OČIMA VJERE
utorak, 30.06.2015.
RAZUM - kao dar Duha Svetoga
 Dar Duha Svetoga je SVJETLO da možemo vidjet (mudrost), ono ŠTO trebamo vidjet (znanje), dar inteligencije je SPOSOBNOST da vidimo... (RAZUM)! Dar Duha svetoga djeluje na sve tri razine. Bog nas prati u svakoj etapi naše spoznaje. Njegova prisutnost nije pasivna nego statička i kada živimo u milosti Božje djelovanje nas povezuje s njime. Kad nema svjetla sve je u tami. U privatnim objavama – ( Padre Pio) govori se o tri dana TAME koja će doći. Neće biti svjetla. Bog može to dopustiti da se vrati na pravi put. (Tada će, kaže se, jedino moguće svjetlo biti ono od blagoslovljene svijeće.) To bi nas prodrmalo. Čovjek je tad kao slijep. Kad čovjek ima mudrost, a zakržlja mu razum – sve se sruši. Poznavanje Boga proizlazi iz ova tri dara: znanje, mudrost, razum. I Biblija o tom jasno govori. Mt 15 – Isus prekorava učenike kad kaže – ''Zar ste vi još bez razuma?'' Objašnjavao je ono što govori zakon židovski – da bi to trebalo prebaciti na DUHOVNI plan. Židovi su govoreći o čistoći govorili o čistoći lonaca, čaša i sl. A Isus govori o čistoći u nutrini. Loše je ono što se ''unutra kuha''. I iz toga izlazi ZLO koje zagađuje pojedinca i društvo. Farizeji su se brinuli za izvanjsku čistoću i ovo ih učenje sablažnjava. Apostoli to još ne shvaćaju pa ih Isus prekorava ''kako još ne razumijete''. (razum vam ne funkcionira) Iz onoga što je rekao proizlazi da je RAZUM = sposobnost da se razumije Riječ Božja. Dar razuma stupa na djelo u trenutku osobne meditacije. Tako su npr. duhovne vježbe trenutak kad primamo neki Božji nauk, ali bez razuma – to prolazi mimo nas. Treba nam razum koji će to primati, da to potraje... I to je dar Duha Svetoga. Mozak (kao ljudski organ) je nešto različito od razuma. To je jedna sposobnost duše (kao što je volja druga sposobnost duše) Bez toga ničem ne bi služio. Nutarnja moć duše... Bez toga dara naše razumijevanje Svetog Pisma ne bi bilo duboko ni spasenjsko, ne bi odlazilo u dubinu i ne bi služilo na naše spasenje. Kardinala Newmena je najviše zanimalo kako najveštati vjeru običnim ljudima. On je vidio da je ta vjera običnih ljudi dublja i veća nego kod većine teologa. Oni su primili malo znanja, ali su to malo znanja produbili. I tako su u vjeri otišli daleko više... Božja nadnaravna dimenzija ne funkcionira na temelju sile - na način da netko sebi zada zadatak da će za 15 godina naučiti Bibliju na pamet. To nije način spašavanja. Možeš ti i doktorirat Sveto Pismo ali to te ne spašava. Pravo znanje proizlazi iz života i molitve! Obični ljudi sa malo znanja, koji mole i koji su naučeni žrtvovat za bližnjega dopuštaju da Seto Pismo zahvati cijeli njihov život. Marija i Josip su bili svjedoci onog što je Isus učinio u njihovu životu i tako su rasli u Bogu. Nisu morali poznavati cijelo Sveto Pismo. Bibliji se može prisutpati na razne načine: možeš je proučavati kao običnu knjigu, možeš proučavati redakcije, kako se tekst zapisivao, koje su književne vrste, odnos Biblije i arheologije... i sl. No drugo je uzimati Bibliju za meditaciju... Bog je nadnaravna stvarnost. Da bi se gledalo na toj razini treba nam Bog pomoć. I treba nam pomoć na svakom koraku... u svakoj našoj moći. Kad se Biblija proučava bez dara razuma – može se shvatiti u njenim ljudskim značenjima, ali ne u njenom SPASENJSKOM značenju. (u knjizi o Jobu čitamo što čovjeka čini umnim i inteligentnim...) Postoji jedan oblik analize kojeg dobivamo od Božjeg nadahnuća i koji čini da je naša inteligencija prodornija, da shvati ono što nadilazi granice