za kraj: uvod kako potrošiti slobodno vrijeme

Prvi i posljednji post ove godine. Nije ovo pokušaj oživljavanja, već samo izlika da maltretiram ovu platformu svojim mišljenjima, a tko čita, čita i hvala. Mogla bih se baš upustiti u neke deep stvari, pričati o svojim korisnim iskustvima i prolit koji "čaj", ali radije ne bih, možda drugi put ;).

E pa, nakon ovog cringe uvoda bilo bi pošteno da se objasnim. Već godinu dana pasivno razmišljam da napišem nešto čisto radi sebe kako ovaj blog ne bi potpuno pao u zaborav. Oops, it already did. Anyways, htjela sam pisati o potopu koji sam doživjela na Brijunima kad sam otišla s mamom gledati predstavu "Tko se boji Virginije Woolf?" kazališa Ulysses te kako još nisam pogledala drugi čin, iako je počela igrati u ZKM-u, zbog nevremena koje nas je ulovilo. Onda sam shvatila da ne želim biti jedna od onih koji samo kenjaju na netu, a nisu ništa actually poduzeli pa će to sačekati drugu priliku.

Impulzivna, ali meni važna digresija, iako ne pišem blog, pišem dnevnik. Još uvijek. Ne baš redovito, ali ono, svakih par mjeseci. Preporuka. Dobra i jeftina terapija ako imate neke stvari koje ne možete nikome reći, ali vam se ne da. Prijenos takvih misli koje vas neprestano maltretiraju na papir pomaže. Bar je negdje van, ne samo u vama. Dobar je i podsjetnik na događaje iz prošlosti kakvi god bili. Maltene kao mali udžbenik ili priručnik vašeg života: ovo bih ponovila, ovo zaboravila, zapalit ove stranice, ovo pročitati djeci ili kome već bi bilo važno. Imate pismeni primjerak svog character progresa. Zabavno je. Probajte ako imate volje. Meni pomaže i volim to raditi.

A sada, voljela bih s vama podijeliti neke preporuke za gubljenje vremena aka serije zbog njih ovo radim jer želim imati više od jedne osobe u svom krugu s kojom ih mogu komentirati te obzirom da vidim kako mi se popis odužio, podijelit ću ovo na dijelove - u nekim drugim objavama biti će riječ o nekim drugim načinima odnosno medijima. Usput, to će vam biti dobar početak ili tranzit u novo desetljeće. (O gospe, klinci 2002. godište će biti punoljetni...prošlo je 20 godina od Livin la vida loca Rickya Martina...bolje da stanem s ovim i počnem pisati što sam naumila.)
Pokušat ću što manje spoilati radnje, stvarno ne mislim da bih vam ovim kratkim opisima mogla sve razotkriti ili uništiti dojam. Razlog zašto navodim broj sezona i epizoda je zato što želim naglasiti koliko su kratke i nisu se toliko odužile da su dosadile ili izgubile svoj thunder. Hope you enjoy :)

YU-GI-OH THE ABRIDGED SERIES

Stavljam je apsolutno na prvo mjesto jer je prijeko potrebno da ju što više ljudi pogleda što više puta moguće. Ove godine sam je pogledala cijelu, svih 82 epizode na yt kanalu Little Kuriboh koji je za mene genijalac u parodiranju ove franšize uz našeg domaćeg "sibirskog plavca". Ne samo da sam ju pogledala cijelu, pogledala sam ju od početka do kraja jedno 20ak puta ako ne i više i nikad mi ne dosadi. Čak i ako niste bili neki ekstra yugioh fan, dajte joj šansu. Mene je oborila s nogu i jedva čekam da započne obrađivati zadnju sezonu prvog serijala nakon dugih 15 godina rada.


