|
Znate kako sam se u jednom postu pohvalila kako je moj posao lagan, malo ga je, bla bla bla bla.... E pa urekla sam se!
Odjednom se posla natrpalo kao u priči, jutro u zagrebu, popodne na poslu i tako već sedam dana. Umorna sam kao pas.
Uz sve to, radna kolegica mi pije krv na slamku. Lijepo joj kažem kud idem, zašto idem, i da nemam blage kada ću se vratiti ali nju to ne spriječava da me zivka već od 12 sa pitanjem "A kada češ ti doći?".
Sad već laganini gubim živce i sve se teže kontroliram.
Plus na sve te gluposti još moram polagati stručni ispit za višu budalu. Tako to bude kada se nađe institucija koja sama kroji zakone i politiku pa si čovjek može diplome sa dva faksa nagurati znate-već-gdje i ponovo se uhvatiti knjige i ići na polaganje.
A da ne bi sve bilo tako jednostavno, već-navedeni imaju svoje kriterije koji su otprilike do svemira i do sada su ama baš svi popadali najmanje dva puta. Neovisno o godinama, radnom stažu i tome slično.
To me je tako ohrabrilo da vam ne mogu opisati....
Moram se uhvatiti knjige, ispit je u ponedeljak, ja knjigu uglavnom vucaram okolo, još moram i diplomski završiti i položiti jedan ispit na faksu.... jaojjjj, jel meni ovo trebalo? Baš i nije....
apdejt ; ne mogu se skoncentrirati.... pjevusim si onu staru od pihomodaca ; " ....vidim kako dolazi on, moj treći živčani slom .... la la lalalalala "
a mogla sam lijepo biti sponzorusa kao i sve ostale! peglat mu karticu, ići sa kave frizeru, od fizera manikeru, pa ubaciti ljubavnika u cijelu tu utopiju...... mladost ludost.....
sad se idem probati skoncentrirati na učenje... obećajem... svečano obećajem da na ovaj svečani dan, kada postajem pionir.... hehehehe
|