utorak, 10.01.2006.

Volim groblja. Ne znam zašto. Svi se zgrazaju kako sam morbidna a ja ne vidim ama bas ništa morbidno na ili u groblju. Volim otici na groblje i po danu i po noci, uz sjene svijeća. Obožavam i svijeće, rijetko kada palim svijetlo doma. Ali zato voska ima po svuda :)
Vratimo se grobljima. Posebno volim ona gothic look groblja. Kao npr. Mirogoj u Zagrebu. Nije ni naše loše ali nema se baš čime pohvaliti što se tiče skulptura, sličnih ovoj koju je Sadistico upotrijebio za moj dizajn. A jel da je super?!? :)
Moram se prestati hvalisati sa dizajnom, znam, niste slijepi :)
Image Hosting by PicsPlace.to
gdje smo stali...groblja.... volim vibracije na njima. Svaki covjek nosi svoje vibracije sa sobom i vjeruje se da one ostaju i nakon smrti. Zato se groblja nazivaju svetim mjestima, jer sadrzavaju vibracije svih umrlih, a ne radi crkve. Istina, većina te vibracije slijedi dušu dalje, ali dio ostaje i taloži se, povećava se svakim tijelom sve više i više.
Volim onu tišinu, cvrkut ptica, neki poseban osjećaj. To je meni mjesto za odmor. Kada se nakupi svega odem na groblje, sjednem na spomenik, ne grob, već spomenik palim partizanima, i zatvorim oći. Prepustim se tim vibracijama i na neki čudan način mogu osjetiti svakog čovjeka posebno. Ne volim osjećati djecu. To totalno ne volim.

Smrt stvarno nije morbidna. To je normalna stvar kao i rođenje. Smrt je samo zatvaranje kruga i početak novoga. Tako da svi koji povezuju groblje sa umiranjem a umiranje labeliraju kao morbidno, nisu u pravu... ne ako mene pitate :)
- 11:41 - reci! (26) - Materijaliziraj ! - #

<< Arhiva >>