Majet na putu od žutih cigli
petak, 31.08.2007.
TIŠINA
Tišina...Dogovorili smo se da ćutimo. Neko vrijeme. Pričaćemo poslije... Kroz otvoren prozor čujem točkove automobila što se kreću mokrom ulicom. Olucima odzvanjaju kapi. Jenjava kiša. U susjednom stanu dječak traži mlijeko. Na polici otkucava metalno srce sata. Neumorno. Odnekle se stropoštava zvuk puštene vode. Iz zvučnika Aine Minogue gudi Carolan's Farewell To Music... Smiruje. Rastužuje... Loš odabir za večeras... Mea culpa... Senzacije noći zarobljene u fononima. Hvatam ih kožom. U grudima divlja ruža. Nečujno krvlju zapljuskujem svoje obale. Zvuk tišine zatvaram u kutiji za nakit. Mislim na tebe. Pričaćemo poslije. Interdum lacrimae pondera vocis habent... |
- 21:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 30.08.2007.
Ne-priča
|
Jutros me je probudio telefon. Kolegica me nabrzila i vec sam za pola sata bila na drumu. Ne pijem kafu. Osim kad mi neko dode. Ili kad nekome odem u goste. Greška. Da pijem, uzela bih si vremena za laganu, jutarnju pripremu za dan. Valjda to tako drugi rade. Ponekad pozelim 3 u 1 ili ledenu nes iz šejkera... Ni alkohol ne pijem. Nikada nisam podnosila. Jednom sam si rekla da cu se napiti kad polozim Opstu psihologiju. Gutljaji iz caše nikako se nisu htjeli sliti u moje grlo. Odustala sam. I bolje. Što mi to treba...? Ne pušim. Poodavno se znalo desiti da ispušim cigaretu-dvije, u društvu, u kojem se, kazu, i pop ozenio. Ne volim uzimati tude. Zato sam uvijek kupovala skupe cigarete iz kojih se sedmicama duhan prosipao po mojoj torbici. Onda bi dosla Alma. Naredila da izvadim svoje cigarete. Dok se sasvim nisu osusile, kaze... Moja Andjela tada je bila mala. Naslonjena na izrezbareni stok vrata koja su bila prenobl za unutrašnjost kuce, upitala me je: Mama, nisi li rekla da je pušenje štetno? - Jesam draga. Pa mama ne puši. - Sad sam te vidjela s cigaretom. A i neki dan sam. - Ma ne, zlato mamino… To mama ponekad samo, u društvu… - Hm..jedna po jedna, i propušiceš se. A to je štetno za tvoja pluca. - U pravu si, dušo. Nece mama više. Obecajem. I nisam. Obecanje se mora izvršiti. Ako išta mrzim, to je kad ne ziviš u skladu s onim što propagiraš... Ne drogiram se. Hvala Bogu. Nikada nisam ni probala. Ne mislim da covjek sve u zivotu treba probati. Ne kurvam se. Probala. Iako, sad dok ovo pišem, prvi put sam se zapitala šta to, zapravo, znaci. Zivim 100 godina samoce. Ne i usamljenosti, da ne pomislite... Ozenjeni muskarci nisu baš soj koji preferiram. Iz dva bitna razloga. Prvo: Zao mi zena. Onih koje kod kuce, sa toplom juhom na stolu ocekuju izabranika srca svog. A njega nema. Juha se hladi. Vlazne oci otapaju sminku. Drugo: Volim sebe. Ne volim kad sam broj. Ne bih voljela ni da sam broj 1. To bi znacilo da iza slijede još neki... Ubila jos nikad nikoga nisam. A ni ne kradem... E, sad, pitaju moji, a od cega ti misliš umrijeti?? Zamislila sam se. Stvarno, od cega? Odnedavno znam odgovor na to pitanje. Od mozdanog udara! Ma, ne...ne zato što u ovoj glavi obitava zamašan broj aktivnih malih, sivih celija.... Ne zato... Prije nekoliko dana procitala sam clanak. U njemu piše: „I… barem 2 posto više seksa Redovito vođenje ljubavi, pod što prolazi i učestalost od tri puta tjedno, smanjuje mogućnost pojave moždanog udara za 50 posto! Zašto ne biste onda samo 2 posto dana ili 30 minuta posvetili tako zdravoj aktivnosti?“ E, ja ta dva posto ne mogu dostici da ga jebeš! |
- 15:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Od srca do usana
|
Ja jos ne znam kamo vodi prica kojoj lica bas smo ti i ja i bez daha magija od srca do usana kad me tvojim okom nebo ugleda Lazu nam da nije vrijedno bola i da ljubav zna za zaborav jer je osmijeh izdaja od srca do usana kad te mojim okom nebo pogleda Jedno mi smo oduvijek sto god rekao nam svijet lako nas pamet ostavlja od srca pa do usana od srca sve do usana Ja jos ne znam kamo vodi prica kojoj lica sad smo ti i ja samo tajna u nama sto te ljubi pjesmama od srca sve do usana Pjeva: Goran Karan |
- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Večer ova...
Večerašnja noć nije noć. To su kulise za akt čiji smo akteri. Ova se predstava ne gleda očima. Ova predstava gleda se mekanim vršcima prstiju... Na osjećajima koji život znače. Samo se Ištar probija između nadirućih pramenova magle što nas okružuju, tjerajući ustrašene jarebice. Nadima se vaseljena ne bi li probila niske svodove maglene. Izvire joj ispod pazuha priviđenje nalik mjesecu. Večerašnja noć nije noć. To je zvuk kontrabasa sa strunama od moje kose i gudalom koje sam pokrećeš. Prigušene note bez povoda izranjaju iz mirisnih cvjetnih čaški. Savršena potka za ples ispod sedam velova...Tečemo ogrezli u d-mol... Duboki tonovi razlijevaju se kao puding kojeg jezikom skupljamo...Miriše gorka čokolada. Večerašnja noć nije noć. To je saten kojim pokrivamo bijela tijela što se ljeskaju na mjesečini, crni dodir prosute tinte između travnatih srpanjskih ruku. Zvjezdani broševi zabadaju se u višeslojne nabore krošnji… Šušte lisnate čipke… Talasa se nježno platno i mi tečemo zajedno s njim. Ulijevaš se. U mene. Spajaju se ustrašeni dijelovi duše. |
- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 29.08.2007.
