Ah, ja postala pubertetlija
subota , 10.03.2012. Ah, ja postala pubertetlija
Dok ispijam svoju šalicu vruće čokolade sa šlagom, pričam sa Samuelom i Karlom u Uliksu. Znam kako bih trebala krenuti kući, ali jednostavno ne mogu sada kad pričamo o zgodnom dečku koji je upravo prošao. Baš u trenutku kada smo odlučile platiti račun i otići do parka, zazvoni mi mobitel. Pozdravim se sa prijateljicama i trčim prema autobusnoj stanici. Pogledam na mobitel. Piše: Mama.
Uglavnom, došla sam kući i dobila malu prodiku. Mislim ipak mi ne mora stalno govoriti da joj se javim za neke izlaske. Ionako mi stalno govori da se ispravim, neka pazim na težinu, neka se javljam kad zove, da ne čačkam nos, da ne grizemnokte itd… Znam kako to ne bih trebala raditi, ali sve je to za ljude. Ide mi na živce kada uđemo u trgovinu i kupujemo odjeću ili nešto takvo, a ona stalno nešto zanovjeta.Ovo mi je premalo, ovo je preskupo, ono nije za mene, ovo ono, ono ovo. Ponekad je i dobra. Posebno kada mi je teško ili kada razgovaramo o intimnim stvarima. Od svih osoba najviše mi na živce idu baka i tata, ali baka malo više jer me ne razumije. Najviše me smeta njeno ponašanje kada se nešto razbije ili pokvari, na primjer kada se pokvari računalo, odmah kaže kako sam ja nešto zezla. Uvijek traži krivca. Tata je okej, ali me kada pričamo na telefon. Priča mi o nekim stvarima i ljudima koji me ne zanimaju. Fora mi je to što mi skida sa interneta neke filmove ili glazbu.
Smatram da je ovo tek početak. Sigurno će biti još žešćih svađa ili smijeha, ali sve u svoje vrijeme. Ponekad imam trenutke kad pričam viceve koji su nevjerojatno smiješni, a nakon toga sam ozbiljna kao da sam na sudu. Ne mislim da sam ne debeljuca – buca niti da sam manekenka. To sam što jesam i ne želim semjenjati. Volim svoju obitelj i svoje prijetelje i nadam se da oni vole mene. Pubertet je teško razdoblje, ali istovremeno i divno jer upoznajemo sebe i svoje tijelo.
Zaključak: ne morate nam stalno nabadati na nos kako smo pubertetlije i kako smo se pogoršali! Pustite nas da sami riješimo neke naše probleme! Dovoljno smo samostalni (mislim ja jesam)! Hvala na saslušanju!
komentiraj (1) * ispiši * #
Moja zvijezda
Moja zvijezda
Sijećam se, kada sam bila mala, stajala sam na balkonu i pričala sa zvijezdama. Imala sam svoju zvijezdu. Pričala bih joj, kako se osjećam, što mi se dogodilo i otkrivala joj sve svoje tajne. U početku sam mislila kako me ta zvijezda zbilja čuje, ali sam na kraju shvatila da zapravo pričam sama sa sobom. Ipak kasnije sam i shvatila da sam se puno bolje osjećala dok bih pričala sa zvijezdom jer bihto izbacila iz sebe. Zato sam odlučila nastaviti svoj običaj pričanja sa zvijezdom.
Danas još uvijek pričam sa svojom zvijezdom, ali je ona stvarna! Njoj također mogu reći što mi se dogodilo, svoje tajne, osjećaje... Dok ja tako njoj prepričavam svoje zgode i nezgode ona pažljivo sluša i pokušava shvatiti moje osjećaje. Daje mi savjete, pomaže mi i pokušava me naučiti o životu što je više moguće. Kada imam loš dan, uveseljava me, kada me strah, uhvati me za ruku i tješi. Zvijezda me također upozori na neke stvari, kao na primjer, ponašanje prema drugima, loše ocjene, zli ljudi, higijena... Time mi daje do znanja što smijem raditi, a što ne. Drago mi je da ta radi jer znam kako mi ime pokušava ne bih li postala boljom osobom, a znam da će to i uspjeti.
Ponekad napravim nešto krivo pa se ona naljuti o njezin sjaj se od tue smanji. No, to nije toliko često. Trudim se da što više bude sretna i ponosna na mene. Kada je jako sretna i ponosna, više i jače sjaji. Najviše me razveseli kada se zajedno smijemo i kada joj oči zasvijetle od sreće. Znam da će ona uvijek biti tu za mene i kako će me štititi od onoga što je loše, uvijek me podržavati i pomagati u svemu što radim. Voljeti me, a i ja ću nju.
Što mislite? Tko je ta zvijezda? Ne, neću vam otkriti. Sami razmislite. Ako ste otkrili nemojte vikati odgovor na glas, jer nije važno. Bitno je da samo da sam ja izrazila svoje osjećaje i da ta osobazna da ju volim!
komentiraj (0) * ispiši * #
