nedjelja, 27.05.2007.
prekrasna je ova kiša
što se sprema pasti.
kiša usred sušnog razdoblja je kao dugo očekivana menga. lomi tenziju i znači oslobođenje.
možda sam trudna.
pere me postalkoholna depra.makar ni inače nisam presretna.
držim se.uvijek se držim.
sve će biti u redu, velim si.
iako nikada nije.
- 14:48 -
srijeda, 23.05.2007.
bzze..da napišem nešto
umorna sam. stari je imao potres mozga pa ga po najvećoj gužvi svako jutro moram voziti na posao i isto tako popodne otić po njega. što je totalno sjebalo moj san. ujutro ne mogu spavati jer me digne a moram po njega taman kad je vrijeme mog popodnevnog napa.
i sad ne znam kaj d aradim. prebudna sam da idem spavati a s druge strane sam preumorna.
svašta se izdogađalo u ovo zadnje vrijeme al jednosatvno nisam u trenutnom raspoloženju išta od toga staviti ovdje. moram čekati svoja posebna raspoloženja. mislim da ću uskoro pisati punoooo otvorenih pisama ovdje tek toliko da nekim ljudima dam neke stvari do znanja. ne zato što me muče, neg tek toliko da znaju.
juče rje bio totalno kul dan ( ako izuzmem to voženje što mi apsolutno remeti sve), došli su tip i ženska iz lnd-a pa sam ih odvela malo u smb da vide, a divni kakvi jesu bili su za pješačenje i šetanje kroz šumu pa smo završili na zidinama starog grada što je bilo vrlo krasno.volim smb. definitivno. nisam vidjela nikog poznatog.nažalost. ili na sreću.
danas ima neki konc koejg ću konačno pohditi(ne d ami s eviše ić baš van, previše para za to malo muzike) pa me baš zanima biz će baš mnogo ljudi koje ne želim gledati a ni oni mene pretpostavljam tako da će biti interesantno.
- 08:55 -
petak, 11.05.2007.
jedan brzinski..o jdenome koncertu i događajima nakon.
mrzim to kad imam masu ideja predvečer, pod utjecajem pokoje pive, i onda odlučim ipak ne paliti komp kada stignem doma (što je vrlo pohvalno u biti) a ujutro kada ga upalim nema više ni i od ideje. hahahahs. moj senilni mozak.
al da zapišem ipak neke pojedinosti, sad koji dan bijah na dobrom koncertu velikih imena koji bi bio i bolji da su se reducirali ostali prisutni parametri ne vezani uz bend. kako previše ljudi i vruća klima mogu uništiti doživljaj,tj. možda čak ne i uništiti, nego umanjiti.
srela puno poznatih ljudi iako ih je mnogo nedostajalo, super mi je ta poz spika mase, ' mi smo veliki znanci muzike znamo sve, kad je koji vokal izrigao na stejđu i koja svjetska groupie mu je popušila u bekstejđu',i ostale za glazbu nebitne pizdarije, i onda se nareda nekoliko stvarno dobrih koncerata iz žanra njihovih interesnih područja, za koje doduše moraš malo prokopat net, pokazat entuzijazam za glazbu, da bih za njih znao..ali ne. nula bodova. samo pokoji ustrajni pojedinci po kojima se zavidno pljuje kako nemaju pojma. ljudi su opterećeni pizdarijama.
sve me to podsjeća na mog brata koji želi biti veliki glazbenik, a jedino što želi slušat i na što želi ić su bendovi sa emtivija. i ništa drugo.
'nije dobro,ne valja'. al ja želim biti najveći glazbenik ikad. a sa svojom punoljetnosti nije valjda bio ni na jednom demo koncertu(osim onih u kojima mu sviraju prijatelji, al to se ne računa).
zajebancija nakon bila je na razini. pridružila se napušenim veseljacima s kojima mi je apsolutno uvijek zabavno. uopće mi nije jasno kako je gospodin seronja okružen takvim ljudima uopće uspio dobit titulu gospodina seronje. 'ajd maco, imaš 5 tipova za birat, biraj jednog'..hahahas..rekao je jedan kolega bloger. ne znam dal čita ovo, bruno ako čitaš budi mi pozdravljen, iako sumnjam da se sječaš s obzirom da si izgledao kako si poprilično uništen od svega. :)
jedan od vrhunaca scena je bila vezana uz moje izražavanje želje za kupnjom cigareta kako bi svi imali, iako sam se malo prekasno sjetila, ipak u 15 do 2 ne radi baš puno toga (dobro, barem u tom dijelu grada), da bi kolega pobjedonosno izjavio..' ne trebaj nam cigarete, imam ja cigaru' i onda smo cijelim putem hodali u nekoj spontanoj koloni frikova, uz murjačka kola iz kojih su nas kritičkim okom promatrali, i proslijeđivali tu cigaru poput nekog iskamčenog blanta. totalni kaos i veselje unutra njihovog blesavog izražavanja, skrenutih tema (kako skuhati gljive da budu probavljive?) i njihovog izgleda. koja ekipa. cijela atmosfera bacala mi je prizvuk na određena književna dijela, kao da su iz njih poispadali, a ja sam samo neuklopljivo uklopljivi slučajni dodatak, dok tako mahnito hodamo po praznim ulicama treeeš.njevke i proslijeđujemo tu cigaru i kuuuki priča o tome kako on radi dagnje na način na koji ja radim gljive. baš ono, sreća. hepi trip. u trijeznom stanju.
