Majet na putu od žutih cigli
subota, 22.12.2007.
Smatram...
|
Nitko se ne može boriti za ljubav, to postaje zamorno ili dosadno . Ljubav je pitanje tanahnih osjećaja, ona nije tvrđava na koju se juriša i što se više juriša, to čvršće se ne predaje. Naprosto je uzaludan posao koji, osim toga, čovjeka ponižava: ili me voliš ili me ne voliš! Ne mogu te osvojiti kad me ne voliš ili kad si me prestao voljeti. Ili kad sam te prestala voljeti. Magda V. |
- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rastes
|
Nemoguće je proći kroz život ... a da ti ne propadne neki posao, da ne budeš razočaran prijateljstvom, da nikad ne budeš bolestan , da ne osjetiš bol ljubavi, da ti nitko u obitelji ne umre i da nikad ne pogriješiš. To je cijena života. Ipak, nije važno ono što se događa, već kako se reagira. Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti. Rasteš... Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljenost volje, ni gubitak vjere. Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš. Kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio. Rasteš integrirajući ono što je iza tebe stvarajući ono što je ispred tebe i vizualizirati ono što može biti tvoja budućnost. Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plodove. Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom i kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava... Rasteš sijući korijene! Rasteš postavljajući si ciljeve, ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude. Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima. Kad ispunjavaš svoju vokaciju. Rasteš osnaživanjem karaktera uzvišenog obrazovanjem. Rasteš iskazujući svoje osjećaje... Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime, berući ruže bez obzira na trnje i označujući put unatoč prašini koja se diže. Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija, i namirisati se otpacima cvijeća... I osjetiti žareći plamen na ruinama ljubavi! Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe i dajući životu više nego što primaš. Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći... Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti... Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda. Dakle... Rasteš. Susana Cariz |
- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2008 (1) Kolovoz 2008 (8) Srpanj 2008 (1) Lipanj 2008 (1) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (1) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (7) Rujan 2007 (9) Kolovoz 2007 (80) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljudi ce reci : "Lud je". Ili : "Zivi u svom svijetu". Ili pak : "Kako se moze uzdati u nesto sto nema logicnog opravdanja?" A Ratnik zna da je intuicija Bozja abeceda. Zato nastavlja osluskivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama. Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u zivotu ponavljaju. Zatice se cesto u situacijama sa kakvima se vec suocavao; tada zapadne u malodusje, misleci da uopste nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teskoce. "To sam vec prosao", zali se svom srcu. "Doista, prosao si", odvraca mu srce. "Ali nisi nadišao."
Fugit irreparabile tempus!
Besame Mucho - Click here for the most popular videos Noću Noću, dok ti spavaš moje srce bdije nad tobom tebi se ništa, ništa ne smije dogoditi toliko, toliko te volim jedino, jedino s tobom mogao bih bih plakati mogao bih se smijati opraštati i razumjeti vjeruj mi, toliko, toliko te volim od juče tek si tu, i o tebi malo znam al mogu život svoj da ti dam uz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bol moja ljubav biće zalog za to mila, poklanjam ti svaki dan svog života kada se moj san ostvari i ti ćeš kao i ja biti sretna toliko, toliko te ljubim. Rade Šerbedžija  Ne bira se ljubav... Ne bira se ljubav kao ni smrt. Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano. Jezikom neznanim nama, nebesnim pismenima. Niti se oduprijeti mozes niti preskociti dan. Kao sto ne mozes tudji san usniti niti okom drugim vidjeti. Volio bih da nisi ti ona koju u ovom casu volim. Pero Zubac  T R A G Zelim; da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da poneses od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih liscem svelim sa jablanova. Miloš Crnjanski |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||