četvrtak_23.08.2007.

i'm not real

Tišina prodire kroz tanke zidove šupljih kuća raznolikih fasada. Posljednji krik dopirao je upravo od nje. Jadno djevojče svim snagama borilo se protiv neprijatelja oštrih kandža, izmučena jadnica ubijala je sebe svakim pogledom u odraz u izlomljenom, očevom rukom slijepljenom zrcalu. Shrvana bolom prikupljala je posljednje atome snage. Istrčala je iz kuće na rosnu tratinu, pala na koljena. Okupana krvlju sitnim, koščatim ručicama kopala je grob svoj. Kopala ga je cijelu noć. U jutro legne blatna u raku i oči ružičaste zauvijek zatvori. Odlučila je spokojno žmiriti u kobnoj tišini i čekati smrt ne živeći u zlom svijetu pokvarenih ljudi. Smrt ju je čekala pred velikim brončanim vratima zajedno s ključevima pakla koji je već doživjela. Lagano je koračala stazom posutom žutim ružinim laticama. Fenjeri su obasjavali ulice pakla, ipak tama je preuzimala svaki tračak svijetlosti, unatoč tome i dalje je koračala škripavim mostovima. Tratinčice su joj davale nadu da u tom crvenilu tame postoji nešto čisto i nevino. Svakim korakom sve je dublje zalazila u carstvo gdje je ''ON'' glavni lik. Pogledavši prema njemu ukaže joj se iznenada velika dvorana s ogromnom neonskom reklamom ''IZLOŽBA U TIJEKU''. Oklijevajući uđe djevojče u dvoranu prepunu trulih, usmrđenih ljudskih tijela. Dugo je hodala među njima, čitala izblijedjela imena davno živućih, naišavši na svoje ime vrisne ona i gle otvori očice. Probudila se u sobi tamnih zidova, sve je i dalje bilo isto samo je nekako bol bila veća.


- nakon ovog izljeva nečega slijedi kratak osvrt na bobin koncert ili ti ''open club''
- koncert je bio odličan, odlični bandovi i još bolja atmosfera ili ti štimung...
- jedan veliki aplauz upučujem bobinim limenima ili ti we come one - dečki su bili odlični, također taj isti gromoglasni aplauz upučujem i wastedima - koji su također ''rasturili'', ovi ostali bandovi su bili ok....ali mi nisu baš nešto ostali u sjećanju...
- i da još jednom utvrdimo gradivo : jako dobar koncert, jedan od boljih na ovim prostorima... do sljedečeg koncerta veliki pozdrav party

- 10:51 - reci [5] - #



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

believe...

    And for all the roads you followed
    And for all you did not find
    And for all the dreams you had to leave behind

linkovi:

boba
srećko
anja

Kad bi čovjek...

Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam zamišljao,
onaj, što svojim jezikom, svojim očima, svojim rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu, svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
da te ne poznam ne bih živio,
da umirem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam živio.

glazba...

Punk je glazba
izgubljene duše...

Metal je glazba
ranjenih života...

Rock je glazba
usamljenih srca...

Darkeri su ljudi
koji shvaćaju
život kakav je i
nose crno kao
dokaz svoje boli...