prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

29.12.2005., četvrtak

Opet snijeg . . .

Ja se nadam da današnjim danom zaista prestaje taj snijeg padati, jer danas je opet većinu dana padao. Opet sam pravila snjegovića, prešlo mi u naviku. Ista frendica je opet došla, a ja sam ionako i sama htjela napraviti nekog ogromnog snjegovića. I jesam, zaista je ispao ogroman. Ovaj je bio muško (to se na njemu i vidi). Danas mi se stvarno nije dalo ići nigdje posebno, tako da sam večeras doma.
Opet sam mami tupila da se želim ofarbati u ljubičasto, na što mi je rekla da joj je dosta mojih ideja o mijenjanju boja, dakle ništa od toga . . . A baš sam htjela u tu boju. Nakon filozofiranja, rekla sam joj da ću joj jedan dan doći ljubičasta, i da me ništa neće spriječiti. Smijala mi se je, kao uvijek!
Ja stvarno nemam inspiracije, kao ni ideje za post, tako da. . . .
Čekam bolje vrijeme . . .
Ali budem dodala tekst jedne pjesme, koja mi je dugo vrijeme zaista naj, naj!

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

The Communards - DON'T LEAVE ME THIS WAY

Don't leave me this way
I can't survive, I can't stay alive
Without your love, no baby

Don't leave me this way
I can't exist, i will surely miss your tender kiss
So don't leave me this way

Oh baby, my heart is full of love and desire for you
So come on down and do what you've got to do
Your started this fire down in my soul
Now can't you see it's burning out of control
So come on down and satisfy the need in me
'Cos only your good loving can set me free

Don't leave me this way
I don't understand how I'm at your command
So baby please, so don't you leave me this way

Oh, baby, my heart is full of love and desire for you
So come on down and do what you've got to do
You started this fire down in my soul
Now can't you see it's burning out of control
So come on down and satisfy the need in me
'Cos only your good loving can set me free
Set me free, set me free, set me free, set me free, set me free
Come, satisfy me, come satisfy me
Don't you leave me this way

Don't leave me this way
I can't exist, I will surely miss your tender kiss
So don't leave me this way

Oh, baby, my heart is full of love and desire for you
So come on down and do what you've got to do
You started this fire down in my soul
Now can't you see it's burning out of control
So come on down and satisfy the need in me
'Cos only your good loving can set me free
Set me free, set me free, set me free, set me free, set me free

Don't you know by now, don't you know by now

I'm losing control

28.12.2005., srijeda

Nemam ideju za naslov . . . Imate ju vi? Možete predložiti nešto . . .

Jučer, a i danas, ful mi je sretan dan . . . Rečenica je koma, ali idemo dalje . . .

Jučer: napadalo se tog snijega, a ja sam mislila da me nitko i ništa neće izvući iz kuće, ali je, moja frendica. Upala mi je sa idejom da idemo praviti snjegovića. I zaista sam ga išla praviti, ispao je sladak: kao trudnica sa malim sisama ( pa i moje su veće (khm.khm.- nepotreban komentar, al neka bude)). To me je razveselilo, smijala sam se kao da sam luda (ovo kao nije ni potrebno), dok su me susjedi čudno gledali, kao da su oni bolji. No, vraćam se na temu, bio je ok dan . . . I čak sam razmišljala kako je onima koji žive npr. u Rupi, Delnicama ili tak negdje, di snijeg doslovno sve zatrpa, gdje jedino možeš vidjeti bjelinu i poneke lampice, jer ipak su blagdani. Pa ja tamo nebih mogla živjeti, nema šanse, preselila bih se kod neke frendice po zimi... Biti odsječen od svijeta zbog snijega, a ne hvala!

Danas: a ja sam mislila da je jučer palo puno snijega. E, pa danas je padao cijelo popodne, ima ga skoro 10 cm (mjerila ja). I tako mi je želja bila da odem u grad, i otišla sam. Dok sam došla do frendice trebalo mi je skoro 15 min, inače mi treba 7-8. Skoro sam pala, i to 4 puta. Baš sam pomislila oko 8 da prođiramo gradom, kada ono, vani kiša pada, a mi bez kišobrana. Sva sreća da sam srela jednog frenda (i to slatkog) iz škole, pa je on bio tako dobar pa me je otpratio do stanice sa svojim lijepim . ., kišobranom (khm...). Dok sam išla doma i ja sama sam postala snjegović, jer snijeg je neumorno padao. Cijeli dan bi bio posebno lijep da se Kurva udostojio doći do grada, ali ne, njemu se nije dalo (ljenčino), pamtim ti to, htjet ćeš ti da se mi vidimo, hehh.... Pozdravljam Kurvu i poručujem ti da se durim na tebe (ono, ne znam zašto), ali nema veze, prešlo mi u naviku da se na tebe durim...

Užiwate, bilo kod vas snijega ili ne, živjeli negdje odsječeni zbog njega, ili ne . . . : )

27.12.2005., utorak

. . . . . . . . .

