Ne znam šta više boli daljina pravih ili blizina pogrešnih ljudi...

I prečesto smo upleteni u komplicirane veze, i još kompliciranije životne situacije u kojima volimo nekog tko nam je nedostižan..a pored nas je netko koga nevolimo.
Takve situacije uglavnom nisu pod našom kontrolom i nemamo apsolutno nikakvog utjecaja na njih, jer tada našim životom vlada srce i osjećaji, a pamet je prilično daleko od nas, i glas razuma se uopće - ali uopće ne čuje.
Ljubav je u takvim trenutcima bol.
Zapravo, trenutno živimo u vremenu gdje je kultura voljenja uglavnom povezana sa osjećajem boli, i takve slike nas masovno okružuju na svakom koraku, domaća i strana glazba.. filmovi... fotografije...
Čovjek sa svojim bolom ide ko sa otvorenom ranom - svi nek vide...
I mi se spontano identificiramo s tom vibracijom bola, i jednom kada to učinimo..trebaju nam godine da se iz toga izvučemo.

A prava istina, prilično je drugačija.
Objekt naše patnje nipošto nije neka savršena osoba i kada bi samo malo uključili racio shvatili bi da bi nam život s njim bio - uglavnom sličan ako ne i isti kao i ovaj što ga imamo s trenutnim partnerom - onim kojeg više ne volimo.

Na primjer, uglavnom je objekt naše patnje zauzet, i to je izvor tuge i bola naše nedostižne ljubavi.
Ali to je jedan više razlog da trezveno razmislimo o svojoj ljubavi, i da se u svojoj vezi ili braku stavimo u istu situaciju - možda i naš nevoljeni partner ima nekog tko za njim pati...i da znate da vas partner vara - nebi bili ni osjećajni ni romantični prema njemu.

Nipošto ne želim reći da treba ostajati u vezama ili brakovima koji su loši i u kojima nema više ljubavi.
Ali sam za opciju slobode kako bi shvatili što želimo, i kako bi sebi osigurali ljubav bez boli.
Ljubav sa zauzetim partnerom - nije ljubav vrijedna potrošenih godina na nju... i jednako je uzaludna kao i ostanak u lošem braku.

A potrebno je samo na trenutak izaći iz svoje "kože" popeti se stepenicu više i sve će biti jasno.
Vera