|
|
- 23:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Zablude života
|
"Nadati se usprkos svakoj nadi" je visoka mudrost koju je do sada dosegla samo ljubav. Bijelu magiju zelje nece nitko nauciti iz tudjeg iskustva ma koliko svjedocanstvo i primjer bili ocigledni, ma koliko snazno bilo cudo tudjeg zivota. Oni mogu sluziti samo kao poticaj, kao prijedlog, nikad kao primjer, jer kao sto postoje opci zakoni kojima smo svi podlozni, tako postoje i individualni. Upravo je covjek jedinstven, neusporediv i nezamjenjiv. Ja ne mogu stici do srece po Vasem tragu, niti Vi po mojem jer mi dolazimo iz razlicitih smjerova vjecnosti. Nase jezgre bica zastrte su zivotom, medjusobno stranim. Ni dvije rijeci nemaju isto znacenje za dvoje ljudi, jos manje isto iskustvo. Prentice Mulford |
- 15:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Ljubavna pjesma
|
Kod tebe lezim u mraku nalazim mir. Nitko nije na svijetu dobar kao mrak i ti. Vezao sam se s mrakom. Vezao sam se s tobom. Da se rastanem s mrakom rastao bih se s tobom. Kod tebe lezim u mraku kao ptica u gnijezdu. Vjetar mi raznosi pjesmu. Bo Setterlind |
- 15:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Verba volant, scripta manent
|
Savršen dan. Osvanuo je jutros izvijajući se polagano iz rumene izmaglice. I onda je počeo da raste sam iz sebe, nečujno i sporo kao cvet, kao kristal bez greške, sa suncem u sebi, beskrano malenim, pokretnim žarištem. Prohladan, sve manje rumen, a sve više zlatan i proziran, dan bez oblačka i vetrića. U podne je izgledao kao osvajač koji je čvrsto zaseo pod modrom kupolom, na kome ne možeš otkriti ni najmanju slabost, niti mu ko može naslutiti kraj. Pa ipak je u neuhvatljivom trenutku počeo da se menja, i to sam od sebe, ostajući uvek dosledan sebi. I sad, evo, opet počinju da se rumene ivice vidika; iz šume se diže senka i nagoveštava suton; nebo sve više bledi, studen koja je celog dana ležala nisko, pri zemlji, diže se lagano, hvatajući se čoveku za listove. Sunce, naizgled, postaje posve drugačije, silazi sa nebeskog svoda čije krajeve već rubi sumrak. Smenjuju se sjaj sunca i tama - i ona hladna i čista, kao brušena i glačana! - i sspremaju se da zatvore, kao savršeno delo, krug mirnog oktobarskog dana iznad svakog imena i smisla. Strah me je tolikog savršenstva... ...... Kad se sunce spušta, mene prolazi čudna jeza. Ne bojim se ja smrtnog trena, koji me čeka na kraju života, ni praznine koja zjapi iza njega, nego ovog večerašnjeg sumraka i noći koja nailazi za njim, praćena nesanicom i njenim bezumno svirepim mučenjem... Ivo Andrić: Znakovi pored puta |
- 15:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Ona:
|
Sve je prošlo. Naša duga jesen i svelo lišće nestaše zavejani snježnom vijavicom. Zalud me tražiš. Gubim se u izmaglici dok ti još osjećaš kapi kiše na usnama koje su me ljubile, a miris moje blizine još ti treperi u nozdrvama. Ti nikada više nećeš gledati kako vjetar šiba mojom kosom dok nam se ruke prepliću. I nikada više zajedno nećemo gledati kako zalazeće sunce, s isukanim mačem, zabada svoju oštricu u veliko, plavo tijelo nebesko. Na nebu tvojih snova dvije su zvijezde izmakle okovima ljubavi - moje oči... Ipak, jednom, u samoći, dok vani tiho bude vejao snijeg, plašeći se da te ne probudi na ruku će ti pasti prekrasan biser - to suza rastanka moli za nezaborav... |
- 14:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Veronika je odlučila umrijeti
|
Vrati joj se osjecaj da Beskraj i Vjecnost idu jedno s drugim, i dovoljno je postati svjestan samo jednoga - recimo, promatrajuci Svemir bez kraja - da bi se spoznala istinitost drugoga, Vremena koje nikada ne zavrsava, koje ne prolazi, koje ostaje i traje u sadasnjosti, a u njoj su sve tajne zivota. Na putu od spavaonice do dnevnog boravka, bila je sposobna mrziti, tako snazno i duboko da joj nije ostala ni trunke gorcine u srcu. Pustila je da negativni osjecaji, godinama potisnuti u njenoj dusi, konacno izrone na povrsinu. Osjetila ih je i vise joj nisu trebali - mogla ih je ostaviti za sobom. Ostala je u tisini, prozivljavajuci svoj trenutak Sadasnjosti, pustajuci da ljubav ispuni prostor koji je mrznja ostavila praznim. Kad je osjetila da je dosao pravi tren, okrene se prema Mjesecu i odsvira jednu sonatu u njegovu cast - znajuci da je on cuje, da je dirnut, sto je budilo ljubomoru u zvijezda. Onda odsvira jednu skladbu za zvijezde, sljedecu za stabala ispred prozora i jos jednu za planine, koje u mraku nije mogla vidjeti, ali je znala da su tamo. Paulo Coelho |
- 14:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ne me quitte pas!
|
Ne me quitte pas , Il faut oublier Tout peut s'oublier Qui s'enfuit déjŕ Oublier le temps Des malentendus Et le temps perdu A savoir comment Oublier ces heures Qui tuaient parfois A coups de pourquoi Le cśur du bonheur Ne me quitte pas Ne me quitte pas Ne me quitte pas Ne me quitte pas But if you stay I'll make you a day Like no day has been or will be again We'll sail the sun We'll ride on the rain We'll talk to the trees And worship the wind Then if you go, I'll understand Leave me just enough love to hold in my hand If you go away If you go away... If you go away... If you go away... |
- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 26.08.2007.
Nocturno
|
Zbunio me je... Neko među vama... Slučajno je nabasao baš u ovu ulicu, kročio na tle kojim nocturno tastature rastvara tišinu sobe i nemirnim dodirima prstiju slaže sitna slova kao za štampu... I riječi postaše trzalica, a nečija duša žica koja je zatreperila. Ne drhti. Ja sam samo kroki nacrtan ugljenom, a ti na svom platnu trebaš boju. Znam, iako o tome nisam konsultovala I Ching... Pusti, plovi dalje... Ono sto mogu dati samo je ovaj nocturno... Napisah, i spustih poklopac svog laptopa... |
- 21:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #
INVAZIVNA PROCEDURA
|
Sterilan naziv za nimalo sterilan čin koji ga je potakao. A počelo je bezazleno. Uvijek tako počne. U početku bijaše slovo. Slova, da budemo precizniji. Sklopljena u obične, pitke riječi. Super light. Onda su krenuli brojevi. Telefona. Mog. Jer, ja nikad ne nazivam. Malo princip, malo 'nako... Pun svijet takvih, mislih tada. Zvuk je promijenio stvar. Raspored snaga se iznivelisao i misli postaše radioaktivne. Radile su aktivno i kad to nisam željela. Prešlo mi od tebe. Jedva sam dočekala kožu. Tvoju. I to je bilo obostrano. Ekvilibrij. Znam to. Prethodio mu je nebrojen broj poruka, enormno povećanje prometa Telekoma, besane i ine noći u kojima smo mentalno penetrirali. Jedva sam dočekala kožu. Tvoju. Ljubiš me. I rastapaš tako, kao kockicu leda s komadićem citrona u njoj. Svojim vrućim jezikom. I klizi nestašna kap niz tvoje grudi do mekane udubine pupka. Do pupka i niže. Do mjesta zbog kojih zatvaraš oči i prstima stišćeš moje meso. Kucaš i tu. Propinješ se. Leptirov lepet ti zaustavlja dah. Lagano me odmičeš od sebe. Započinješ kunilingus. Piješ amritu s mojih usana. Još malo i počeću u ekstazi dozivati tvoje ime, tvoje i Božije, jer ovo između nas božansko je. Ma ne trebam ja Tao te djing, ja smisao tražim između tvojih nogu... Isprepleli smo se kao vjenčić što ga djeca prave od livadskog cvijeća... Spaja nas kama... Ubrzavaš pokrete. Dok se ispucavaš na strelištu maternice, kroz moje tijelo prolazi 220 volti... Na kraju... bijaše tama. Nimalo light....  |
- 00:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #
subota, 25.08.2007.
