Ne želim se oprostiti

Za manje o dva mjeseca napustit ću osnovnu što me nekako baš i ne veseli je dolazi ono teže, ali najgore će mi sigurno biti napustiti svoj razred. Osam godina smo zajedno (ima i pojedinaca), ali ja bih svejedno željela bar još jednu godinu sjesti s njima u klupe. Naravno da ima par ljudi koje bih prosto streljala i onih ljudi koji se odvajaju, ali inače smo najbolji razred. Svi nas hvale, u ponašanju smo super, u ocjenama najbolji od osmih.

Ponekad žalim što nismo više gluposti radili, što nije bilo više bisera, što nismo nešto ekstra radili... Ali onda se sjetim razbijanja ploče i prozora, predsjedničkih izbora, bisera, izleta... Bila su to lijepa vremena tako da bih ponosno mogla reći kako OBOŽAVAM svoje razredne kolege (one koje smatram za kolege, one koje ne mogu da se fućkaju).

Nadam se kako ću i u srednjoj imati super razred i kako će mi kolege biti i sadašnji kolege. Doista bih to željela.