uvijek pišem kad nemam vremena.

Ali to mi je valjda navika, kaj mogu...
U biti, i nemam neku super temu koje sam se sjetila pa da je sasd podijelim sa sveopćim čitateljstvom, koje je uistinu mnogobrojno, nego sam svratila tek toliko da vam svima dam do znanja da sam živa. :)
Zapravo, moram reći da me anonimni komentari zabrinjavaju. Uvijek se pitam tko je taj netko tko čita moj blog a ja ne mogu nikako saznati njegove motive, ništa o njemu, što ga je ovdje dovelo... Možda su to opet neki moji poznanici koji će mi za par dana poslati neke prijeteće poruke u stilu "zašto ti pišeš išta o meni, pa ti si tako bezobrazna".
Toliko me to s vremena na vrijeme zabrine da poželim zabraniti anonimne komentare. Ali onda, s druge strane, mislim da bih samo samoj sebi naškodila. Ti bi ljudi i dalje čitali moj blog, samo ja ne bih znala da su tu. I stoga, go ahead, samo kommajte, da vas mala maca vidi :)

Što ima novoga u mom životu??? Ne puno. Nisam nijednom bila vani od zadnjeg posta, svaki dan radim i dolazim doma oko 11 navečer, a odlazim u pola 12 ujutro (da, meni je to rano jutro) :)
Na poslu sam stekla nove frendice. Ne frndice u stilu da si sve govorimo, ali ja nikad nisam bila pretjerano društveni tip i pomalo sam socijalno anksiozna, pa sam si sva super kad skužim da cure na poslu vole popričati sa mnom, sjednu sa mnom pod pauzom, pitaju me kako ću doma i tako...

Što sam zapravno htjela napisati??
Ljudi, za tri dana idem na more. nema me, ako Bog da, tri tjedna. Sve vas puno pozdravljam i volim :)
so long, goodbye :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.