DARK

Njemačka serija Netflix produkcije. Dosad izašlo dvije sezone, treća i posljednja (nadam se) će iduće. Ako ste obožavali Doctora Whoa i Sherlocka ili generalno volite misteriju povezanu s putovanjem kroz vrijeme, e pa, ovo je next level. Ono što trebate uzeti u obzir kada gledate ovu seriju je faktor vremena koje je ovdje sinkronijski postavljeno, ne dijakronijski. Paralelno promatrate događaje u različitim godinama, točnije ciklusima od 33 godine te kako prošlost i budućnost međusobno utječu jedno na drugo. Cijela se radnja odvija u malom njemačkom gradiću Windenu u kojem je izgleda jedino zanimljivo nuklearna elektrana i činjenica da svakih 30ak godina randomly nestanu djeca. Serija nije horor zbog prizora, već zbog atmosfere koju stvara. Poprilično je nepredvidljiva, ma da nije nemoguće očekivati neke plot twistove ili pogoditi identitet nekih neimenovanih likova koji se pojavljuju tijekom serije. Nema puno epizoda, vjerujem da prva ima 10, a druga sezona 8 epizoda, svaka u trajanju od sat vremena. Drži vas na rubu kauča dok čekate što će se dogoditi, likovi su realistično okarakterizirani, nisu jednostavno crni i bijeli te vas se većinu vremena drži u neizvjesnosti, polako se otkrivaju detalji i razlozi svih događaja i nikako nije dosadna ili spora zbog toga. Također nešto što je zanimljivo je pažljiv izbor glumaca koji igraju istog lika i njihova međusobna sličnost. Svaka pohvala casting ekipi, jako je uvjerljivo i moguće je zbog toga lakše pratiti tko je tko od likova.
Ono što je meni zasmetalo u finalu druge sezone je (*SPOILER ALERT* ma da mislim da ovo neće otkriti puno ili pokvariti dojam) uvođenje putovanja kroz paralelne dimenzije/svjetove/realnosti kako to već želite nazvati iz razloga što su uveli još jednu mogućnost putovanja kroz vrijeme, ali ova očito uključuje i svijet bez da su prošle metode i načine potpuno objasnili do kraja. Čini se kao da samo žele dodatno zbuniti gledatelje i zapetljati radnju samo radi dobrog cliffhangera.
Unatoč tome, svakako je pogledati da možete zajedno sa mnom teoretizirati i patiti do objave treće sezone mhehehhehehehehehhe.

FLEABAG

Ovo sam počela gledati samo zbog scena sa seksi svećenikom kojeg glumi Andrew Scott, ali i zbog urnebesne scene večere u drugoj sezoni. Serija ima samo dvije sezone po šest epizoda u trajanju od dvadeset minuta tako da je laganini možete pogledati u dva dana kao i ja. U fokusu je glava junakinja čije nam je ime nepoznato kao i većini likova koji je pojavljuju. Specifičnost ove serije je "razbijanje četvrtog zida" koji protagonistica (Fleabag u nastavku) čini prilično redovito i nonšalantno čak i kada vodi dijalog u sceni. Nitko ne primjećuje da ona to radi sve do svećenika kojeg to izluđuje jer ne zna kome se to ona obraća i zato što to ona čini nesvjesno. Glavna tema ove serije bi bilo odrastanje i nošenje s okolinom, a najveći je naglasak na obiteljskim odnosima koji su poprilično klimavi unutar Fleabagine obitelji. Između ostalog se suptilno potiče na otvorenu komunikaciju o svojim problemima s emocijama i ambicijama te se proziva licemjerje u međuljudskim odnosima. Nije sve tako ozbiljno i teško, bez brige, epizode su prepune inovativnih gegova kao npr. odlazak u tzv. "imanje tišine" isključivo za žene gdje polaznice moraju cijelo vrijeme šutjeti i obavljati zadane aktivnosti koje nemaju veze s duhovnošću, prije izgleda kao da su došle biti sluškinje i pospremati tuđe imanje gdje još k tome one plaćaju.
Metafaktor komunikacije s publikom možemo tumačiti kao fragment njezine najbolje prijateljice Boo koja je nedavno smrtno stradala u prometnoj nesreći i Fleabag se teško nosi s njezinom smrću. Kako nema druge prijatelje, jedino tko joj preostaje za zdravu komunikaciju je zamišljena publika koja dobija neposredan pogled u njezin svijet i život. Osim ove metafore, lakše je gledatelju dobiti neposredan komentar od glavne junakinje umjesto dugih flashbackova ili uvođenje sveznajućeg pripovjedača.
Preporučila bih je zato što je vrlo zabavna i dobro je napisana, a dio mene će uvijek žaliti što nema nastavka, iako je kraj fenomenalno strukturiran i nema loose endova.

PEAKY BLINDERS

Uljepšala mi je ljeto, pravo osvježenje. Pogledala svih 5 sezona u manje od mjesec dana pa sam morala čekati da izađe šesta početkom faksa. Svaka sezona po šest epizoda od sat vremena.Mislim da planiraju još jednu ili dvije sezone pa kraj, što je u redu jer već sad radnja polako postaje monotona i predvidljiva. Ovo je onaj tip serija gdje je u fokusu ambiciozna obitelj koja svoju moć i bogatstvo stječe nemoralnim postupcima, ali svejedno navijamo za njih jer dolaze ni iz čega te se usprkos svojim metodama drže određenih ljudskih vrijednosti.
Priznajem kako sam i ovu seriju počela pratiti uglavnom zbog glumca Cilliana Murphya koji, osim što je oku ugodan, odličan je glumac i izvrsno nosi cijelu seriju u liku Tommy Shelbya. Uz njega valja spomenuti Helen McCoy, a pogotovo Tom Hardya koji se tijekom serije sve češće pojavljuje kako bi mogli uživati u njegovim scenama.
Uz napetu radnju i odlične glumce serija ima dobar soundtrack koji možda jest previše moderan za dvadesete godine dvadesetog stoljeća u kojem se radnja odvija, ali dobro portretira atmosferu u pojedinim kadrovima.
Jedini problem mi je to što se dosta odužila i svaka sezona ima sličnu strukturu: pojavi se neprijatelj kojeg prvo pridobiju na svoju stranu da bi ga zajebali, međutim ovaj to otkrije pa oni malo pate, ali sve u svemu na kraju uspiju u svom naumu uz možda par žrtvi. Nadam se da će je uskoro završiti i neće napraviti sapunicu od nje.

