ponedjeljak_28.05.2007.

KRALJEVSTVO ZA ŠONJU


Nakon dužeg izbivanja odlučih napisat novi post. Nastava je gotovo, bar za nas maturante, i sad su u tijeku pripreme za maturu. Zadovoljna sam vlastitim uspjehom, iako je moglo i bolje jer uvijek može bolje. Iako je norijada bila u četvrtak, već u srijedu mi ''naturamti'' počeli smo s veseljem. I u srijedu i u četvrtak sam bila mokra, odjeća se sušila na meni tako da se posljedice danas osjećaju. Baš nam je bilo lijepo, sjedili smo u parku, pili sokiće i pjevaliparty. No ne mogu reći da nešto previše žalim, s onima kojima sam bila dobra kroz ove 4 godine s njima ću i dalje biti dobra tako da nije bilo potrebe za žaljenjem.

I sad iz dosade nastala je jedna jako zanimljiva priča u kojoj nećemo navoditi imena da se tko ne bi našao uvrijeđenim.

Po završetku gimnazije shvati mlado djevojče kako je propustilo svoju priliku da zbari mladog, naivnog 3 godine mlađeg dječarca po imenu Stanislav. Sva u tuzi odluči se ona na jedan drastičan potez, spojiti će ona svog prijatelja Ružička sa Stanislavom. Da, da, njih dvojica uči će u prvi istospolni brak u virovitičko podravskoj županiji. Mlada zanosna crnka Jana ponudi se da bude biološka majka njihovom sinu. Nakon ceremonije vjenčanja, Jana zatrudni, da ne bi došlo do zabune, djevojče je oplođeno umjetni putem (iz epruvete). Nakon 9 mjeseci Jana u svojoj devetnaestoj godini rodi predivnog dječarca, kojem roditelji Stanislav i Ružička nadjenu ime Travis. Travisa su osamnaest godina odgajali, svaki dan pokazujući mu sliku mladog djevojčeta po imenu Jagoda. Njihov prvi, sudbonosni susret dogodio se na Travisov 18 rođendan. Bila je to ljubav na prvi pogled. I iako je Jagoda bila osamnaest godina starija oni su se vjenčali, dobili malog sinčića. oboje su bili veliki zaljubljenici u metal. Obišli su sve metal i pokoji rock koncert. I naravno živjeli su sretno do kraja svoga života tamo negdje iza sedam gora i sedam mora.
THE END

Ova priča nastala je u petak 25.5.2007. u Virovitici oko 00:53 h.
Pozdrav wave

- 11:32 - reci [19] - #



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

believe...

    And for all the roads you followed
    And for all you did not find
    And for all the dreams you had to leave behind

linkovi:

boba
srećko
anja

Kad bi čovjek...

Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam zamišljao,
onaj, što svojim jezikom, svojim očima, svojim rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu, svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
da te ne poznam ne bih živio,
da umirem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam živio.

glazba...

Punk je glazba
izgubljene duše...

Metal je glazba
ranjenih života...

Rock je glazba
usamljenih srca...

Darkeri su ljudi
koji shvaćaju
život kakav je i
nose crno kao
dokaz svoje boli...