prirode. U Izrekama čitamo da bi bilo apsurdno oslanjati se na svoju inteligenciju. Inteligencija kao dar Božji je usmjerena prema mudrosti. U knjizi o Kraljevima vidimo kako je Bog Salomonu udjelio dar mudrosti ... (mudrost+inteligencija)... Sveti Pavao iznosi isti nauk...''On je izlio na nas obilato mudrost...sa svom mudrošću i inteligencijom...'' Da bi nas Bog osposobio daje nam da vidimo (daje nam inteligenciju) Dar inteligencije nije odgraničen na sadržaj objave.... U poslanici Timoteju piše: ''Bog će ti dati inteligenciju za svaku stvar i poteškoću koja se pojavi...'' U poslanici Rimljanima čitamo o daru intelekta koju Grci nisu imali. Oni su bili izobraženi ali su se klanjali silama prirode. A to je idolopoklonstvo. Njih se naziva 'bezumnima' = nisu imali razuma. Gledali su prirodu prepunu sklada, ali nisu uspjeli doći do Onoga koji je to stvorio. Kad bi naravni razum bio dovoljan onda bi i Grci došli do spoznanja Boga, ali se to nije dogodilo.  Potreban je DAR razuma kojeg oni nisu imali. I pošto se radi o jednom daru – ta inteligencija je nešto što treba iščekivat. Iako ograničen, razum je dobrodošao.... No u vjerskom životu možemo skliznut u PAMETOVANJE, ... gdje se ide u krajnost – misleći da je razum jedini dovoljan. Druga, pak, krajnost je BJEŽATI OD RAZUMA=samo osjetila i čuvstva. Takav čovjek živi iracionalno. A znamo da ni jedan posao ne može funkcionirat ako nije racionalno posložen. To iracionalno može prevladati u privatnom životu... (Racionalno= napraviti plan. Iracionalno=potrošiti vrijeme na gluposti... ) Marketing i reklame nas podržavaju da postupamo iracionalno, da se oslanjamo SAMO NA OSJEĆAJE. ***Ljudski razum je potreban i dobrodošao. Zato je važno da razum vrednujemo i da ga koristimo. Moderna tehnologija je usmjerena prema tome da zaboravimo na svoj RAZUM. Tako npr. liječnik opće prakse je nekad dobro mogao prosuditi već po samim simptomima o čemu se radi... a danas? Jedna pretraga, pa druga pretraga, pa ovom specijalistu, pa onom specijalistu,... Oslanjamo se na intrumente kao na one koji će stvari olakšati, a postalo sve složenije... Ili npr. moderni uređaj u autima 'GPS'- napravljen je zato da olakšava snalaženje, ali onda se može dogoditi da vozač jednostavno isključi svoj razum i ode u krivom smjeru... I na raznim drugim područjima: Čovjek zaboravi na razum – pa ga onda i ne koristi... ***S druge strane=pretjerivanje: Mesijanizam ljudskog razuma... : ''Razum će sve riješiti'' Razum povezan sa znanošću može otići tako daleko da se kaže kako ljudi više nisu ljudi... Tako npr. po pitanju pobačaja – dopušta se pobačaj prije rođenja – a onda se dopušta njegovo ubojstvo i poslije rođenja – dok još dijete nije u upotrebi razuma...!!! Tako znanost može pretvoriti čovjeka/znanstvenika i u čudovište! VJERA se često postovjećuje s nečim suprotnim napretku=nazadovanje. Vjera kao nešto nerazumno. Nešto se protivi ljudskom razumu. I onda se vjerske stvarnosti zamjenjuje bajkama. Boga Stvoritelja se zamijeni za bajku o evoluciji= sve se dogodilo slučajno. Slučajan spoj nečega i eto ga-nastao svijet. Nevjerojatne bajke! Ali jer iza toge stoje zvučna imena mi to usvajamo zdravo za gotovo. Jedna od bajki je da je čovjek nastao od majmuna! I ta bajka Boga Stvoritelja jednostavno izbaci iz igre! Čovjek više nije stvorenje stvoreno iz ljubavi. I tako kad se jedna po jedna istina vjere izbaci iz igre – što ostane od vjere. Ostane – NIŠTA! Kad se razum odmetne od vjere upada u ponor bezvjerstva. I ovo su stupice koje imamo danas. Prepoznati valjanost ljudskog razuma i