BLACK BOOKS

Ovo dugujem svom ocu koji mi ju je preporučio i jako sam mu zahvalna na tome jer mi je postala go-to za gledanje kad se želim dobro nasmijati. Serija je iz ranih 2000-ih, ima samo tri sezone također po šest epizoda u trajanju od dvadeset minuta. Izrazito humoristična i zabavna. Glavni glumac i pisac je Dylan Moran kojeg možda bolje znate kao stand-up komičara. Radnja se većinom odvija u knjižari Black Books koju vodi Bernard Black, ciničan i osebujan irac sa svojim pomoćnikom Mannyjem (Bill Bailey), a društvo im pravi susjeda Fran (Tamsin Greig) koja očito nema pametnijeg posla nego gubiti vrijeme s njima. Može se reći kako je su strukture nekih epizoda previše klišej, ali baš je zbog te jednostavnosti nepredvidljiva u svom humoru koji se najviše oslanja na ironiju i crni humor uz česte zabune tj. quid pro qou postupak.
Jedna od boljih komedija koje sam ikada pogledala, voljela bih kada bi se dogodio reunion pa makar za samo jednu epizodu. Svakako pogledati.

DOOM PATROL

Sama od sebe sigurno nikad ne bih naišla na ovu, a kamoli je probala gledati da nije mog dečka. Inspirirana je istoimenim serijalom stripova DC Universa, ali čak i ako niste poznavatelj stripova ili likova otprije, bez brige, snaći će te se. Trenutno je vani samo prva sezona koja uključuje 15 epizoda u trajanju od 40-ak minuta i više. Glumačka postava je prilično jaka, u prvom redu su Brandan Fraser, Matt Boomer i April Bowlby (glumila Candy u Dva i pol muškarca, jedva sam ju prepoznala tbh) od poznatijih. Najavljena je druga sezona, očekivano jer prva završi s laganim cliffhagerom.
Kao i Peaky Blindersi, ovo je skupina društvenog otpada samo što su svi odreda mutanti koji to nisu svojom voljom pa iako se povremeno ponašaju kao šupci, svejedno ih nastavljamo pratiti jer imamo razumijemo za njihove postupke. Glavni problem ove superherojske družine je njihova nemogućnost kontrole svojih supermoći i teške uspostave timskog duha među članovima. Ovdje je također prisutan metadijegetički pripovjedač u liku glavnog negativca Mr Nobodya koji osim što što je sveznajući, dalo bi se kategorizirati kao autoironičnog jer se eksplicitno obraća publici i to ne skriva od drugih likova.


COUPLING

Također tatina preporuka. Ne toliko dojmljiva kao ostale. Snimljena isto ranih 2000-ih, a takvog i humora. Pisao Steven Moffat koji nije mogao odoljeti bez Doctor Who referenci u posljednjoj, četvrtoj sezoni. Svaka sezona ima do deset epizoda u trajanju od dvadeset minuta, ali za razliku od spomenutih serija čije epizode također toliko traju, ovima kao da ponekad nema kraja. Riječ je o grupi od šestero prijatelja, nešto kao Friends, samo britansko i više cringe. Razlog tome je komična obrada muško-ženskih odnosa koja nije toliko loša koliko je predvidljiva i čak dosadna povremeno. Žene su te koje uvijek bez razloga histeriziraju i pokušavaju manipulirati svojim muškarcima zajedno sa svojim prijateljica, a muškarci su ti koji se boje obaveza, braka, djece i ne dao bog da im se diraš u pornografiju ili seks jer je to svetinja. Ima dobrih gegova i glumci su neloši, no sve u svemu vas neće raspametiti i to je u redu jer je idealna za pogledati prije spavanja ili tijekom ručka kada više ne znate što gledati na youtubeu i algoritam preporuka vas razočarava.

--
Eto, to je u načelu to od serija. Za iduće postove čak imam materijala, miš maš književnosti, video-igara, glazbe i yt sadržaja. Počela sam ovo pisati prije 3 dana, ali ovo se čini kao idealan poklon - prijedlozi kako da potratite božićne praznike. Nadam se da ćete uživati.

Sretan vam Božić i nova 2020. godina. Možda napišem koji post do idućeg Božića.
Stojte mi dobro!
xx

Oznake: serije, netflix, HBO’s, BBC