Pao je snijeg, barem na Kastvu. Kao mala uvijek sam ga voljela, a sada ga volim jedino kada je škola, jer onda pod tom izlikom ostanem doma, u krevetu. Sada, niti je da ga mrzim, niti volim, već mi je sasvim svejedno dali pada ili ne. Božić je prošao, meni je prošao u izležavanju i filozofiranju kako je dosadno i kako ne volim te neke blagdane! Jedino što me još usrećuje je nova godina. još su ostala 4 dana, a ja nisam baš 100% sigurna šta ću, gdje ću, kako ću. Ali, ja kao ja, to ću odlučiti 31.12. . . . Možda da odem i taj Novi vinodolski (to bih ipak najviše htjela), da ostanem u Selcu ako se zaputim u novi, da ostanem u Rijeci pa biram između nekoliko lokacija… A ne znam, ali vrijeme prebrzo prolazi.

Da, vrijeme prebrzo prolazi, ne znam za vas, ali meni da! Još se sjećam osnovne škole, ma još i kada sam bila dijete, a sada, već je polugodište drugog srednje, i sve me je više svega strah. Jednog dana, neće više biti škole, koliko god to lijepo zvučalo, mene malo straši. Pa šta ću ja bez te škole? Bez tih ljudi? Bez svega? Jednog dana morati ćemo radit, imati ćemo obitelj, a kada pomislim da sada imam nekih problema; vjerujem da to nije ništa naspram onih koje ću u životu imati…

Kraj je godine i mnogi sagledavaju sve što su dobro ili loše napravili, što su propustili, što su pametno iskoristili. Meni se to ne da . . . Znam da sam napravila previše grešaka, ali i dosta dobrih stvari. Puno toga sam propustila, ali bih kasnije to nekako i nadoknadila, pa nisam previše žalila. Ono što znam jest da ću se u novoj godini potruditi još više oko nekih stvari, ne činiti neke stvari što sam ove godine, i nadam se, iskreno se nadam, da će sve biti bolje, ako ne meni, onda barem vama!


ŽELIM SVIMA SVE NAJBOLJE U PREDSTOJEĆOJ NOVOJ 2006. GODINI!

Guns'n'Roses - November rain

Ovo mi je u zadnje vrijeme pjesma koju najviše slušam. Meni je jednostavno predivna, pa evo i riječi . . .


When I look into your eyes
I can see a love restrained
But darlin' when I hold you
Don't you know I feel the same

'Cause nothin' lasts forever
And we both know hearts can change
And it's hard to hold a candle
In the cold November rain

We've been through this auch a long long time
Just tryin' to kill the pain

But lovers always come and lovers always go
An no one's really sure who's lettin' go today
Walking away

If we could take the time
to lay it on the line
I could rest my head
Just knowin' that you were mine
All mine
So if you want to love me
then darlin' don't refrain
Or I'll just end up walkin'
In the cold November rain

Do you need some time...on your own
Do you need some time...all alone
Everybody needs some time...
on their own
Don't you know you need some time...all alone

I know it's hard to keep an open heart
When even friends seem out to harm you
But if you could heal a broken heart
Wouldn't time be out to charm you

Sometimes I need some time...on my
own
Sometimes I need some time...all alone
Everybody needs some time...
on their own
Don't you know you need some time...all alone

And when your fears subside
And shadows still remain
I know that you can love me
When there's no one left to blame
So never mind the darkness
We still can find a way
'Cause nothin' lasts forever
Even cold November rain

Don't ya think that you need somebody
Don't ya think that you need someone
Everybody needs somebody
You're not the only one
You're not the only one

24.12.2005., subota

Sve najbolje . . . : )

Sve najbolje povodom najvećeg kršćanskog blagdana, Božića, želim vam JA! :) Kasnije dolazi čestitka za Novu godinu!

21.12.2005., srijeda

Povratak . . .

I tako me nije bilo skoro 2 tjedna.. Komp se pokvario baš kada ne treba, ili možda baš kada treba, jer bio je kraj polugodišta i zaista sam se morala malo potruditi i učiti, tj. raditi ono što nisam cijelo polugodište - da, učila sam i to podosta! Ja se iskreno nadam da će sutra dan završiti sa činjenicom da prolazim polugodište, ali unaprijed ništa reći neću! Inspiracije za pisanje i imam i nemam, zapravo, sada mi se ne da pisati, pa samo ovako za sada ... Za par dana, možda već sutra, ja se nadam biti će neki suvisli tekst, ili šta god već . . .

07.12.2005., srijeda

''Umne škrabarije'' . . .

