bol moja ljubav biće zalog za to mila, poklanjam ti svaki dan svog života kada se moj san ostvari i ti ćeš kao i ja biti sretna toliko, toliko te ljubim. Rade Šerbedžija  Ne bira se ljubav... Ne bira se ljubav kao ni smrt. Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano. Jezikom neznanim nama, nebesnim pismenima. Niti se oduprijeti mozes niti preskociti dan. Kao sto ne mozes tudji san usniti niti okom drugim vidjeti. Volio bih da nisi ti ona koju u ovom casu volim. Pero Zubac  T R A G Zelim; da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da poneses od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih liscem svelim sa jablanova. Miloš Crnjanski |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||