Post
|
Dan. Ne suncan, ne kisan... Samo dan. Misli se mnoze. Mitozom. U glavi karusel. Ti u sredini, sve drugo blur. Povećano vrijeme ekspozicije. Jebiga...mozda jos nisam savladala semantiku ljubavi... Odavno planiram uzeti casove. Fotografije. Odavno planiram nauciti posloziti motive, strateski ih rasporediti tako da prizor zadivi. Ovako, samo sam ja ona koja ostaje bez daha. Jer te nema. |
- 14:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Utrka u zoru
|
U Africi se svakog jutra budi gazela. Zna da mora trčati brže od najbržeg lava ili će je on ubiti. Svakog jutra se budi i lav. On zna da mora prestići najsporiju gazelu ili će umrijeti od gladi. Nije važno jeste li lav ili gazela; kad sunce izađe, počnite trčati. Afrička parabola |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Sotto vocce...
|
"Kada se rastajemo i u zoru pretačemo ostaje trag. Bezimenom ulicom uzalud tražimo svoje ruke izgubljene u molitvi za ljubav. Zaleđene breze srebrnim odsjajem liče na trag. Samo jablan ostaje: očajno izdvojen. Bijela svila u snijegu patnje. Srce smo razbili noću, da niko ne vidi, a ono izdajnički jauknulo u trag. Sanjamo ljubav. Čemu buđenje? Ako toga nema, nismo ni voljeli. Rastanak je sleđena tuga, snježna bjelina Urala, zaleđeno lice u stepi, miris lotosa u zrenju. Sumatra... Ko smo mi? Zasuti svelim lišćem, krikom ranjenog goluba, rušimo tišinu samoće i bolno se survavamo u očaj. Ostaje trag. Iluzije u samoći jablanova. Želim... Sve je želja: i ova mala suza traganja. Biti Odisej ako se sluti Itaka. Možda sve vidi jablan. Nisu nas naučili da budemo jablan, samo breza u traganju." |
- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi
|
Od onol'kih zetvi osta saka razi od onakve rapsodije samo sum od riznice iskrenosti kusur lazi i nema srce sta da trazi tu Prave rijeci kao zvijezde padnu same po svom nikne jogunasti bijeli krin nekad trazis poentu na kraju drame a poentu krije prvi cin Glavna lica, nalicje i lice uspomene i sitnice jako pero rajske ptice. Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi koja zive rane soli, koja kaznjava i boli izbavi me vjecnih sumnji i ljubomore koje more dok ne pokore Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi onog ludila i strasti sam se nikad necu spasti sacuvaj me od ljubavi kojoj kopni sjaj al' mi u nju ne diraj Kad na jednu kartu stavis sve sto imas kad su ti sve misli istoj slici ram kad ne brojis da li dajes ili primas znaci da ces ostariti sam Kad se spusti zavjesa a plauz slijedi al' u jednom trenu vlada mrkli mrak u tom casu posumnjas da nista vrijedi zivot cio pepeo i prah Zivot cio samo tudji dio, da... kad pogrijesis pa zavolis vise nego sto bi smio Pjeva: Čola |
- 09:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Ona:
|
Ne leci ti i biti potezak nije uvijek isto. A, nikada nisam sretna zbog nesretnih, uvijek me njihova tuga dirne i duša mi zatreperi kao zice balalajke... Ponekad, ipak, naivno ocekujem da necije srce zatreperi i zbog mene... Mozda nikad ne docekam, ali necu se prestati nadati.... |
- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Kad citaš: O rečenicama razmišljaš. Nejasne ponoviš, a ako i to ne pomaze tog pisca ne citaš više. Razlog: Nije ti legao, potezak je ipak! Budi sretna zbog nekih mirno nesretnih...... Dobro ti ovo, a i sva ostala sretna jutra. Misliti na tebe ce uvijek biti vedro........ |
- 09:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Pročitah i prevedoh si: Pati bez suza, živi bez psovke i budi mirno nesretan... |
- 09:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Sta bi bilo, kad bi bilo?? Dobro je ovako, jer nije onako! Da ne saznas ono sto znas! Ne procitas ono vec procitano.... Rijetko je ipak ne postojece, jer se nikad ne pronalazi, a vrijedno.......Gdje je sad to????? Dusa uvijek tiha, bolna polomljena, a dan.....?????? Kakav se zalomi.... Ko moze mirno da spava??? Lijepa mu noc.... Ko ne??? Lijepo mu ipak sve bilo........... |
- 09:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ex ponto
|
Sad uviđam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog teško nam je, ali kad jednom izgubimo SVE onda osjetimo lakoću za koju nema imena, jer to je lakoća prevelikog bola. – Lagan sam, lagan da poletim! Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez težine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve što izgubih, preobraženo i uljepšano – u sjećanju. I još: ja imam veliku slobodu onog koji ništa nema i mir onog koji je prežalio i konačno se rastao. Ivo Andric  |
- 09:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 24.08.2007.
