utorak, 19.08.2008.
Stuck in reverse.
Ponovo ponavljam grešku. Rekla sam vam da ću je vratiti. Roxy je najbolja greška koja mi se ikada desila. Ovo je treći put da pokušavam pisati Roxy. Nadam se da će ovo biti ona treća sreća. Roxy postoji već više od godinu dana i potpuno je drugi lik, a ja sam potpuno druga osoba od početka priče. Hogwarts forum mi je pokazao da mi fali svijet magije, svijet Hogwartsa i HPFF priče. Zato vraćam Roxy, ali sa nekim izmjenama. Prvo, Joss Stone je zamjenila Amy Lee. Amy mi je bila previše mračna i dobra za novu Roxy. Nova Roxy je divlja, ali ipak zadržava dio mene koji je imala stara Roxy. Ovu promjenu je smislila Evan i potpuno je zaslužna za nju. Također, likovi su drugi. To su ljudi i likovi koji su mi se uvuklu pod kožu i koje volim. Volim vas sve, moje likove, ljude sa foruma, sa MSN i sve one koji su mi pružali podršku. A sada, post.
Gusti dim koji je izlazio iz Hogwarts Expressa je podsjećao učenike da trebaju da požure. Većina ih je već bila u vozu, sa licima pribijenim uz prozore da bi se pozdravili, opet, sa roditeljima.
"Nedostajećeš mi." rekla sam Amelii dok sam se pokušavala otrgnuti iz njenog zagrljaja. "Mama...kasnim."
"Budi dobra." rekla je između dva jecaja "Nemoj da radiš gluposti. Misli na svoju mamu."
Klimnula sam glavom, iako smo ovje znale da sam ja sama po sebi nestašluk. A u kombinaciji sa Maggie i Alexis jedan jako velik nestašluk. Stisnula me još jednom u jak zagrljaj i izgubila sam se u njenoj bujnoj crnoj kosi. Hogwarts Express se opet oglasio i ona me pustila. Obrisala je suzu sa obraza i gurnula me prema vozu. "Požuri, kasniš."
Poljubila sam je u mokri obraz i potrčala sam prema vozu da me slučajno nebi opet zagrlila.
Amelia se zaista znala istaći u gomili, nosila je ljubičaste pantole, kričavo zelenu majicu, starke i limun-žuti šešir. Mahala mi je energično sa bananom u ruci sve dok voz nije zašao za čošak.
Odšetala sam do najbučnijeg kupea. Otvaranje vrata je prouzročilo glasan vrisak Maggie i Alexis koje su me skoro oborile sa svojim zagrljajem. Alexis se odmakla da me bolje vidi, a Maggie me još jednom jako zagrlila. Sada sam bila sigurna da mi je par rebara slomljeno.
Prazna boca Jack Danielsa se vrtila na podu kupea šeste Slytherinske godine. I profesori i učenici su znali tko sjedi u tom kupeu. Bili su najbučniji još od prve godine, kada su se upoznali. Društvo buntovnika kojima je najvažnija glazba. Šest prijatelja i tri para. Alexis i Dorien su sjedili zagrljeni u kutku šapćući jedno drugom nešto nježno na uho. Maggie i Draco su razmjenjivali pljuvačku u drugom kutku. Ja sam sjedila na podu u snažnom, ali ipak nježnom Zabinijevom zagrljaju. Prolazio je prstima kroz moju kosu a ja sam ga snažno grlila oko struka. Naizmjenično smo pili bocu Jack Danielsa koja je već bila poluprazna.
"Volim te." prošaptala sam tiho. Poljubio mi je kosu i duboko je uzdahnuo.
"Ja tebe obožavam." rekao je u poljubio me nježno u usne. Srce mi je poskočilo baš kao i svaki put. Izvadio je cigaru iz đepa jakne i stavio ju je u kut usana čekajući moju reakciju.
"Još nisi prestao?" rekla sam blagim glasom. Nisam mogla da dignem glas. "Hoćeš da umreš? Cigare su fuj."
Naslonila sam mu se na grudi i osjetila sam kako se prigušeno nasmijao. Naslonio je glavu na zid kupea i zapali cigaru.
Iz Alexisinog i Dorianovog kuta se čulo zaigrano kikotanje, a iz Magginog i Dracovog ljepljivi mokri zvukovi [ovo je napisano zbog nedostatka riječi (:]
Na hodniku se čula buka i komešanje što je bio znak da trebamo da obučemo uniforme. Mrzim te uniforme.
Napolju je padao mrak i sunce koje je zalazilo je obasjavalo zelene seoske krajolike. Alexis je već bila obučena i sjedila je na klupi u Dorienovom zagrljaju. Maggie je zakopčavala košulju, a Draco je požudno pratio svaki njen pokret.
"Mrzim ovu uniformu." procjedila sam kroz zube vežući pertle svojih starki.
"Meni je baš sexy." rekao je Zabini i privukao me u zagrljaj. "Izgledaš kao sexy školarka."
Udarila sam ga po glavi i nastavila sam vezati pertle.
"Mogu valjda imati fantazije?" rekao je tiho gladeći glavu.
"Ne." rekla sam sa osmjehom "Imaš to uživo, nemoraš da maštaš."
Izvadila sam iz pelerine svoj štapić. Drvo višnje, vlakno iz zmajevog srca, 12 cm, srednje savitljiv. Onaj koji mi je pomogao u svim mojim nestašlucima. Bacila sam pogled na svoj odraz na prozoru kupea i zadovoljno sam se nasmijala. Sexy. Bar onoliko koliko uniforma može biti. Sjela sam u Zabinijevo krilo i nježno sam ga poljubila.
A onda mi se krv sledila u žilama od hladog i jezivog vriska. Pogledala sam po kupeu sa zbunjenim pogledom, a oni su samo slegnuli ramenima. Otvorila sam vrata kupea i polako sam pošla prema kraju voza odakle je došao vrisak. Vrata posljednjeg kupea su bila otvorena i grupa učenika i profesora su se nagurali na vrata da vide šta se dešava.
Prizor koji je slijedio nije bio očekivan, ali ni prijatan.
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv