Mađioničar Stefano

Uljanikov informator

Naslov: Čiri bu, čiri ba

Dok smo bili mali, roditelji su nas vodili i cirkuske šatore da bi vidjeli artiste,, klaune i mađioničare. Na velikom prostorumnogo ljudi, razigrana glazba i svijetla reflektora impresivno su u nama budila znatiželju i maštu. Nakon svake točke mađioničara uz uzdahe uzbuđenja pokušavali smo razotkriti tajnovitost njegovih pokreta i odgonetnuti poneki trik. Tako je bilo nekad, a danas? Cirkuskih šatora je sve manje i manje, a životne (ne)prilike sve nas više i više odvlače od dobrih zabava i razonode.
Međutim i danas ima ljudi koji se bave poslom zabavljača. Među njima su i mađioničari, a među nima i uljanikovac Igor Brkarić.
Ulika: Igore, reci nam kako si se počeo baviti mađioničarstvom?
Igor: Prije osam godina i to isključivo kao hobi. Dobio sam jednu knjigu i počeo sam se upoznavati s trikovimasa šibicama, novcem i sl. Nakon toga sam upoznao proučavao malo „težu literaturu“. Kada se osnovalo Udruženje mađioničarapohađao sam tečaj i počeo se malo ozbiljnije zanimati za taj posao. Tada, uz pomoć Vladimira Miškovića, upoznao sam neke osobe koje se se bave profesionalno tim poslom. Do ove godine kao mađioničar nastupao sam kao amater, a sada i profesionalno.
...
Ulika: Kada je riječ o mađioničarima obično ih zamišljamo u svojoj mašti kao ozbiljne ljude koji su puni tajni a pomalo nam izgledaju strašno, međutim tvoji nastupi su veoma živahni, fleksibilni i veoma interesantni. Kako uspijevaš sve to?
Igor: Prije svega želim se prilagoditi publici. To je dio svakog mađioničarskog poziva. Ne znam u čemu je suština, ali eto to je tako kako je.
...
Ulika: Dali se isplati biti mađioničar?
Igor: U početku ne, jer nema nikakvog dobitka, a izdaci i troškovi za rekvizite su veliki. Potrebno je mnogo strpljenja i odricanja. A poslije , uz mnogo rada i nastupa sve se to isplati.
Goran Zec 1987.