Ona:
Danas sam se obukla, pažljivo našminkala, napucala kosu... Uvukla sam se u Njeno tijelo nadajuci se da me nece prepoznati. Ja sam danas bila stara i siva, Ona lijepa, dotjerana. Pozvana sam na neki koktel, kao VIP. Otišla sam u Njenom tijelu. Ona je plijenila pažnju, oko Nje su se skupljali udvarači, plitko se upucavajući pitajući je da li je znaju s televizije ili iz novina, mogu li joj dodati sok, kafu, govoreći kako u njihovo vrijeme djevojčice nisu stizale tako daleko u karijeri... Ona je odvraćala blagim osmijehom, kulturna i draga, a Ja sam bila stara i siva. Vratile smo se kući, i skinula sam Njeno tijelo. Ostala sam Ja, sama, stara i siva.... Bez tebe... |
- 14:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #
On:
|
Vrti u glavi samo mene. Vrti me na onaj nacin na koji ja vrtim tebe. Zaustavi se na meni, kao sto se ja zaustavim svaki putna tebi....Vidjet ces kako je to lijepo... Ljubim te djevojcice moja mila.... Bebo moja ljubim te i napisi mi rijec dvije. Nisam navikao da zavirim ovdje a da me ti ne cekas. LLLJJJJUUUUBBBBBIIIMMMMMMM TTTTEEEEEEEE!  |
- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Znas... vrtim u glavi... slike...nase...a onda sve brže i brže, sve dok od njih ne načinim film... Možda si u pravu - možda je ljubav precijenjen osjećaj... Ta, puno je više loših, nego dobrih stvari napravljeno u njeno ime! Koliko je srca slomljeno, koliko ratova povedeno zazivajući njeno ime: od ljubavi prema Bogu do ljubavi prema osobama... Koliko samo krvi proliveno, suza isplakano... A šta nam je dobro donijela? Pada mi na pamet samo Tadž Mahal... I opet - mrtvoj je ženi napravljen, a jadnom graditelju iskopane oči, kako više nikada, nigdje i nikome takvu ljepotu ne bi sagradio... A ti i ja, maleni ispod zvijezda, sanjamo ljepotu... I vidim lijepe slike, ali vidim i ružne... I vrtim ih u glavi sve dok od njih film ne načinim... |
- 13:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Vrijeme ljubavi
|
Kad prodje ova neobicna mjesecina koja je prevalila daleki put od mene do tebe, plasljivo obojena srebrom, kad odleti drhtava ptica koja zivi od topline moje ruke, i jos me osvaja, sitnim koracima priblizava nebo mojim otvorenim ocima, kad prodje ovo sporo i tesko ljeto vezano svojim remenom za jesen, kad stanu svi satovi koji su otkucavali opojne i bujne vrtove poslije tople kise, kada sve prodje, pretvorit cu se u zrna pijeska sto ga nosi vjetar prema sredistu usamljene zvijezde bit cu voda koja ispire sljunak i od toga postaje mutna i umorna, bit cu prazan trg sa sjenom necijih stopa stablo obraslo sutljivim brsljanom sto vene, samo sjecanje na samu sebe, u casu umiranja, jednostavna rijec zaboravljena u grlu, nikad izgovorena, pokusaj smijeska koji se hrani podnebljem jedne pjesme, koju nisam znala ispjevati ni prozivjeti. Irena Vrkljan |
- 13:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Ne sacekavsi moju poruku, moj pozdrav, umrtvila si net. Uzalud cekanje uz duboke uzdahe....Samo ponovo i opet ponovo, otvaranje slike. Misli pomjesane sa dozom nelagode, a onda se vidjeh u ogledalu srditosti. Natjerala si me da razmisljam, da zatvorim oci i da te pred njih dovucem........Natjerala, da uz uzdah buljim u prazno, a zatim nakon duge stanke, sklanjam tvoje lice sa monitora. Uspjela si unijeti nemir u moju predstojecu noc. Uspjela si natjerati me da pisem i da sanjam o necemu, o cemu sam davno, davno prestao da sanjam. A.....tek, kako si me natjerala da pisem......... Hocu da ti napisem da si mi u mislima, da svijetlis kao zvijezda i da si moja. |
- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Ne znam zasto, ali ovo s tobom i sa mnom podsjetilo me je na Majakovskog: Marija,hoces li me takvog? Pusti me Marija! Zgrcenim prstima davim gvozdeno grlo zvonca. Marija! Na ulicama su zvijeri.... Na vratu prsti davljenja što bode. Boli! Otvori svoje dveri! Vidis - Zabili su u oci iz sesira ciode... Hajde, izvadi svoje ciode i pogledaj me jasnim pogledom. I ne brini: Svak se brani svojim oruzjem, a jos uvijek nije iskovana sablja koja moze sasjeci nase mjesecine, nasmijane zore i tuzne sutone. A mozda se zavrsi i ovako: "Zbogom, dragi moj. Možda je nekom smiješna moja starinska odora, prađedovsko koplje i ubogo kljuse koje ne obećava bogzna kakvu trku. Jah, šta ćeš..." (Ćopić) Ja se, ipak,nadam da ne.... :) |
- 13:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Znas, namjera mi nije da ti bilo sto lose, napisem ili kazem. Drugacija je moja dusa, endemno cista i posvecena nadi.... Toj istoj nadi, koja zna da cu uvijek biti neokaljan, sto zbog autenticnosti svog stava, sto zbog nacina na koji zbrajam svoj zivot. Ne cestitam nikad sebi jer mi je zao porazenih.......Ne gledam filmove zbog iluzije sretnih ljudi u njima, a ne vjerujem vise knjigama napucenim ljubavlju i napuhanim sretnim stranicama. Odglumio sam dobar dio zivotnog filma gdje kao ne upoznah samocu.Preskocio godine i dane na krilima prijasnje ljepote, sanjao samo proslost , pokusao sniti buducnost , a onda izgubio i san.....Spoznao, da nista nije moguce uraditi drugom da bi si olaksao. Nepoznati svijete moj Srce koje je zamrzilo jednom sudbinu, istrosilo je snagu mrznje. Davno se pomirilo sa zakonima vjerovatnoce.Hrani ga jos uvijek nada sa kojom jedino komunicira. Znajuci sve ovo, samo dragim osobama mozes nesto reci, napisati, pozeljeti san i lijep dan.... |
- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Evo, nakon punih 12 sati izbivanja stigoh kuci:) Lijepo je bilo danas zaglaviti vani, nakon sto vise nema stresa, nakon sto zrtvovanje pozanje uspjeh. Uzivala sam:) Pjevuseci ukljucih sivkastu kutiju kroz cije zavjese gledam u svijet i na trenutak zatvorih oci kada te ovdje ne ugledah. A rado bih bila pjesnik ljubavnih stihova, no cini se da danas nije vrijeme za to. Ostacu spustenih trepavica praveci se da ne primjecujem kako daljina izmedu nas svaki dan biva sve veca. Pusa ti najdrazi mali na svijetu! ** Tvoja. Isreno. |
- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Ma kako samo mozes da mi napises mail sa ovakvim pocetkom.Nasekirala si me pravo....A tako si mi trebala danas! Ja sam tu, sa tobom, volim te i jedvacekam da te zagrlim.Mila moja samo da znas koliko mi nedostajes, a tek kako te sanjam...Nasmij se zbog toga makar, bebo moja....Ljubim ja tebe beskrajno.... |
- 13:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Ne osjecam se dobro misleci na tebe. Od sinoc, samo se jedan citat, poput davno isparane, ali drage ploce, vrti u mojoj glavi i ja ga zelim s tobom podijeliti: Zasto sam htio da zamirišu jorgovani.... Zato što je na ovom svijetu sve manje mjesta za zivot covjekov, a sve vise onih za njegovu smrt. Zato sto su i zemlje obecane, i ljudsko postojanje, kao što jedan duhovit covjek rece, tek ludom radovanje. Zato sto se vise ni lud ne raduje. Zato sto je covjek prevaren u ime covjecanstva. Zato sto su stepenice za nebo vrhunac stolarskog umijeca. Zato što je i nebo prevarilo covjeka. Zato što i u rajskim vrtovima raste civilizacijski korov. Zato što govorim.... Predrag Lucic |
- 13:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #
On:
|
Ponekad je lijepo razmisljati, zamisljati i otisnuti se u masti. Znam da doskok na zemlju kadkad zna biti itekako bolan, ali i dalje lebdim.... Protutnjala si sinoc kroz odaje mojih snova, otvarala vrata zakljucanih misli i sta vec ne...... Znam samo da dok slazem racunarske znakove koncentraciju mi bockas Ti. Lijepa je ipak ta pomisao na Tebe. Lijepa je i nelagoda sa pitanjem: A sta dalje?????? Ljubicka Ti... |
- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Meša Selimović: Derviš i smrt
|
Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stecenom sigurnoscu u nemoci sto dolazi. A ja tek cinim sto je trebalo uciniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se nicega ne boji, pa ni sebe. Na koljenu mi je hartija koja mirno ceka da primi moj teret, ne skidajuci ga s mene i ne osjecajuci ga sama, preda mnom je duga noc bez sna, i mnoge duge noci, na sve cu stici, sve cu uciniti sto moram, i da se optuzim i da se odbranim, zurba nije potrebna, a vidim da ima stvari o kojima mogu pisati sada, i poslije mozda nikad vise. Kad dodje vrijeme, i zelja da se kazu druge, i one ce doci na red Osjecam kako stoje nagomilane u magazama moga mozga, i vuku jedna drugu, jer su povezane, nijedna ne zivi sama za sebe, a opet ima nekog reda u toj guzvi, i uvijek jedna, ne znam kako, iskace izmedju drugih i izlazi na svjetlo, da se pokaze, da osine ili utjesi. Ponekad se guraju, nasrcu jedna na drugu, nestrpljive, kao da se boje da ce ostati nerecene. Polako, za sve ima vremena, dao sam ga sam sebi, a sudjenje ima suocenja i svjedocenja, necu ih mimoici, i moci cu na kraju da donesem presudu sam sebi, jer sam samo ja u pitanju, niko drugi, samo ja. Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, zacudjeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se vise. Oborio sam pogled, nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo sto je proslo. Ali zasto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona vazna, ta daleka, sjecanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukcije, pa i ovo sto me boli. Odlazi, sjenko, nista nije moglo biti drukcije, i naslo bi se nesto drugo da boli. Ne moze biti drukcije pa da bude bolje u ljudskom zivotu. |
- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 23.08.2007.