- 11:48 -
utorak, 08.05.2007.
zlo zlo zlo mi je...al skriveno blago radi čuda :)
zlo mi je.
od živaca. svih i svakakvih stvari. samo me jebu u mozak uokolo.
uopće ne znam zašto ne nestanem iz tih nekih krugova. valjda jer ne želim pokazati slabost odlaskom. njihovu pobjedu.pa ostajem do kraja i ne predajem se. i gubim živce.
a tamo gdje i odlučim napraviti predaju, tamo mi neki jednostavno ne daju mira.
imam previše manijakalnih ljudi oko sebe. i njihove namjere nisu mi jasne. al što ću. hvala bogu daimam nešto soli u glavi pa lako skužim te razno razne zle namjere.
izjebao me bivši u mozak, pobogu kretena. na pomalo namjerno provokativnu molbu da mi vrati stvari, jer sam htjela samo iskoristiti njegovo kvazi fantastično raspoloženje (kvazi kažem zato što je sklon pretjeranom isforsiranom idealizmu), mi je odvratio kako bude bez problema jer predmete za razliku od vremena možemo vraćat. i onak koji kurac sad odjednom pokazuje kao svoju milostinju nad našim odnosom ili je nejgov muški ego još toliko nedojebivo visoko pa možda misli da si ja još uvijek nešto priželjkujem.
iako mi se čini da je prije ono prvo,svejedno je odvratno s obzirom da si sam uzima pravo birati kada bi kao naša komunikacija trebala uopće postojati.
da, rekao sam da neću komunicirat s tobom zbog tebe (to je problem kad se njegovo visočanstvo ne zna nositi sa suprotstavljanjem na njegovo gaženje) i tvog ponašanja..al sam sad zaključio da bi ipak mogli.
i onda ja naravno popizdim totalno zbog tih njegovih stavova prije i onda dobim takvu glupu i burnu reakciju da to jednostavno nije normalno. i opet sam glavni krivac i negativac naravno-ja.
u kurac i svi ti muški i njihov jebeni jadni ničim zasluženi preveliki ego.
uh, uh...
raspizdilo me to danas.užasno.
isto kak me raspizdilo neki dan pružanje poluinformacija kako bi se ja kao otvorila i dala željene informacije koje nemam ili ne želim davat. koga ima dira moj privatan život u kurac prokleti, kaj se to nekog ima ticat.al kažem, hvala bogu, nisam glupa.
samo mi nije jasno koji kurac me se ima maltretirat sa pizdarijama neka me svi ostave na miru.
i on neka me ostavi na miru. koji kurac je i njemu da nakon postignutih dogovora i dalje maltra.uuf neki ljudi ne žele nit pustit nit bit.
bile su super fraze danas u anatomiji. rekli su kao, postoje ljudi koje ne volite ali s njima želite bit, a isto tako postoje ljudi koje volite al s njima ne želite bit. upravo to se događa. jebemu.
izležavale smo se c i ja neki dan na livadi pored jezera, u zelenoj travi prošaranoj bijelim pahuljama okolnih topola, i obostrano se našle u ideji priželjkivanja samo seksa. ja želim samo seks.ne želim tipa. ne želim nikom odgovarat za bilo šta. ne želim da me netko zove i kontrolira stalno. ne želim objašnjavat zašto sam nekog frenda zagrlila ili se nekom nasmiješila. ne želim. al problem je, što, ne želim usputni seks, ne želim seks bez emocija. želim seks s nekim do kog mi je stalo, koga volim, s kojim se osjećam sigurno. zajeb.
na kraju ćemo ostat same do kraja života. to je tako kad dobiš zajeb i zajeb i zajeb i nekog glupavog nezrelog mulca koji te jebe sa pizdarijama godinu dana nakon i onda se zatvoriš u svoje stanje svijesti i ne daš nikome ikakvu šansu. i to radiš nesvjesno.
kupit ću si vibrator, majke mi.
odlučla sam dat samuraju šansu . naći ćemo se. jednom :).
ako me gospodin ostavi na miru.
a iskreno se nadam da hoće :).
