Ima li božić smisao ili poruku? Uporno pokušavam smozgati ali mi ne uspijeva. Cijela strka i panika počinje oko 1.12. sa kićenjem i silnim lampicama. Volim to, točnije, voli ih dijete u meni, onako šarene i svjetlucave. Ali kad onaj odrasli dio sagleda to je samo jedno od pomagala kako da nam stvore umjetni božićni duh. I kako prolaze dani, što je 24. bliže strka je sve veća.
Ljudi su stravično bili nervozni zadnjih par dana pred božić, svadljivi, iritantni. A brija bi trebala biti oko mira, ljubavi i sreće?!?! WTF? Gdje god ste pogledali svi su bili namrgođeni i svadljivi. Toliko o ljubavi.

Zadnjih par dana, svi se trudimo pokupovati poklone, iako je kraj mjeseca pa smo lovu davno potrošili na režije, nabavku hrane, goriva itd.itd. Ovo je vrijeme kada se zakopavamo u dugove koje vraćamo do idućeg božića. Ali sad bi neki rekli, poanta je u obiteljima, obiteljskim vrijednostima.
Ima nešto istine u tome, iako sam odrasla u krajnje disfunkcionalnoj obitelji, reći ću da ipak znam koje bi to vrijednosti trebale biti. Ali...hehehe, uvijek taj ali... Ali, zašto se te vrijednosti ističu baš baš za božić? Zašto se te vrijednosti ne prakticiraju tokom godine? Ili bilo kada u godini?
Da li božić znači da sve obiteljske vrijednosti zakopavamo narednih 12 mjeseci do idućeg božića? A onda se uz pomoć silnih ukrasa i lampica opet prisjetimo?
Razmišljam... moj dan jučer se nije razlikovao od drugih subota; sve se svelo na usisavanje, prašinu, pranje, ribanje... Tako je svaku subotu jer preko tjedna radim pa ne stignem tako detaljno kao vikendom. Navečer sam se spremila i otišla kod svekrve na večeru. Nije da mi se išlo ali cijela rasprava između mene i vještca o tome jesu li oni moja obitelj ili ne, se rastegla, pa pametniji popušta.... Stigli smo tamo, pomogla sam joj postaviti stol, na stolu je bila pečenica, francuska, grah salata, hren i riba za mene. Ja ne jedem male gice.
Dok sam preživala razmišljala sam o tome da se ta večera ni po čemu nije razlikovala od neke druge večere ili ručka kod moje svekrve.
Svake nedelje mi ručamo kod njih i uvijek je isto, dve vrste mesa plus nešto što ja jedem, dve tri vrste priloga, par vrsta salata jer ih ja volim, juha, kolači. Pa nama je božić svake nedelje!!!!

Pitam se čemu uopće tolika histerija? Čemu strka? Zar ne možemo kupiti poklon osobama koje volimo u sred ljeta? Ili za sisvete? Ili srijedom jer smo se sjetili osobe koju volimo? Moramo li kupiti poklone? Ne bi li prava ljubav trebala biti nematerijalna?
Ne možete li obići straru baku u bilo kojem drugom mjesecu? Zašto su ljudi toliko opsjednuti navalama ljubavi baš oko 25.12?!?!
Sori ljudi, ali ja ne vidim smisao u tom besmislu. Meni je to sve prezbrčkano, previše nervozno, umjetno i isforsirano....