Mobitel, ta cudna sprava...
- Želim te...- Volim te... I evo, sklapam oči da bolje osjetim tvoje usne i tvoje prste kako razbuktavaju strast u meni... Zatvori ih i ti... - Ohh...kako me uznemire tvoje riječi, iako znam da "uznemiriti" nije prava riječ za ovo što mi se u stomaku dešava sada...i... postajem tako sklona rastapanju, poput sladoleda na jeziku......mmmmm.... - Opusti se, udahni me... Pusti me u sebe... Ohhh... - Hajde, uzmi ga u ruku i stavi u mene, kao što se čamac gura u namreškanu vodu, i osjetićeš kako se pod tvojim tijelom pokrećem kao talas..... - Ja s tobom dosežem zvijezde, a to može samo onaj ko je s tobom povezan srcem... - A ja uživam u tvom magičnom dodiru, u tvom tijelu što zadrhti pri pomisli na mene, u tvom dahu koji osjećam na znojnoj koži, prstima u kosi.... - Na smijem te pitati, i nemoj mi reći, volim misliti da sam prvi koji te uzima na ovaj način... - Jesi, prvi i posljednji kojemu se predajem, bez zadrške, bez stida, kojeg dišem sa svakom molekulom zraka... - Voljena moja, jedina! Postelja naša samo je mjesto gdje jedna duša ujedinjuje dva tijela... - Evo me, dragi, kose posute pepelom i s lutnjom u ruci hodočastim između sna i jave tražeći očima svjetlo, tijelu nektar, a srcu nemir - TEBE! - Bez tebe definitivno ne mogu... Budi moja Izolda, ja tvoj Tristan, moja Penelopa, ja tvoj Odisej, ma - budi moja......., a ja tvoj........ |
- 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Kako je samo lijepo citati ove tvoje redove.Zaustavljaju mi dah i mame osmijeh.Osjecam da sam lagan nekako i pokoji put zadrhtim, progutam dah, mislima odlutam tebi...... Sad bih od miline legao u krevet, zatvorio oci i zamisljao onaj lijepi zagrljaj sa tobom i ko zna sta jos...Ma joj samo da si mi u rukama.Vidjela bi ti....... Bebo moja...... |
- 13:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Duzna sam... Tvoju prvu dozu terapije, jer novi dan je pred nama... A kad se probudis i skliznes tiho ka novom jutru, znaj da sam vec u njemu, cekam da otvoris oci i pustis me da svoje lice u njima mogu ogledati... Ljubim te mili moj.... .........za dobro jutro..... |
- 13:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Znaš, kad razmislim malo bolje, kao kroz maglu se sjećam - a davno bijaše, da je meni tebe doktor preporučio. E sad se ja pitam: Ta, gdje li si se dosad skrivala? Terapiju, molim! |
- 13:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Ljubav - kako mi to neobicno zvuci... Nudis mi je i ja je zelim uzeti, ja ti je zelim uzvratiti, ponovo se osjecam sposobnom te velike rijeci izgovoriti nekome koga osjecam "svojim". Da, lijezem s tvojim zeljama za laku noc, i da, zelim se buditi s tvojim rijecima za dobro jutro. Prelijevas se nekako preko mene poput pjenusave vode, uticeš u moje srce kao rijeka zapljuskujuci obale ceznje koje si razbudio. Zatvaram oci i pustam da me voda nosi.... pravo u tvoje narucje, nadam se.... |
- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 22.08.2007.
Lijepi stihovi...