- 01:06 -
petak, 04.05.2007.
koliko god blog doživljavam ko sranje i svo ovo pisanje doživljavam kao bespotrebno toliko mi je drago što mi sve to omogućava da se sjetim stvari koje su mi se događale, jer im inače moj senilni mozak zaboravi.
znam da baljezgam neinspirativno i bezveze. što je zapravo i rezultat analitičkih očiju razno raznih čitača. da pišem iskrenije i otvorenije nego sad mislim da bi tekstovi bili i zanimljiviji, u krajnju ruku.*nostalgično se prisjećam nekih starih vremena i slobode pisanja* al eto što je tu je.
opet me prati choking sensation i to bezveze. postoje stvari kojih sam svjesna al opet kad vam ih netko servira ne osjećate se nimalo dobro.
hvala bogu otkrih tatino skriveno blago. malenu kutijicu u njegovoj prvoj ladici koja je mojom srećom puna pa se lako mogu poslužiti sadržajem bez da budem otkrivena. :) i mame nema pa mogu slobodno pušiti cigaretu za cigaretom iako kiša pada kroz moj širom otvoreni prozor, što će rezultirati mirisom drva natopljenog vodom u nekom trenutku, al sve za moj well being.
mrzim te neke ljude i svoje slabosti, iako kada potegnem pitanje povjerenja to uvijek rezultira žućnom svađom. moram sada prvo saznati prave činjenice i stanja jer i dalje ipak vjerujem da nije toliko strašno i da sam ipak u nekoj prednosti. bilo bi lijepo slijepo vjerovati. kao što to radi pola naše nacije sa svojim bogom, isusom i duhom svetim.
mrzim tu neku svoju prošlost koje se očito ne mogu ostaviti jer kad tad posegne zamnom i ne da mi mira. koliko god se ja trudila. a znam rješenje svog problema iako sam jednako tako i svjesna težine postizanja inog.
a saznavanje činjenica jednako mi je mučno s obzirom da se to vrlo lako može izjednačiti sa otkrivanjem svojih slabosti koje tako vješto uspijevam prikriti i nadasve zanijekati. i u svojoj glavi. i to me čini nadasve sretnom, uglavnom. dok se ne posegne zamnom i odvuće me se u emotivno stanje kaosa. ' al ja sam nadasve sretna', lažljivo tvrdim gledajući toj osobi u oči. ali i ona laže pa who cares. ili ne laže. jer svako moje ' lažeš' potegne žustru svađu na temu povjerenja. ma ne znam.
samo bih željela bezuvjetno vjerovati, ili još bolje, pokloniti se svom samuraju od neke večeri i živjeti happily ever after.
'baš si glupa' rekla je draga. ' prefantastičan je'.
ah lako je to samo tako reći.
- 13:12 -
četvrtak, 03.05.2007.
5 pjesama koje me podsjećaju na nekog
chain post proslijeđen by lile
bilo je puno pjesama koje su me u nekom periodu podsjećale ili vezale uz nekoga al eto vrijeme briše stvari pa su tako ostale samo neke...
urban..mala truba
nekada mučno sjećanje na jedan veliki koncert u domu sportova a sada lijepa uspomena na posvećenu pjesmu na jednome toplome žalu usred prekrasne ljetne noći unutar razdoblja velike sreće :)
mad season..wake up
podsjeća na neko uspavano poslijepodne
velvet revolver..fall to pieces
na mnoga pijana jutra :)
the cure..just like heaven
na prvo upoznavanje i vožnju doma. sve se činilo idealnim tada..al sada je i više nego daleko od toga . na moju sreću :)
tool..push it
podsjeća na upoznavanje i prve susrete..i cijelu situaciju
a sada već debelo blijedi
...
grozno je to kako te te neke stvari vrate u ta neke više ili manje sretna ili nadasve tužna vremena..al vrijeme briše sve..ponekada se čini teško al uvijek znaš da će doći trenutak kada se neće buditi apsolutno ništa
- 11:47 -
srijeda, 02.05.2007.
mrzim mrzim mrzim. TE
uh. zlo mi je nekako danas. nije mi od svega zlo al mi je zlo. (mislim da je kriva pizza od jučer, sa ekstra špekom)
i pere me pms pa sam u nedojebivo emo raspoloženju. neki dan vozih se vanka na neki postrokmetal konc, slušah koldplaj..vorning sajn (and the truth is..i miss you...sooooo) i kmečah. katastrofa.
nema smisla . ništa nema smisla.
fali mi prokleto.
i mrzim se zbog toga. mrzim svaku svoju emociju, jer nema smisla.
a mogla bi imati smisla.
ali neće.
jer su ljudi glupi.
ah. mrzim se. jao.
sve će doći na svoje.
moj emotivni grobar u mrklo doba noći pokopat će i zadnju emociju i sve će biti super.
dok ne dođe on opet i iskopa sve ponovo. a doći će. znam.
i mrzim ga zbog toga.
i sebe što mi se to događa.
mrzim mrzim mrzim
mrzim mrziti emocije. aah.
ja sam hejter.
sviđa mi se ta ideja o grobarima..imam svoje malo emotivno groblje.negdje.
- 14:02 -
utorak, 01.05.2007.
eto me
baš se ponadah da sam pobjegla od svega i da se konačno mogu prepustiti i onda shvatih da je sve tu i da se sve može naći bez imalo problema. koje sranje. tu ti daju lažne nade.
mogla bi probati. napisati tonu stvari i onda čekati reakcije.
to bi bilo zabavno.
mislim d ai hoću.
a vi s ebolesnici zabavljajte :P
- 01:35 -