Zašto se ljutimo na one na koje se ne želimo ljutiti, zašto volimo one koje ne želimo voljeti, zašto sretnemo one za koje nismo sigurni da ih želimo vidjeti, zašto nas vole oni za koje nismo sigurni da želimo da nas vole, dok nas ne vole oni za koje želimo da nas vole…? puno je tih zašto, ali zašto odgovora nema, e to je najbitnije pitanje. Tko se to poigrava sa nama, koja sila se igra sa našim životima. Što to odlučuje kako će se naš život odvijati, kako će proći svaki pojedini dan, svaki detalj… ovaj tekst zaista neće dati odgovore na sva ta pitanja, ja neću dati odgovore na ta pitanja: jer ja ih ne znam, a zaista bih voljela znati… što me potaklo na ovakav tekst? Pa, nekoliko događaja ovih dana… na primjer, danas sam sa frendicom išla nešto do Pećina, i u povratku joj govorim da bih sve dala da vidim Dražena, dečka koji mi se sviđa već dosta dugo… Na jednoj stanici u gradu, točnije kod McDonaldsa, možete misliti tko je stajao… Dražen! Jednostavno sam ostala ukopana na mjestu, nisam mogla vjerovati, ali prošlo mi je kroz glavu dali sam ga zaista željela vidjeti, jer znam da s tim dečkom nikada ništa neće biti… Zaista sam se pitala dali mi se je to zapravo ostvarila želja ili se neka sila samnom igra… Sljedeći primjer: ljutila sam se na dva dečka, donekle su me povrijedili, i jučer, tj. sinoć sam razmišljala, pa dali stvarno imam dobre razloge za ljutiti se… Nisam imala… Pomirila sam se sa njima… Jesam li to htjela, jesam li htjela ljutiti se, da bih se odljutila, ili šta… ne znam… Ovaj tekst vjerovatno nema smisla ni najmanje, ali eto takvo je stanje u mojoj glavi; totalni košmar i ludnica… Ali počele su se slagati neke kockice… Nadam se da će se i posložiti, što prije…
POZDRAV SVIMA! : )

04.12.2005., nedjelja

Kratki osvrt na neke stvari. . . (da ne bude bez naslova)

Toliko mi stvari jednostavno ne ide u glavu… Mislim mozak, barem ono što imam. Već sam navela svoje navijanje za Hajduk, i to je nešto što volim istaknuti inače. Kada me netko pita za koga navijam ,bez problema kažem Hajduk. To je tako, već godinama, to je već u mojoj obitelji doslovno tradicija. A zbog te tradicije imala sam dosta problema. Možda me neki znaju, jer ja mislim da sam jedna od rijetkih koja se usudi nositi šal po Rijeci, po svojoj školi i slično! Zar vi, Armada, smatrate navijanjem za svoj klub tako da mrzite sve ostale i da je najbitnije da poberu što više batina! Ma što ja pričam, da je samo Armada takva, to bi bilo super, ali svi su takvi, a ja u tome ne vidim smisao! Moje je mišljenje da svatko ima pravo navijati za koga hoće! Zašto stvaramo toliku frku oko toga onda? Ja sam se zaista opametila, šal više neću nositi. Jedan šal ukrali su mi na sred Korza, u petak su me napali pred školom, jer očito je netko zvao tog tipa, jer su me vidjeli ujutro sa šalom, jednom su me napali u Šibeniku, i ja mislim da mi je to dosta… Iako znam da ovom temom ništa neću postići, zaista sam željela reći neke stvari! Bit svega toga je, pa dajte, šta onda ako ja navijam za Hajduk, a ostatak navija za Rijeku, zar sam ja zbog toga ne znam šta?!?!
Ali sada ću o nečemu drugome! Škola: svima je to muka, strah, i ne znam šta sve ne, a meni je to takav gušt. Pa ja se u toj školi osjećam super! Sada, dali su u mojoj školi ljudi tako super da mi je dobro, ili je to nešto drugo, ne znam! Meni ta škola služi za zajebanciju, zajebavanje ljudi, profesora… Pozdrav onima koji ovo čitaju a idu u Prometnu školu.. :)
Izlasci: postoji li neko normalno mjesto u ovom gradu da mogu izaći i dobro se zabaviti? Ma meni baš i ne! Već mi je sve postalo nekako dosadno i bez veze. Ako izađem negdje na kavu ili tako zna mi biti dosta dobro, ali za cjelonoćni izlazak, e to već malo teže… Ne znam dali je samo meni tako, ali eto…
Sada zaista više nemam previše inspiracija o čemu bih pisala, a i morala bih ići učiti, kraj je polugodišta, a ja za učenje nemam volje ni najmanje, još se nadam da prolazim polugodište, jer do sada sam uvijek prošla, ali kakve sam volje, vidjet ćemo…!

Prvi put . . .

Počela sam, ne znam zašto.. Vjerovatno je na mene imao jako veliki utjecaj jedan frend koji me već neko vrijeme nagovara da otvorim svoj blog.. i jesam... Zaista ću moći ovdje svašta pisati, jer ja mislim da nema dana kada mi se nešto ne dogodi, bilo dobro, bilo loše... Za početak, ja sam Maja, živim na Kastvu, idem u Prometnu školu u rijeci, imam 16 godina... Pretežno je svima čudno baš to što navijam za Hajduk, jer ipak živim u Rijeci, ali eto, i to je moguće... Znam da će me jednog dana netko ubiti zbog toga, jer već sam ionako imala dosta problema, ali mene to ne zamara.. Sada stvarno nemam ideja što bih pisala, ali svaki početak je težak... Zvučim sama sebi strašno, ali nema veze... :) Pozz svima!