|
Izmedu mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila nasa ceznja, u njeg se smjestila nasa ljubav. Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko. Dijeli nas tek djelic najmanjeg dijela. A ipak, koliko god se trudio, koliko god tezio i htio, nikada me neces dosegnuti. Izmedu mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio nas zivot, u njeg se smjestila nasa sudbina. Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji. Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredenih razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeci. Ne naprezi se uzalud, jedini moj, ne siri svoje ruke ne bi li me zagrlio. Izmedu nas je more beskraja - ne vece, ne dublje od njeznog dodira. Ali zar ne znas? To je more ljubavi i ono ce nas zauvijek spajati. |
- 16:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Anđele moj, Lako je pjesnicima - trenutak inspiracije i nastane pjesma cije rijeci voljenoj osobi dotaknu dusu, uznemire leptire u stomaku... I slikarima - dodirom kista ozive tajne ljudskih osjecanja i ogole srce. A sta cu ja? Kako cu naci rijeci da ti kazem koliko mi znace ova sitna, plava slova kojima mi pises, da ti pokazem koliko mi nedostajes, objasnim koliko te volim....? Anđele moj.... |
- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Fado
|
|
- 16:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Nista. Nista vise. I sve je u tome.... |
- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Citam te i sto da ti napisem osim da te VOLIM.... Tvoj! |
- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Cuj, imam uragan u sebi i ovaj me osjecaj ushicenja reže kao dum-dum metak ispaljen u moju utrobu.... Znaš li da mi i sama pomisao na tvoje prste u mojoj kosi i tvoje rijeci prosaptane meni na uho oduzima dah? O, da mi je samo malo stisati srce, dovesti bonacu u svoje misli... |
- 09:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Ja sad nisam siguran gdje bih prije. Racunar, sms, ma uvukla si se i ugnijezdila tako da svaki put znam da ces me sa nekog mjesta odalamiti po osjecajnim centrima. Joj, kako volim da ti cujem taj mazni, zeznuti glas. Razvaljuje me i zvoni po citav dan u meni..... O protekloj noci bih ti svasta imao pricati.....Samo da mi java bude takva... Lud za tobom ovih dana.... |
- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prisutan kao svjetlost bez glasa
|
Samo da se uz tebe budim, meni na svijetu ne treba vise. Da svaku tvoju mijenu slutim, da zrak u tvojoj blizini disem. Samo da tiho uz tebe sutim prisutan kao svjetlost bez glasa. I da ti oci ocima cutim, Kao da cu te izgubiti, Sad, Ovoga casa. Enes Kisević |
- 01:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Rado bih docekala novi dan pokrivena tobom i tvojim poljupcima... I rado bih utazila tvoju glad za mojim tijelom veceras, jer to bi bila i moja hrana. Ovako, zamisljacu te bar ovdje, pored mene, i ova noc ce ipak biti carobna! |
- 01:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Pa koliko smo samo pricali, a ja opet hocu da ti pisem.Pospan sam,ali neka.Naspavat cu se valjda, jednom. Razmisljam o onim tvojim rijecima i samo mi se vrtis po glavi. Sjedis mi u krilu, lezis pored mene, na meni, prekrivas mi svojom kosom lice i sta ne jos.Kako su mi sad samo misli bezobrazne, ali neka....Drage su mi te moje mastarije sa tobom. Bebo moja.... Jedva cekam da te vidim, da mi se nasmijes, a o tvom dodiru da i ne pisem.Kako bih se sad, pomislivsi na sve ovo, ljubio sa tobom...MMMM…mirisao,zalijepio i ne odvajao od tebe...... Zvijezdo moja,mazna.....Dok ovo budes citala, moji uzdasi za tobom su samo veci i veci... Ljubim te ! Samo tvoj!  |
- 00:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Joooojjjj, vidi mene! Ustajem pola sata ranije da bih ukljucila ovu bež kutiju, s nadom da si opet ovdje, u obliku ovih sitnih slovaca, ali ovdje! A, kad vidim poznato zaglavlje - sreci nikad kraja. Pravi ovisnik! Volim ja i ovu slatku strepnju u isčekivanju, ovaj zemljotres u nama oboma u trenucima otvorenosti, i nervozne poglede na mobitel za vrijeme dok su mu tonovi isključeni, zaustavljam proces življenja i započinjem levitaciju kad TEBE susretnem u ovom virtualnom svijetu. Sve to ima svoje mjesto. Ti i ja sanjamo iste snove, ispod istog neba, dišući isti zrak pun magle i gledajući iste zvijezde o čijem postojanju drugi pojma nemaju. I samo je to vazno... |
- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 21.08.2007.
Dimenzija našeg života...
|
Postoje stari vjetrovi koje jos uvijek ne razumijem, premda se cini da od pamtivjeka jašem na njihovim namreskanim krijestama. ...Vise od toga ne mogu vidjeti, osim sto se onkraj planktona pojavljuje brojka zero - nula. Euklid nije uvijek imao pravo. On je pretpostavio paralelizam, u postojanosti, do konca svih stvari; ali moguc je i neeuklidovski nacin postojanja, gdje se svi pravci sastaju negdje daleko vani. U nekoj tocki sto iscezava. Iluzija međusobnog priblizavanja. Ipak znam da je to vise od iluzije. Ponekad je takvo priblizavanje moguce, prelijevanje jednog realiteta u drugi. Neka vrsta opletenosti. Ne pedantan pleter s razboja u svijetu preciznosti, nikakav zvuk tkalackog cunka. Samo ... hm da ... disanje. Da, tako se to cuje, mozda cak i osjeca, primice se vlastitom snagom i sav se zauzvrat predaje meni. Negdje, unutar tog disanja, odzvanja glazba i pocinje spiralni ples s posve svojim taktom, taktom koji umiruje ledenog covjeka s kopljem i zamrsenom kosom. I polako - vrteci se i okrecuci u adagiu, uvijek u adagiu - ledeni covjek pada... iz dimenzije Z... i u nju. Iz " Mostovi okruga Madison " Robert James Waller |
- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Pa dobro ti jutro najdraža moja...... Rasturila si me sinoc.... Ma ne - bolje reći demolirala u snu....... MMMmmmmm... Eh ,samo... Da mi te je...... Poljubac ti... Ne jedan, milion.... Ja |
- 22:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Jutros bih te rado budila poljupcem, ali i tada nastavila da se gnijezdim tu negdje, u toploj udubini između tvog vrata i ramena....mmmmm.... Zamišljam to uz ovu muziku koju trenutno slušam i znam da je muzika moga srca na istoj frekveniciji.... Oh, dragi.........  |
- 22:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Sve moje misli imaju jednu "crvenu nit" poveznicu... tvoj lik. Nekako, sta god da se zbiva, cime god da se bavim, svaka slika ima istu pozadinu, uznemirujucu, ustreptalu, a s nje mi se ti smijesis. Sreco moja....jedva te cekam..... |
- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
Bila sam ugasila racunar. I, evo, opet ga upalila.... Ne mogu spavati. San mi nikako nece na oci, samo šašave misli koje se odnekud kupe na moje oči, uvlače u moj stomak i srce, kao nocni leptiri privučeni svjetloscu lampe.... Nisam, do sada, znala da biti lud i biti zaljubljen ima toliko slicnosti.... Jednaki "haj" osjecaj, jednaki nemiri i jednako blesave ideje, jednaka levitacija negdje izmedu sna i jave... Falis... u mome krevetu... U mome srcu već odavno suvereno vladaš... Laka ti noć, ljubavi moja, popaliću zvijezde razasute po crnom satenu noći, ne bi li lakše do mene put našao... |
- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Imam najbolju dragu na svijetu, i volim je neizrecivo i bezgranično! |
- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dobar tekst, autor neznan...