misliti svojom glavom! No ljudski razum sam je nedostatan. Treba nam razum kao DAR Duha Svetoga. (...) Misli se na duboko poznavanje Boga. Razumom spoznajemo bit stvari. Jer mi možemo ostati i samo na površinskoj razini. Sveti Ignacije L. je u nekoliko minuta dobio jedno uliveno znanje i tih nekoliko minuta je bilo dovoljno da se zacrta neka nova karizma u Crkvi. Ono što čovjek ne bi sam mogao u više života Bog mu to može omogućit u vrlo malo vremena. Sveti Pavao govori o prosvjetljenosti očiju srca. Ono najdublje je ---srce. (''prosvijetlio vam oči srca'') To je ono što bi se našim riječnikom reklo: ''Bog ti pamet prosvitlio!'' Ne da prosvijetli ---mozak, nego se traži da se rasvijetli moć spoznanja duše da može doći do Boga. Razum kao dar Božji nam daje sposobnost da spoznamo istinu na Božji način i da budemo bliski s isitnom koju spoznajemo. Ti se istina može pisati velikim slovom jer je i sam Isus za sebe rekao da je Istina. Taj dar se daje za rast i SAVRŠENSTVO VJERE. Znanje nikad neće postati dio nas ako se povezuje s ispravnim znanjem. Tek tako postaje dio nas. Dar razuma je bitan za naše usavršavanje. Da možemo gledati Boga... To potvrđuju životopisi svetaca. Čovjek je potreban pročišćenja duha. To je učinak Duha Svetoga u životu kršćanina. ''Blaženi čista srca jer će Boga gledati'' Dar razuma nam treba da naša vjera ne bi bila iskrivljena... .... 2.razmatranje; bilješke s duhovne obnove koju je predvodio don Josip Mužić; 20.6. |
- 21:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2016 (2) Siječanj 2016 (1) Listopad 2015 (3) Rujan 2015 (2) Lipanj 2015 (4) Travanj 2015 (2) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
''Gledaj život OČIMA VJERE'' sv. papa Ivan Pavao II ..... (na čast Srca Isusova) O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA SVOG! ... Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša I da kao jedno s njim raste njena duša O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo što raslo je u mudrosti i poslušno bilo Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana, Golub na njeg siđe i Glas se začu sa visina: Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina! O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao A da će ga osuditi dobro je to znao O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Na Posljednjoj večeri apostolim' noge pere Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće. Dok umire gleda Majku i učenika ljubljenoga Što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi Ukazuje se učenicim', Duha svog im daje Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! ... M.G. 27.6.2014. .. (***na čast Srca Marijina***) DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo Ti si tada rekla 'da' a što te čeka nisi znala Djevice iz Nazreta, Majko naša, tebi hvala. DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti Blažena što povjerova da češ biti Božja mati Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Nis' imala veće želje neg s Josipom Bogu služit A za rođenje morali ste štalicu mu pružit I u brigam: što? I kako? - Bog te silno ljubio Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora Tvoje riječi: 'Učinite što god On vam kaže!' Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo. DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje! Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog! Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog! DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... M.G. 28.6.2014. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||