Tko je kriv za razlaz?

Prije nego okrivimo partnera za razlaz i bol u srcu zbog rastanka, sjednimo i iskreno pogledajmo gdje smo i mi pogriješili.
Postoji niz sitnica koje osobu mogu udaljiti od nas:
-ponekad pretjerujemo u ispunjavanju njegovih /njenih želja
-ponekad gledamo samo sebe zaboravljajući da i on/ona ima svoje potrebe i želje,
- ponekad ga tjeramo da radi stvari koje mi mislimo da treba,
- radimo stvari koje su njemu neprihvatljive
- ne obraćamo pažnju na njegove potrebe
uzimamo ga zdravo za gotovo - tu je, pripada nama i nikada neće otići.
Ljudi nisu ničije vlasništvo, nisu predmeti niti umjetnine koje stavimo na zid, i obožavamo ih dok uspješno živimo život kakav nam odgovara.
Ljudi imaju svoje želje, potrebe, načine na koji vide život.
Žene se najviše žale. Često čujem kako govore: Ja sam mu kuhala, prala, služila ga, bila mu sve a on ipak je otišao.
Da, otišao je. Nemojte se uvrijediti, ali služavku može naći svugdje samo ako ima novaca da ju plati. Čovjeku često treba partner, netko s kim će izmjenjivvati svoje mišljenje, razgovarati, voditi ljubav, netko tko ga može povremeno pratiti ali u isto vrijeme imati svoj život i svoje hobije, potrebe koje će i druga strana povremeno pratiti.
Ako sklopite dlanove njihov spoj pun je praznina, ako pomaknete jednu ruku gore praznina više nema, pa pomaknete drugu ruku - opet ih nema. Tako je i u partnerstvu. Jedna ruka je žena, druga muškarac.
U jednom trenutku žena vodi,a u drugom muškarac.
Ili grubo prevedeno: u jednom trenutku se ispunjavaju vaše potrebe, a u drugom njegove.
I onda nitko neće otići.