Išla sam obaviti lječnički pregled. Svaki put iznova se prisjetim zašto u našem zdravstvu moraš imati štelu, vezu, poznanstva da bi sve obavio po nekom redu.
Dolazak na medicinu rada nešto malo prije osam. Ispred mene klinac za vozački ispit. Uzmem karton, ispunim, platim, sjedite i čekajte. U taj tren ritmom stampeda upada desetak fizičkih radnika. Osvježenih mirisom podriguše i edau de brlja, prava banijska. Između izvlačenja hračaka, podrigivanja i navirivanja nadglasuju se tko bi kod koje doktorice. Ja i dalje sjedim i čekam.
Zovu me za vađenje krvi ali prvo dobivam čašu. Moram otići u wc i napuniti je. Istjeram sve van iz veceja, napunim je do pola nakon milion psovki, potrošene dve role wc papira i dignutog želudca. Žene nisu stvorene za pišanje u času. Vani oni isti smradovi gunđaju jer sam si uzela 25 minuta vremena da se izdezinficiram do kostiju. Super fuj. Mislim da još dugo nakon ovoga neću jesti sa prstima.
Izlazim van i čekam. Prozivaju sve osim mene. Laganini mi tlak raste. Prođe ih jedno desetak prije mene i puknem da tipa koji sređuje svojoj poznanici ulazak preko reda! Čovjek me onako flegma pogleda i kaže "pa mala mora u školu popodne (?!?!) wtf?!?! Totalno poludim i održim mu predavanje da ja nisam glupa kao ni nitko drugi ovdje, da i ja moram na posao koji počinje u osam a sada je 9 i nešto, da ja nisam svoje noge na cesti našla jer da jesam uzela bi si bolje!!!! Tlak mi je bio na osamstopedestmiliona!!!!
Da skratim, za ekg vas skinu do gole koze, zaliju alkoholom (vani je - 10) , naštipaju sve one zvončiće i istjeraju vas van. Disanje ; sprava u koju morate puhati kao konj a žena više, još, jače, dajte, vama oči ispadaju, plućna krila dolaze na jezik, vrtoglavica a ona i dalje viče još, još, puši,puši... Da ti muža kresenem ; JA SAM PUŠAČ A NE RONIOC!!!! Isto i pregled sluha pa marš na očni.
Do tamo sam se smrzavala od zime a kada sam ušla smrzla sam se od scene; otprilike 380 živčanih penzića, sa iskešenim gebisima i nožnim noktima koji vire iz čarapa, spremni za napad na svakoga tko poželi doći do šaltera da preda papire. Još malo psovanja, kešenja zubiju i bacanje munja iz očiju, dolazim do šaltera,ostavljam papire i izlazim van da zapalim. Stavljam tri cigarete u usta i vučem iz peta. Sva sreća sestra me je prepoznala pa nisam dugo čekala. Ulazim unutra, neka živčana me brzinom svjetlosti ispita slova u ogledalu i trodimenzionale slike. Problem je bio, ne u vidu, već što brzinski nisam mogla pratiti štap :))
Najjača glupost, odvede me na neku spravicu, objasni da imam dva reda kockica i ispod su brojevi, moram joj reći brojeve kockica koje su izdignute.
Ona; Jel shvaćate? Ja ; DA! Gledam, crne točkice, nekakav niz, mrakača, nešto nalik brojkama ali.... Ona; I? Koji su brojevi? Ja; Nemam pojma, ne mogu izoštriti sliku? Ona; Jel vidite dva reda? Ja ; Ne, samo jedan. Ona; (živčano) Ma kakav jedan? Moraju biti dva! Opustite se!!!! Šta da se opustim kada mi skačeš nad glavom kokoši jedna! Ona; Jel sad vidite? Ma jel vi mene uopće razumijete šta treba?!?! Ja; Naravno da razumijem ALI NE VIDIM!!!!!! Ovdje me je već uhvatila panika. Šta ako mi utrpaju pepeljarke? One, prave, kao dno pivske boce?!?! Počinjem lagano drhtati. I dalje ja buljim, kolačim oči kao da mi se sam bog mora ukazati kad odjednom; klik! Svjetlo!
Pojave se dva reda, kockice izdignute na broju 4 i 2, pogledam kokoš a ona se kiselo smije i kaže ; Oprostite, nisam uključila aparat!!!! Gledam je a u glavi mi se vrti film kako je ubijam sa onim aparatom. Zahvalim se, uzmem papire i odem. E šta majka rodi!

Odlazim u auto, ovaj put trpam pet cigareta u usta i odlazim. Psihologa ću ići obaviti oko 1. Da sam otišla nakon one kokoši dobila bi gratis luđačku košulju i svoj apartman u kojem stanju sam bila. Nakon onog silnog kreštanja i panike ful mi je došlo da je zatučem tamo pred svima.

Sad lagano chillam, pijem kapućino, frizura mi je oke (ne bi vjerovali) i psihički se pripremam na psihologa i pitanja "mokrim li u krevet i maštam li o ubijanju roditelja :)

Dopuna ;
Psihologica; idete li prema gradu?
JA; Da, zašto?
P; Možete li me povesti?
Ja; Paaaa, mogu, zašto ne?
Psihologica ; U redu, idemo (štambilj, potpis)
Ja; Ajmo
trajanje; minuta i 45 sekundi :))