|
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao par predmeta pred sobom. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio teniskim lopticama. Zatim je upitao studente da li je staklenka puna. Složili su se da jeste. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i istresao ju u staklenku. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Ponovo upitao studente da li je staklenka sad puna. Opet su odgovorili da jeste. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kako ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunjavao sve preostale šupljine u staklenki. Pitao je još jednom da li je staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste. Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i presuo ih u staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali. 'Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'želim da shvatite da ova staklenka predstavlja vaš život. Tenisike loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se do kraja predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, kuća i auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite staklenku pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Tako je i u vašem zivotu - ako potrošite svo svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak liječniku. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18. Uvijek će biti vremena za čišćenje kuće i pooravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.' Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavlja kava. Profesor se nasmijao. 'Drago mi je što ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem. |
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Htjela bih se sklupčati u tvom zagrljaju sada, i poput ptice u svom mekanom gnijezdu, osjetiti toplinu tvoga tijela i slušati kako dišeš... |
- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Do sada sam sretao mnoga imena u novinama ili bilo gdje al jedno ime sto pripada tebi predstavlja mi mnogo predstavlja mi sve |
- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
I'm your man
|
If you want a lover I'll do anything you ask me to And if you want another kind of love I'll wear a mask for you If you want a partner Take my hand Or if you want to strike me down in anger Here I stand I'm your man If you want a boxer I will step into the ring for you And if you want a doctor I'll examine every inch of you If you want a driver Climb inside Or if you want to take me for a ride You know you can I'm your man Ah, the moon's too bright The chain's too tight The beast won't go to sleep I've been running through these promises to you That I made and I could not keep Ah but a man never got a woman back Not by begging on his knees Or I'd crawl to you baby And I'd fall at your feet And I'd howl at your beauty Like a dog in heat And I'd claw at your heart And I'd tear at your sheet I'd say please, please I'm your man And if you've got to sleep A moment on the road I will steer for you And if you want to work the street alone I'll disappear for you If you want a father for your child Or only want to walk with me a while Across the sand I'm your man If you want a lover I'll do anything you ask me to And if you want another kind of love I'll wear a mask for yo |
- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Daaa... Sasvim lagano, tiho kao povjetarac što puhne s obližnjh bregova, nanoseći miris ljekovitog bilja u nosnice... |
- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
'Jutro ljubavi... Jesi li me to ljubila nocas? |
- 22:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Evo, kao san, dolazim ti kad mi se ne nadaš, izranjam iz tame i na tvoje usnule oči spuštam poljubac. Lijepo je biti tvoj san, ali još ljepše - razlog zbog kojeg se budiš... |
- 22:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Ti si moja uspavana ljepotica, koju moram i zelim da probudim. Vjerujmo zajedno da ljubav postoji. Ucinimo sve da od ovog plamena veliki pozar razgorimo. Budimo piromani ljubavi. Tu vatru u nama mozemo samo jedno drugome da utisavamo, da ne izgorimo i sami. Sa jos vise ljubavi prema drugome bit ce ta vatra podnosljiva. Pomislio sam jutros kako bi bilo lijepo da si u mojoj blizini. Osjecao sam toliku zelju za tobom. Osjecam i sada. Ljubim te i ceznem za tobom. Tvoj... |
- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nisam daleko
|
Proučavao sam zakone i uredbe i htio sam znati koji će mi od njih donijeti spas. Htio sam znati siguran put k Tebi i nisam našao drugog puta doli put ljubavi. Samo Te ljubav dotiče. Samo Te zanos i traženje nepodijeljena srca prepoznaje. Samo Te iskren pogled pun topline i dobrohotnosti prema bližnjemu – u njemu samom otkriva. Kada sam to shvatio, otkrio sam da ni ja nisam 'daleko od kraljevstva Božjega'. Nisam daleko od Tebe svaki put kada Ti srcem dotičem srce, kada Ti se s ljubavlju zagledavam u oči, kada Te prepoznajem u onom što ga je srce zavoljelo kao sebe… Ali, još mi predstoji put čišćenja srca za slobodu opredjeljenja i ljubav bez ostatka. Anton Šuljić |
- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Ljubavi moja, samo na tebe mislim.Zaustavljas mi dah i vise ne zivim na zemlji - oblaci su mjesto po kojem pravim korake... Sta mi ovo radis, sta?? Dani nemira sad su iza nas... Sva sreca, jer... ....kako sam se zaljubila! Imati tebe isto je sto i imati jato ptica koje preplasene istovremeno prhnu u zrak. Zamasima krila uzbude svoju krletku od moje krvi i mesa i na trenutke me ostavljaju bez daha. I onda smirujem misli, i molim srce da ne kuca tako glasno, skupim obrve u duboku boru na celu, cisto da zavaram ljude, da ne vide blazenstvo sto mi se ogleda na licu....:) Da, i ja volim tebe. Odnekle si mi iskopao ova osjecanja za koja sam vjerovala da vise nisu moja, da za njih nisam sposobna. Odnekle si na moje trepavice postavio hvatace snova - sada ti svi pripadaju. I, nekako, muziku duse, cije titraje osjecam ma sta da radim, propustio si kroz moj krvotok... U istom ritmu dobuje kisa, plesu pahuljice i moje usne prekrivaju tvoje tijelo... Neka:) Bas! |
- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Bebo moja lijepa, mila, draga... Ma ti si jedan moj slatki nemir koji me stalno golica.Kako god okrenem, vidim da mi falis i samo pomislim da si sad uz mene.. Uh, kako bih te sad milovao i ljubio samo da znas!! Izasao sam ispod tusa, samo se malo obrisao i tipkam ti mail....Uh da me mozes osjetiti... Ljubim ja tebe malena moja....... I sta sve jos ne, uz to ljubljenje........ Tvoj! |
- 21:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
I nije, nije ista ova veče kao ranije sto su bile.... Nekako sam večeras daleka, otrgnuta obala na kojoj je teško naći pristanište... Kao s uzvisine gledam na sebe kao na grad, pa primijetim negdje korov, negdje maglu, negdje kisni oblak umiva staklene oci solitera... Samo znam da mi večeras trebaju. I ne znam kakve trebaju biti ruke za pocupati korov, i kakav ce izlazak sunca protjerati maglu i kisu... A kad se grad pretvori u sahovsku plocu, ja-grad pretvara se u ja-kraljicu kojoj je jedini zadatak smjestiti negdje svoga kralja, na crno ili bijelo polje, blizu ili daleko. I kralj ima tvoje lice, a ja ga želim okrenuto prema sebi. Ali, ne znam pravila te čudne igre ni kako to učiniti. Samo znam da večeras uz ja-kraljicu trabam tebe-kralja. Onda kažem sebi da nisam dijete, da žena sam i pravo bi bilo da se tako i ponasam. Ali, ja-ženi nedostaje djelić za sreću - tvoj šeretski osmijeh i glas kojim mi kažeš da me voliš... Voliš li me zaista bebo? Samo znam da mi večeras trebaš... P.S. Oprosti za ovaj mail. Sutra će, sasvim sigurno, sve biti drugačije, bolje. Ne znam ni zasto te peglam sobom, umjesto da se zahvatim kakvog posla ili kreveta - i jedno i drugo bi bilo korisnije nego ovo sad. Samo znam da ću te i sutra jednako voljeti! |
- 19:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #
On:
|
Kupim i ove tvoje rijeci sutnje, kao dijamante razasute po snijegu....Zamisljam te zatvorenih ociju kako me grijes i pocinjem da podrhtavam od uzbudjenja.Znam da si tu i ne brinem.Docekat cu i ja taj zagrljaj konacno!!! Volim te mila.... |
- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Nije li lijepo saznanje da postoji negdje neko ko misli na tebe, ko ti se raduje i kojemu je svaki tvoj poljubac vrijedan koliko i udah zraka?? Znaš bebo, odavno ne osjetih ovaj djetinji treptaj u grudima, odavno nikome ne pisah riječi ljubavi... Sretna sam sto mi se to desilo s tobom i ne razmišljam zašto, i ne razmišljam kako - DANAS su putevi za tebe i mene prostrti daleko u nedogled. I baš neka te imam! Mislim da mi ovo što se zbiva između nas iznutra osvjetljava lice i ponekad mi se cini da to cio svijet primjećuje:) Lijepo mi je. I samo to je važno. :-)* |
- 19:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
A toliko mislim na tebe..... Sta si mi samo uradila da mi je nekako saznati!!??? Sve mi se zavrtilo kao da sam opijen. A... iskljuciti se ne mogu, a niti hocu!! Uh! Ljubim teeee!! |
- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Budim se nocu. Inace to ne radim. Sad valjda, znam da i ti dugo radis i kao da ocekujem vidjeti negdje svjetlo i tebe obasutog njime. I mobitel postaje moj neizbjezni uspavljujuci rekvizit... Evo, i jutros. Ustala sam rano s tihom strepnjom ocekujuci tvoje rijeci za dobro jutro. Hrane me, smiruju, uznemiruju.... i rastapam se polako dok kolone sitnih slova doticu moj solar plexus... Tu te osjetim.... I uzivam. U svakoj rijeci i svakom drhtaju koji zbog njih osjecam. I ljubim te. Bas neka! Tvoja |
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Ma draga moja..... Znas kako je ono kad otvoris oci pa kazes: "Idem citati njen mail". (Nisam cuo ono birlipipibip).Otvorim, a ono ti me cekas tamo..... Topla, njezna bas onakva kakvom te zamislih prije no sto utonuh u san. Bebo moja sad cu te zvati pa cemo nastaviti tamo gdje zastadosmo... Ljubim te mila... |
- 19:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Rasteš
|
Nemoguće je proći kroz život ... a da ti ne propadne neki posao, da ne budeš razočaran prijateljstvom, da nikad ne budeš bolestan , da ne osjetiš bol ljubavi, da ti nitko u obitelji ne umre i da nikad ne pogriješiš. To je cijena života. Ipak, nije važno ono što se događa, već kako se reagira. Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti. Rasteš... Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljenost volje, ni gubitak vjere. Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš. Kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio. Rasteš integrirajući ono što je iza tebe stvarajući ono što je ispred tebe i vizualizirati ono što može biti tvoja budućnost. Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plodove. Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom i kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava... Rasteš sijući korijene! Rasteš postavljajući si ciljeve, ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude. Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima. Kad ispunjavaš svoju vokaciju. Rasteš osnaživanjem karaktera uzvišenog obrazovanjem. Rasteš iskazujući svoje osjećaje... Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime, berući ruže bez obzira na trnje i označujući put unatoč prašini koja se diže. Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija, i namirisati se otpacima cvijeća... I osjetiti žareći plamen na ruinama ljubavi! Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe i dajući životu više nego što primaš. Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći... Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti... Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda. Dakle... Rasteš. Susana Cariz |
- 19:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
I jos jedno jutro koje docekasmo zajedno lagano trazi svoj put kroz tminu...I jos jedan san osta neostvaren i nezabiljezen plasticnim tipkama tastature.... Sanjamo iste snove.... I iste misli nas vezu, iste zelje u istom trenutku... Ovo potonje, doduse, nije tesko postici, jer jedva da ima trenutaka kada ne stojis ispred mene, ne unosis nemir u meni, lebdis negdje u mojoj blizini, poput disketnog mirisa omiljenog parfema.... Cak i kad zatvorim oci, ti ostajes - zarobljavam te u tami iza spustenih kapaka. |
- 19:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Napisao sam mail i izbrisao ga..... Ponovo ti pisem.Do maloprije sam radio i okoncao posao, a onda se samo pojavi ona imaginarna tacka na zidu u koju kao gledas, a u stvari nista ne vidis....Ja tad vidjeh tebe.Vidjeh ti kosu razasutu na jastuku i osjetih onaj slatki nemir koji se pojavi kad mi dosetas u misli.Vidjeh te kako pruzas ruku ka mom licu i osjetih te.Osjetih kako me obuzimas, osjetih vrelinu i vidjeh samo oci....Te divne oci koje su me posmatrale i na koje sam spustio usne pokusavajuci iz njih popiti svu tugu koja ih je opsjedala. O kako sam pozelio da ti sad zamrsim kosu, a tek da ti osjetim misli. Kako sam samo pozelio da te ljubim i dodirujem bjelinu lica....Kako sam te samo zelio..... Pobjegla si mi u trenu...Ostala je samo neka cudna toplina i sreca zbog saznanja da sam ti pustio leptirice u stomak i sto sam uspio da posadim slatke misli nekome za koga znam da je sad moj. Da sigurno moj i uvijek ce takav biti....Ma sta da se desi,bit ce mi dragi ovi dani.. Dani srece, nemira, dani tebe.........Zvijezdo moja..... |
- 18:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
A sta ako nista ne kazem, ako sutim, ako te jednostavno gledam i nasmijesim ti se? Tada ce moja ruka sama potraziti tvoju i ti ces sve cuti u mojoj tišini... |
- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
|
Reci.... ...volis li me? |
- 17:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ona:
|
Kakvu moc ti to imas nada mnom, mladicu? Zbog tebe imam osmijeh i san u pastelnim bojama, zbog tebe se suncan dan u olujan pretvara... |
- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
On:
Znam da te niko do sada nije ni grlio ni o tebi mislio s toliko ljubavi. Tvoje ruke, tvoj drhtaj tijela uđoše duboko u katakombe moga srca. Da znas koliko mi značiš molila bi ptice da te na krilima nose da do svitanja novog dana budeš sa mnom... |
- 17:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2008 (1) Kolovoz 2008 (8) Srpanj 2008 (1) Lipanj 2008 (1) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (1) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (7) Rujan 2007 (9) Kolovoz 2007 (80) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljudi ce reci : "Lud je". Ili : "Zivi u svom svijetu". Ili pak : "Kako se moze uzdati u nesto sto nema logicnog opravdanja?" A Ratnik zna da je intuicija Bozja abeceda. Zato nastavlja osluskivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama. Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u zivotu ponavljaju. Zatice se cesto u situacijama sa kakvima se vec suocavao; tada zapadne u malodusje, misleci da uopste nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teskoce. "To sam vec prosao", zali se svom srcu. "Doista, prosao si", odvraca mu srce. "Ali nisi nadišao."
Fugit irreparabile tempus!
Besame Mucho - Click here for the most popular videos Noću Noću, dok ti spavaš moje srce bdije nad tobom tebi se ništa, ništa ne smije dogoditi toliko, toliko te volim jedino, jedino s tobom mogao bih bih plakati mogao bih se smijati opraštati i razumjeti vjeruj mi, toliko, toliko te volim od juče tek si tu, i o tebi malo znam al mogu život svoj da ti dam uz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bol moja ljubav biće zalog za to mila, poklanjam ti svaki dan svog života kada se moj san ostvari i ti ćeš kao i ja biti sretna toliko, toliko te ljubim. Rade Šerbedžija  Ne bira se ljubav... Ne bira se ljubav kao ni smrt. Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano. Jezikom neznanim nama, nebesnim pismenima. Niti se oduprijeti mozes niti preskociti dan. Kao sto ne mozes tudji san usniti niti okom drugim vidjeti. Volio bih da nisi ti ona koju u ovom casu volim. Pero Zubac  T R A G Zelim; da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da poneses od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih liscem svelim sa jablanova. Miloš Crnjanski |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||